Izvor: Nezavisne Novine, 18.Jul.2016, 20:38   (ažurirano 02.Apr.2020.)

SFRJ, EU i nesrećni povratak istorije

Ovih dana smo svjedoci događaja za koje je moja generacija (rođeni krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih) odgojana da vjeruje da su stvar prošlosti, te da je apsolutno nemoguće da se ponove u XXI vijeku.

Prvo je jedna članica EU odlučila da napusti zajednicu, da bi nedugo zatim došlo do pokušaja vojnog puča u jednoj članici NATO-a. Ne znam šta sve drugi ljudi osjećaju, ali ja se ne osjećam dobro kada vidim ovakve stvari, možda i zato što sam se navikao >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << na komoditet Fukušiminog "kraja istorije", u kojem su liberalni kapitalizam i liberalna demokratija recepti za rješavanje svih vidova konflikata. Doduše, još ranije je liberalni kapitalizam donekle izgubio svoj sjaj, ne zbog neprivlačnosti ideje slobodnog tržišnog djelovanja, već zbog imperijalizma velikih sila, koji se vidljivo provlačio ispod liberalizma.

Međutim, ono što meni zaista ne da mira je pitanje budućnosti EU. Teško mi je sakriti osjećaj da je nesreća koju smo mi na prostoru bivše Jugoslavije doživjeli slomom nekada velike zemlje samo bura u čaši vode u odnosu na ono što bi nastupilo kada bi slična sudbina zadesila evropski projekat. Direktne ekonomske štete bi bile ogromne, a dugoročne i indirektne vjerovatno neuporedivo veće.

Da li će doći do sloma EU? Iskreno se nadam da neće, mada su centripetalne sile nacionalizma, te ekonomske nedaće koje stavljaju na test EU i koje prethode buđenju nacionalizma slične onima koje su porušile SFRJ. Zbog toga se moramo nakratko vratiti na našu nekadašnju domovinu.

Sa svim svojim manama, o kojima sam često i pisao, bivša Jugoslavija je bila civilizacijski nivo koji nijedna zemlja nastala njenim raspadom neće uskoro dostići. Naime, ako samo pogledamo broj naučnoistraživačkih radnika po glavi stanovnika, broj istraživačkih instituta te industrijske kapacitete, jasno je da se kod SFRJ radilo o zemlji koja se bar trudila da drži korak s najrazvijenijim zemljama (mada je sve vrijeme svog postojanja donekle zaostajala), dok smo mi u BiH od trke s razvijenima odavno u potpunosti odustali i sveli se na privredu neznanja baziranu na uvozu, doznakama iz inostranstva i rudimentalnoj eksploataciji prirodnih resursa. Danas su čak i Slovenci, koji su u posljednjih deset godina doživjeli deindustrijalizaciju, počeli da žale za Jugoslavijom.

Kao što rekoh, između SFRJ i EU postoji značajna sličnost, koju ne mogu osporiti ni oni kojima je takva ideja odbojna. Naime, i SFRJ i EU su (bile) nadnacionalne državne tvorevine, koje su izabrale "treći put" socio-ekonomskog razvoja. Tako je Jugoslavija još šezdesetih izabrala Kardeljov samoupravni socijalizam, koji je bio jeres u odnosu na plansku privredu ondašnjih komunističkih zemalja i odstupanje ka nešto "tržišnijoj" varijanti ekonomskog modela, dok je EU izabrala put koji je kroz Lisabonsku startegiju pokušao da ugradi evropski socijalni model u ideju ekonomije znanja, što svakako predstavlja skretanje ulijevo u odnosu na standarde ortodoksnog kapitalizma američkog tipa. Dakle, u oba slučaja radilo se o "trećem ekonomskom putu", koji zajedničkim snagama izgrađuju bratski "narodi i narodnosti". Doduše, treba biti realan pa priznati da na skali od jedan do 10, gdje jedan predstavlja planska priverda SSSR, a 10 kapitalizam SAD, bivša Juga se nalazila negdje na trećem podioku, a EU na osmom. Dakle, osim zajedničke ideje neodvojivosti ekonomskog od socijalnog razvoja, razlike između EU i SFRJ su bile veće nego što su međusobne sličnosti. Ipak, sama ideja "trećeg puta" je i dalje atraktivna i nešto o čemu se diskutuje kao o apsolutno najvažnijem ekonomskom pitanju u istoriji društvenih nauka. Moderan pojam konkurentnosti daje za pravo ovoj ideji mada je praksa često demantuje. Naime, makrokonkurentnost ili nacionalna konkurentnost se više ne mjeri samo na osnovu trgovinskog suficita/deficita, kako je to nekada bio slučaj. Zapravo, danas prevladava mišljenje da ekonomija koja nije u stanju da se približi punoj zaposlenosti i obezbijedi visok kvalitet života za široke slojeve društva ne služi ničemu (osim možda uskoj eliti superbogatih na vlasti) i ne može se smatrati konkurentnom. Uz to, radi dugoročne održivosti sve više se insistira i na nezaduživanju u dugom roku (ograničeno anticiklično zaduživanje se smatra prihvatljivim), na dovoljnim investicijama i ekološki prihvatljivom razvoju. Ukratko, idealu konkurentne zemlje bliža je bila SFRJ, za koju se znalo da je nekonkurentna, nego zemlje nastale njenim raspadom.

Vratimo se sada EU. Ono što ne ide u prilog EU je njeno ekonomsko zaostajanje za glavnim ekonomskim takmacima, naročito za SAD. Prosječna stopa nezaposlenosti u SAD je rijetko kada iznad šest odsto, dok je stopa za EU rijeko kada ispod 10%. I prosječna stopa privrednog rasta EU je značajno niža nego u SAD, što sve sugeriše da socijalni model ima svoju cijenu i da EU i dalje nije našla efikasan način da socijalni model posluži kao odskočna daska ka ekonomiji znanja, te da je ostao i dalje upravo to - socijalni model koji uzima od bogatih i daje siromašnima radi jednakosti u društvu, a ne radi afirmacije talenata. Ovakva situacija je prihvatljiva nekoliko decenija jer su decenije najmanje vremenske jedinice kada se posmatra životni ciklus ogromnih civilizacijskih projekata, kao što je EU. Međutim, ako se pokaže da je EU tokom devedesetih napravila pogrešan izbor što je zadržala socijalni model umjesto prelaska na striktno tržišnu ekonomiju, te da evropski socijalni model ne vodi stvaranju ekonomije znanja, EU bi mogla proći kao i SFRJ. Naime, kada para nestane, nestane i ljubavi. SFRJ je sedamdesetih napravila loš izbor i umjesto strukturnih reformi počela ubrzano da se zadužuje u inostranstvu. Osamdesetih su dugovi došli na naplatu. Devedesetih je Juga nestala s istorijske scene. EU je devedesetih napravila svoj izbor. Ja vjerujem da je taj izbor bio pravi, mada mu rezultati trenutno ne idu u prilog. Ostaje nam samo da čekamo i da se nadamo. U svakom slučaju, oni koji rezonuju "da komšiji crkne krava" bi trebalo još jednom da razmisle. To je jedina krava u blizini i smrt te krave ni bi digla iz mrtvih našu kravu.
Pogledaj vesti o: Evropska Unija,   NATO

Nastavak na Nezavisne Novine...