![[ANALIZA] Vreme je da se zamene Utve-75: Šta bi Srbiji na tržištu školskih aviona moglo biti zanimljivo?](https://static.vesti.rs/slike-4/ANALIZA-Vreme-je-da-se-zamene-Utve-75-Sta-bi-Srbiji-na-trzistu-skolskih-aviona-moglo-biti-zanimljivo.jpg)
Izvor: TangoSix.rs, 28.Apr.2025, 07:02
[ANALIZA] Vreme je da se zamene Utve-75: Šta bi Srbiji na tržištu školskih aviona moglo biti zanimljivo?
Tango Six je u prethodnih nekoliko godina temeljno analizirao stanje inventara i moguće pravce nabavki srpskog RV i PVO, posebno u delu zamene starijeg hardvera.
Sada kada znamo obrise najatraktivnijih nabavki i pre nego što počnemo detaljnije da izveštavamo o njihovim pozitivnim i negativnim aspektima, ponovo ćemo staviti pod reflektor podjednako bitan segment našeg vojnog vazduhoplovstva – početnu selekciju i obuku pilota.
Danas analiziramo koji avioni i opcije trenutno >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << prisutne na vojnom i civilnom tržištu mogu zemeniti vremešnu Utvu-75 (Utva-75A-21 – vojna oznaka V-53).
Tango Six je ranije izveštavao o dve civilne opcije koje bi mogle da imaju neku formu saradnje sa RV i PVO, zajedničke ili koordinisane kupovine. Tu su kompanija „Prince Aviation“ koja je korisnik i servisni centar italijanskog proizvođača civilnih aviona za obuku „Tecnam“ i najavljena nabavka aviona za obuku kompanije „Diamond“ od strane državne obraznovne institucije Vazduhoplovne akademije, koja uprkos višegodišnjim najavama i dalje nije realizovana.
Stanje RV i PVO flote za obuku 2016. godine / Foto: Dragan Trifunović, Tango Six
Reforma sistema obuke u geografskom okruženju Zlinova
Na tržištu se trenutno nudi veći broj tipova aviona koji bi svojim taktičko-tehničkim karakteristikama mogli da zadovolje potrebe i izvršavaju zadatke za koje se trenutno u RV i PVO VS upotrebljava Utva-75.
Pre nego što analiziramo tržište, napomenućemo da mnoga ratna vazduhoplovstva u svetu ne poseduju avione za ovakvu namenu. Tako je na primer u našem okruženju Bugarska tek pre par godina nabavila školske klipne avione sa rasporedom sedišta jedno-pored drugog, a takve avione u bližoj okolini Srbije nije do skoro imala ni Austrija.
Isto tako, postoje raznovrsni koncepti obuke pilota koji u pojedinim državama ne podrazumevaju letenje na školskim avionima za osnovnu obuku i školovanje kod kuće, već se to radi u inostranstvu. Takođe, postoje države gde se takve aktivnosti odvijaju u civilnim aero-klubovima ili većim ATO – školama letenja. Mnoga ratna vazduhoplovstva ne poseduju čak ni turboelisne školske avione, a neka čak ni mlazne.
Nabavka nove flote takođe zavisi i od želje srpskog RV da nastavi sa „in house“ principom obuke budućeg pilotskog kadra ili će početi da razmišlja o vojnim i civilim sinergijama.
Vojska Srbije i dalje ima najzaokruženiji sistem obuke u zemlji koji čine Vojna akademija i RV i PVO, o čemu je Tango Six detaljnije izveštavao pre dve godine. RV i PVO je inoviralo i nedavno uvelo inkluzivan princip prijema svršenih studenata iz civilstva, dok je objedinjeni državni pokušaj školovanja pilota helikoptera MUP-a i RV-a verovatno propao i prešao u civilni domen. Što bi mogla biti, jedna od, opcija i za „fixed wing“ obuke u RV i PVO.
Za ovu analizu odabrali smo 12 tipova aviona za koje smatramo da bi mogli biti zamena za Utvu-75.
