Izvor: Nezavisne Novine, 12.Jun.2016, 11:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Elektrin kompleks i može li se prevazići

Kao što su nam Grci opisali Edipov kompleks, tako su nam predstavili i njegovu žensku stranu, Elektru.

U suštini, sve je već davno rečeno, Edip je bio zaljubljen u svoju majku, a Elektra je kćerka koja više voli oca nego majku. Kao što svi znamo, ništa se do danas nije promijenilo kada su u pitanje duboki osjećaji i pasije.

 Nedavno je u Milanu bila predstavljena knjiga na jednu od tih vječitih tema: odnos između majke i kćerke. Tu nije opisan odnos >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << između kćerke i oca, nego prije svega ono što se dešava kad majka ne prihvati kćerku koja raste i koja na svaki način nastoji da udalji, ili da zabrani osjećaje koji se spontano razvijaju između njih. Tema je aktuelna jer mnoge djevojke i žene dolaze na terapiju zbog nesporazuma koji proizlazi u familiji kad majka osjeti kćerku kao suparnicu. To se obično desi kod onih majki koje nisu doživjele, ili bolje rečeno koje nisu prepoznale ljubav u sebi. Nije to tako rijedak slučaj jer se za vrijeme rasta još u djetinjstvu od djevojčice očekuje da se ponaša po nekim principima koji je udaljuju od njene prirode, karakteristika i naklonosti i to sve samo jer joj se obeća: ako budeš dobra svi će te voljeti. I djevojčice često povjeruju, slušaju i čekaju, i na kraju se udaju - i to se ne desi.

Možda se rode djeca i osjeti se ljubav, ali nije ona koja se očekivala, ona za djecu je drugačija, djeca zahtijevaju i obećavaju, ali u međuvremenu treba naći energije za svakidašnjicu. I onda najednom njena kćerka kao da je izrasla iz vode, postaje slična ženama, a otac je još mazi kao da je beba. I to počinje majci da smeta. U bajkama se taj događaj opisuje kao da otac ima kćerku, ali je udovac, te se treba preoženiti i maćeha ne podnosi njihov odnos i mrzi njegovu kćerku. U bajkama nam daju šansu da mislimo da je uvijek ona druga žena kriva za našu nesreću. Kada se izađe iz bajke, djevojčica pomisli da je normalno da ona voli svog oca i da je normalno da on ne može da joj uzvrati taj osjećaj. Možda je i mama dobra, možda je i mama voli, ali ona traži potvrdu za svoju ljubav u tati. Jer je tata onaj prvi muškarac kome je ona obećala da će se udati za njega kad je imala dvije godine, a sad kad je djevojka, mora neko da je ubijedi da ona ima sve kvalitete da bi je volio i neki drugi čovjek.

Jedna takva mlada žena došla je kod mene na terapiju, naizgled imala je samo seksualnih problema sa mužem, a u stvari ona je živjela kao treća, odvojena osoba u jednom dobro uhodanom braku svojih roditelja. Majka se ponašala kao dobra domaćica i dobra majka, ali nije dozvoljavala nikad da otac i kćerka ostanu sami, i još kad je počela da ide u osnovnu školu majka je zabranila bilo kakav zagrljaj ili maženje između oca i kćerke. Ona je to prihvatila, ali nije razumjela, i na kraju tražila je i udala se za jednog čovjeka koji nije znao da voli, ali je bio nježan, osjećajan kao roditelj. Ona je shvatila da je zavela muža jer je imao baš velike sličnosti sa tatom, ali od takvog čovjeka nije dobila i nije mu znala dati ljubav koja joj je bila uskraćena, strana.

Teško je naći mjeru u tako dubokim i starim, arhaičnim osjećajima. To nas uzbuđuje, to nas i zabrinjava, od toga se plašimo jer nam je nepoznat taj podzemni svijet iz koga proizlaze naši strahovi, naše nesreće i malo sreće dok se nadamo i tražimo "pravu ljubav".

Nastavak na Nezavisne Novine...