Izvor: Nezavisne Novine, 12.Sep.2015, 10:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Cilj porodice Majdov zlato u Tokiju (FOTO)
Braća Stefan (20) i Nemanja (19) Majdov primjer su kako se trudom, radom i odricanjem mogu ostvariti snovi.
Mladi džudo reprezentativci Srbije koji žive u Istočnom Sarajevu medalje i pehare prestali su brojati već odavano.
Od prije dvije godine su takmičari Crvene zvezde, čije je istureno odjeljenje njihov matični klub JK Randori iz Istočnog Sarajeva, a u dosadašnjoj karijeri sakupili su više od 500 odličja.
Iza spartanskog načina treniranja, discipline >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i svih dosadašnjih podviga stoji potpis njihovog oca i trenera Ljubiše Majdova. Na prvu bi se reklo da je strog, što on i priznaje, ali tvrdi da je put do vrha moguć samo uz takav pristup.
"Kao otac sam veoma zadovoljan i ponosan na svoje sinove, a kao trener sam veoma strog. Moje pravilo je da im u sali nisam otac, nego samo i isključivo trener. Vjerovatno sam i stroži prema njima nego prema drugim momcima", tvrdi Ljubiša Majdov.
Rezultatski je Nemanja nešto uspješniji od godinu dana starijeg brata, pa je u 2015. godini ušao kao drugoplasirani na svjetskoj rang-listi najboljih juniora.
Prošle godine, između ostalog, zauzeo je treće mjesto na Svjetskom kupu u Austriji i prvo na Evropskom kupu u Rumuniji. S 18 godina najmlađi je seniorski prvak Srbije u kategoriji do 81 kilogram, a na juniorskom EP u Bukureštu postao je šampion. Upravo to takmičenje bilo je posebno za Majdove jer su se prvi put u istoriji na pobjedničkom postolju jednog EP našla dva brata.
"Prve medalje smo osvojili 2005. Tada je Stefan osvojio zlato, a ja srebro. Bilo mi je veoma krivo i plakao sam, ne zato što sam izgubio nego što je brat bio bolji od mene. Odmalena imamo pozitivnu konkurenciju, ali ne želimo i trudimo se da se ne borimo jedan protiv drugog na takmičenjima. U Bukureštu su prošle godine prvi put u istoriji džudoa dva brata bila skupa na pobjedničkom postolju. Da smo se slučajno sastali u finalu vjerotavno bih ga pustio da pobijedi", rekao je s osmjehom Nemanja.
On je vlasnik i srebrne medalja s Olimpijskih igara za mlade u Kini, a u izboru Olimpijskog komiteta Srbije proglašen je za najboljeg mladog sportistu u 2014. godini.
"Nemanja je uporan, nikada ne odustaje. Ako mu kažem da uradi 100 vježbi, on će ih uraditi 120. Uvijek želi da bude najbolji, pa je valjda zbog toga po rezultatima bolji od brata, ali Stefan je veći radnik", kaže otac Ljubiša, koji je uvršten među pet najboljih trenera Srbije za 2014.
Krunu ovoj uspješnoj sportskoj priči daje majka. Kao stub porodice Biljana je često i glavna karika u sportskim uspjesima, a kao i svaka majka priznaje da veoma emotivno proživljava svaki nastup sinova.
"Po struci sam medicinska sestra, ali silom prilika svojoj djeci često moram biti i psiholog, fizioterapeut i nutricionista. Kada sam u prilici s njima putujem na takmičenja i dok traje borba ja sam gotovo van sebe. Uvijek strah i majčinska briga nadvladaju razum", kaže ponosna majka Biljana.
A sav dosadašnji trud i odricanja ova porodica želi krunisati za pet godina na OI u Tokiju. Glavni adut je Nemanja, koji još od svoje šeste godine mašta o samo jednom podvigu.
"Džudom se bavim od 2003. Bilo je uspona i padova, ali kroz karijeru me prati samo jedna misao - zlato na Olimpijskim igrama. Sebe za pet godina vidim upravo na tom takmičenju na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja u Tokiju", kaže ovaj reprezentativac Srbije.
Inače, braća Majdov svoj radni dan počinju ranim ustajanjem i jutarnjim kondicionim treningom. Blizina planina Jahorine, Igmana, Trebevića i Bjelašnice pruža im odlične uslove za rad.
"Iako smo članovi Crvene zvazde, veći dio vremena provodimo u Istočnom Sarajevu, gdje treniramo. Naš dan počinje ujutru u osam, kada imamo prvi od tri treninga dnevno. Ujutru radimo trčanje na planini ili teretanu. Popodne je rezervisano za rad s mlađom grupom, a onda naveče još jedan trening, na kojem je prioritet tehnika. Tako ukrug 365 dana u godini", kaže Stefan, koji je višestruki prvak Srbije i Balkana i osvajač bronzane medalje na juniorskom EP i nekadašnji najbolji mladi sportista BiH.
Zahvaljujući džudou, braća Majdov imala su priliku proputovati gotovo čitav svijet. Najsnažniji utisak na Nemanju ostavio je dva puta boravak u Majamiju.
"Obišao sam dosta zemalja, pola svijeta, ali me Majami očarao. Ne znam kako je tamo za živjeti, ali je turistički zaista fascinantno. U Japanu i Tokuju sam bio dva puta. Lijepo je, ali nekako drugačije u odnosu na neka druga mjesta. Nakako čudno i neobično sve, uključujući okolinu, arhitekturu...", rekao je Nemanja.
Braća Majdov prate i ostale sportove, a da se nisu odlučili za tatami, danas bi, kažu, vjerovatno držali reket u ruci. Jedan od razloga za takvo mišljenje je najbolji teniser svijeta Novak Đoković.
"Iako su, naravno, vanserijski, ne fasciniraju nas toliko njegovi sportski uspjesi koliko ta njegova ljudska veličina. Mislim da je lakše biti šampion nego čovjek. Divimo se njegovoj humanosti. Za razliku od nekih koji imaju i zarađuju i više od njega, Novak često pomaže djeci i ugroženima", kaže Nemanja.
Entuzijazam i posvećenost sportu porodice Majdov potvrđuje i gradnja sale za džudo, koju su isfinansirali vlastitim sredstvima.
U dvorani danas treniraju i džudisti drugih klubova iz Istočnog Sarajeva i Sarajeva.
Zbog ovog poduhvata, JK Randori je 2012. godine bio dobitnik prestižnog priznanja - nagrade za razvoj sporta na manifestaciji Izbor najboljih sportista BiH u organizaciji "Nezavisnih novina" i Radio-televizije BiH.
Nastavak na Nezavisne Novine...