Od toga je sedam tipova iz Evrope (među njima i domaća Sova), tri iz SAD i dva iz Azije (iako su oni verovatno autsajderi). Svi avioni imaju raspored sedišta jedno pored drugog, najveći broj ima klipne motore, dvosedi su ili četvorosedi, većina su niskokrilci, ali ima i visokokrilaca. Ne pripadaju međutim svi istim kategorijama, neki imaju maksimalnu masu od svega oko 600 kg i motor snage 100 KS, dok ima i letelica sa masom od preko 1.500 kg i motorima sa snagom od oko 450 KS.
Uvidom u inventare ratnih vazduhoplovstava zemalja iz okruženja Srbije, vidimo da je tip aviona koji je u klasi Utve-75, a koji se najviše koristi – češki Zlin 242.
Ovaj avion u našem susedstvu trenutno poseduju Bugarska (4 aviona), Hrvatska (4), Mađarska (6), Severna Makedonija (5), a tu je i nešto dalja Slovenija (8). Interesantan je i model Zlin 143, četvorosed koga takođe koristi Mađarska (2), Severna Makedonija (1) i Slovenija (2).
Utva 75 / Sova
Na fotografijama i video snimcima ministarstva odbrane i Vojske Srbije koji su objavljeni u skorije vreme, može se videti da je batajnička 252. školsko-trenažna eskadrila (štae) ‘‘Kurjaci sa Ušća‘‘, 204. vazduhoplovne brigade, u procesu odabira kandidata za buduće pilote koristila do četiri aviona Utva-75.
Kao i u nekim prethodnim analizama vazduhoplova koji bi u inventaru RV i PVO VS mogli da zamene postojeću tehniku, i ovaj put ćemo se prvo osvrnuti na taktičko-tehničlke karakteristike (TTK) aviona Utva-75A-21, neke osnovne TTK potencijalnih kandidata za njenu zamenu, kao i na to kako su se poslednjih godina avionima ove klase opremala ratna vazduhoplovstva u Evropi i svetu, sa akcentom na okruženje Srbije.
RV i PVO VS je poslednjih godina koristilo do četiri V-53 / Foto: Ministarstvo odbrane
Srbija je 2017. godine u upotrebu uvela školski avion Lasta V-54, ali taj tip nije zamenio V-53 koja se i dalje koristi u okviru selektivnog letenja i osnovne obuke pilota. Pored V-53, 252. štae za obuku pilota koristi već pomenute klipne školske avione Lasta V-54, kao i mlazne Super Galebove G-4.
Utva-75 je jednomotorni klipni avion, niskokrilac, dvosed sa rasporedom sedišta jedno pored drugog što se smatra idealnom konfiguracijom za školske avione, koji se osim za selektivno letenje, odnosno odabir budućih pilota, koristi i za osnovnu obuku i trenažu.
Prvi vojni avioni V-53 počeli su da se koriste 1980. godine i ukupno je bivše jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo primilo na upotrebu 48 aviona, iako je u suštini bilo vlasnik svih 136 proizvedenih aviona. Poslednji primerci izašli su sa fabričke linije oktobra 1985. godine, prvobitno je bilo predviđeno da životni vek bude 24 godine ili 3.600 sati naleta, a rok rada do opšte opravke 10 godina ili 1200 sati naleta. Kao što možemo da vidimo, životni vek je značajno produžen, i V-53 je i dalje u upotrebi.
Najmlađa Utva-75 stara je 40 godina / Foto: Ministarstvo odbrane
Pogonsku grupu čini američki četvorocilindrični klipni vazduhom hlađeni bokser motor „Lycoming“ IO 360-B1F snage 134 kW (180 KS), maksimalna brzina je 190 km/h, minimalna 100 km/h, krstareća 175 km/h. Početna brzina penjanja je 240 m/min, vrhunac leta 4.000 m, dužina staze za poletanje 200 m, dužina staze za sletanje 340 m, dolet sa unutrašnjim gorivom je 600 km. Masa praznog opremljenog aviona je 600 kg, masa goriva 108 kg, maksimalna poletna masa je 1.140 kg.
Istorijat razvoja i upotrebe Utve 75 u zemljama bivše Jugoslavije obradili smo u ovom tekstu.
