Izvor: Nezavisne Novine, 28.Jan.2016, 22:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Britanski MI6 hapsio Đinđićeve ubice
LONDON - Dobitnik Pulicerove nagrade, jedan od najuglednijih britanskih novinara i spoljnopolitički urednik "Gardijana" Džulijan Bordžer ovih dana je objavio knjigu "Kasapinov trag" ("The Butcher's Trail"), o potrazi za optuženima za ratne zločine na prostorima bivše Jugoslavije.
U knjizi iz koje beogradski Nedeljnik prenosi dijelove, a koju je, kako kaže, pisao godinama i pripremao još kao ratni izvještač sa Balkana devedesetih, Bordžer iznosi dosad nepoznate >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << detalje o lovu na Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Antu Gotovinu, ali i o radu američkih i britanskih špijuna u Beogradu, Banjaluci, Zagrebu, Sarajevu...
Izvori Nedeljnika iz vrha obavještajnih službi potvrdili su da su brojne Bordžerove informacije autentične, posebno dio koji se odnosi na prisluškivanje, praćenje i saradnju sa srpskim obavještajcima.
"Nakon 2001. i Miloševićevog pada, fokus lova MI6 prebacio se na Beograd. U saradnji sa ljudima iz Demokratske stranke iz okruženja Zorana Đinđića, mršavog i dobro obučenog mladog liberalnog lidera koji je pomogao rušenju Miloševića u oktobru 2000, britanski špijuni bili su vrlo efikasni u nalaženju nekih od osumnjičenih za ratne zločine, koji su prije toga uspijevali da izbjegnu SAS-ovce u Bosni", piše Bordžer.
"MI6 je imao i ulogu podrške u operaciji 'Sablja'. Britanski špijuni pratili su mnoge na listi za hapšenje, znali su im kretanja bolje nego domaća policija, i otkrili su, nakon ubistva premijera, da imaju partnere u šokiranoj srpskoj vladi", tvrdi on.
Šef odjeljenja u Beogradu bio je Entoni Monkton, kojeg će jedan prijatelj opisati kao "klasičnog špijuna-džentlmena". Vodio je kriket-klub u Beogradu i britanske obavještajne operacije u Srbiji i u Crnoj Gori. Sin Gilberta, vikonta od Brenčlija, bio je mlađi brat Kristofera, savjetnika Margaret Tačer koji će u starosti postati ekscentrični i glasni skeptik za klimatske promjene. Njihova sestra, Roza, bila je udata za Dominika Losona, urednika "Sandej telegrafa" i bliskog prijatelja princeze Dajane.
Monkton je postao ekspert za "crvene beretke" i zemunski klan, i za njihove veze unutar vlade i obavještajnog establišmenta. Ali njegova uloga u nalaženju osumnjičenih nakon Đinđićevog ubistva donijela mu je i neprijatelje, posebno u krugovima oko Koštunice.
Istraga je išla u samo srce državnih organa Srbije i prijetila da dodirne bezbjednjake oko Koštunice. Kada je Koštuničin savjetnik Rade Bulatović postao šef BIA, Monkton je ostao na marginama.
Bordžer piše i kako su Amerikanci uhvatili svog prvog osumnjičenog, Stevana Todorovića.
Amerikanci su osumnjičenog Todorovića pratili kada je prešao iz Bosne u Srbiju. Zahvaljujući svom poznanstvu sa Radovanom Karadžićem stigao je u Beograd, pravo u striptiz-bar "Lotus", koji je držao Boško Radonjić.
"Radonjić je bio jedan od najpoznatijih kriminalaca sa prostora bivše Jugoslavije, emigrant-povratnik čija je životna priča oslikavala nasilnu prošlost Jugoslavije. Bila je to simbiotska veza. Karadžić je bio veliki kockar i često je, za vrijeme rata u Bosni, dolazio u Radonjićeve kockarnice u Beogradu i na Zlatiboru. Zauzvrat, Radonjić je finansirao SDS i pazio na Karadžićeve ljude", piše Bordžer.
Zato je bilo logično što se Todorović obratio upravo Radonjiću. Ovaj ga je poslao na Zlatibor, dao mu posao u svom kazinu "Boss" i smještaj u jednoj kolibi nadomak grada.
Amerikanci su poslali odred Delta Force da ga prati. Uzeli su rentakar i vozikali se po Zlatiboru. Pronaći će Todorovića veoma brzo: on je bio veoma krupan čovjek, sa brkovima koje ne možete da promašite. Pratili su njegov "golf" do vikendice i počeli da ga posmatraju. Ipak, Delta Force nije imao ingerencije da obavi bilo kakvo hapšenje na teritoriji Jugoslavije.
"Imali smo vrlo čudna pravila. Često smo prelazili granicu radi izviđanja, ali nam nisu dozvoljavali da hapsimo", reći će jedan od njih kasnije.
Umjesto toga, CIA je unajmila lokalce, nekoliko Srba koji su čitav rat proveli u Sarajevu. Dat im je veliki novac, ali i jasan zadatak. Nađite bjegunca, uhvatite ga i prebacite u Bosnu gdje ga "legalno" može uhapsiti SFOR.
Posao je obavljen 27. septembra 1998, bez mnogo problema. Tipovi su zakucali na vrata vikendice, Todorović je otvorio, oni su upali i pretukli ga. Vezanog su ga ubacili u gepek crvenog "mercedesa", koji će baržom preći Drinu. Tamo ga je SFOR mogao "uhapsiti".
Američki vojnici preuzeli su Todorovića i helikopterom ga prebacili u Tuzlu, u svoj garnizon. Istog dana bio je u Hagu.
Nastavak na Nezavisne Novine...
