Izvor: Vesti-online.com, 13.Apr.2015, 06:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Između raspeća i Vaskrsa

Rok za otplatu prispele rate grčkog duga zapadnim kreditorima prispeo je nekako o Vaskrsu, sa svom njegovom simbolikom koja u ovozemaljskom poretku stvari znači, u stvari, raspeće ili vaskrsnuće Grčke.

Prema velikim imenima crkvene Reforme, priča o Vaskrsu je, u stvari, odgovor Boga na krizu duga. Suština, pak, priče o dugu kaže da su se ljudi ogrešili o Boga, a dug, kao i svaki dug, mora da se otplati.

Ovde, Dole, međutim, težina na tasu greha mora >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << da bude u balansu sa težinom na tasu prekršaja. Ali, na teološkom nivou ljudski dug je nesrazmerno veći, što, opet, znači da čovek, uglavnom, nema šansu da ikada otplati njegov dug; pa otuda, milenijumima moli za oprost greha. I zato je - ide dalje teorija i teologija - Isus odlučio da za nas otplati što smo dužni. Za evangeliste, posebno, ovo je esencija institucije spasa: "Hristos je platio cenu; dug je otplaćen; aliluja".

Tako, uglavnom, ide tumačenje katoličke i zapadne teologije, koje, međutim, ne deli grčko-istočna Crkva. Istočna vera, naprotiv, nije preopterećena opsesijom greha. Ovo hoće da saopšti kako, po istočnoj teologiji, Isusove (ili bilo čije druge) muke nisu esencija otplate duga. Pa tako, na primer, grčko-istočna umetnost (nasuprot zapadno-hrišćanskoj) "nije ospednuta krvarenjem Hrista razapetog na krstu", tumači Bil Frejzer verski ekspert u londonskom "Gardijanu". Za istočnu teologiju, Isusova misija je da "duše ljudi oslobodi okova smrti". Bitan momenat Misije nije, dakle, Hristovo raspeće samo po sebi, nego njegovo uznesenje na nebo. Jer, ako je spas od greha da se plati dug - a to se odigralo raspećem na krstu - onda je dug otplaćen i uznesenje bi bilo izlišno.

Spasenje, dakle, nije nekakav "kosmički obračun potraživanja i dugovanja", nego je, naprotiv, beg iz okova. I zato istočni hrišćani, slaveći Vaskrs, akcentiraju u njihovim molitvama i obredima, ne čin Hristovog raspeća, nego njegovo oslobađanje sa krsta i uspeće na Nebo. Ne slavi se smrt nego se slavi novi život.

Zapadna Crkva uglavnom ili ignoriše ili kritikuje istočni teološki pogled o instituciji Vaskrsa. Jer, ide teza koju, uostalom, razrađuje i sveti Anezl od Kenteberija (sedište Anglikanske crkve), po kojoj "nema izbavljenja bez patnje". Na šta teolozi istočne Crkve imaju prigovor da zapadna Crkva fetišizira Hristove patnje, da je više "opsednuta" kosmičkom neizbežnošću (dug-otplata) nego božjom voljom koja je onakva kakvom je Bog iskaže.

Što nas, na kraju vodi do naših dana i "grčkog duga", ali ovog Dole. Ateista i marksista, grčki premijer Aleksis Cipras, može da za obe ove hrišćanske varijante o dugu i izbavljenju misli da su čista fantazija, ali to nije akutno pitanje na koje on mora da odgovori; mada je - suočen sa "raspećem" Grčke - sada i Ovde - bliži grčkoj, pravoslavnoj ideji o dugu i spasu, nego zapadnoj i kapitalističkoj. I tu su, upravo, njegove "Isusove muke", jer je na suprotnoj strani podele vlasnik, i žetona kockarnice, kćerka luteranskog sveštenika Angela Merkel. A, kćerka luteranskog sveštenika duboko "religiozno" veruje da svaki dug mora da se plati, bez obzira koliko grčki "Hristos" patio na krstu.
Pogledaj vesti o: Grčka

Nastavak na Vesti-online.com...