Kako smo nedavno izvestili, jedino još Somalija (Somalilend), pod čudnim uticajem živopisnih srpskih preduzetnika, misli da je Utva 75 perspektivan vazduhoplov.
Kompanija Utva, sada naziva Utva Avio industrija, izvela je modifikaciju četvorosede verzije originalne letelice, koju reklamira i kao letelicu za obuku pilota.
Sova (Utva-75A41M), četvorosedi je laki višenamenski avion metalne konstrukcije sertifikovan za kategoriju „Normal“ i „Utility“ po EASA CS-23. Može se koristiti za selekciju budućih pilota, osnovnu obuku, obuku u dnevnim/noćnim VFR i IFR uslovima. Kao i u velikoj većini letelica koje ćemo u ovoj analizi predstaviti, „Garmin“ set avionike je opcija, u slučaju Sove – „Garmin“ G500.
Sova je kao projekat prvi put predstavljena javnosti na sajmu naoružanja i vojne opreme Partner 2015. godine / Foto: Petar Vojinović, Tango Six
Pogon čini američki klipni motor „Lycoming“ IO-390-A3A6 snage 210 KS koji pokreće američku dvokraku elisu „Hartzell“ HC-C2YR-1BFP/F 7894. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 136 litara, optimalna potrošnja goriva je 32-35 l/h.
Dužina letelice je 7,1 m, razmah krila 9,8 m, visina 3,1 m, maksimalna poletna masa 1.050-1.200 kg, maksimalna korisna masa 565,2 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 222 km/h, maksimalni dolet 639 km, početna brzina penjanja 3,3 m/s, vrhunac leta 3.290 m, dužina staze za poletanje 350 m, za sletanje 564 m.
Kako je Tango Six prvi izvestio, Sova je pred većom prodajom u Turskoj, upravo za jednu državnu službu, radi uloge aviona za obuku letača.
„Zlin“
Paket sa četiri Zlina 242L koštao je Bugarsku 2020. godine nešto preko 2,1 milion evra / Foto: Živojin Banković, Tango Six
Češki „Zlin Aircraft“ trenutno nudi savremeni Zlin 242L Zeus koji spada u ICAO N/U/A („Normal“/“Utility“/“Aerobatic“) kategoriju. Može se koristiti za obuku letenja u instrumentalnim uslovima, dnevne i noćne letove (VFR dan/noć), u svim meteo uslovima, i klimatskim uslovima sa temperaturama od -45 do +45ºC. To je metalni niskokrilac sa fiksnim stajnim trapom tipa tricikl (nosni trap je upravljiv) koji omogućava upotrebu aviona i sa neaslfaltiranih površina.
Dužina letelice je 6,94 m, razmah krila 9,34 m, visina, 2,95 m. Maksimalna poletna masa iznosi 970-1.090 kg, maksimalni dolet 800-1.056 km, maksimalno dozvoljeno eksploataciono opterećenje akrobatske varijante +6/-3,5 G, višenamenske +5/-3 G i standardne +3,8/-1,5 G. Dužina staze za poletanje je 210-266 m, za sletanje 450-565 m, maksimalna početna brzina penjanja na nivou mora 4,25-5,5 m/s.
Pogonsku grupu čini američki klipni motor „Lycoming“ AEIO-360-A1B6 snage 200 KS (na 2.700 obrtaja), koji pokreće nemačku trokraku elisu MT Propeller MTV-9-B-C/C188-18a. Ekonomska potrošnja je 29 litara na sat, kapacitet dva rezervoara za gorivo je po 60 litara.
Avion je opremljen ‘‘staklenim kokpitom‘‘ „Garmin“ G500TKSi sa prikazivačima u boji koji prikazuju informacije o letu, navigaciji i motoru. Komande su udvojene, proizvođač tvrdi da je lako upravljiv, jednostavan za održavanje, i da ima visoke manevarske sposobnosti.
Dva četvoroseda Zlina 143LSi koristi RV Mađarske/ Foto: Živojin Banković, Tango Six
Zlin u ponudi ima i četvorosed (može biti i dvosed) Zlin 143 LSi Genius koga u našoj okolini koristi mađarsko ratno vazduhoplovstvo. To je laki višenamenski avion za obuku kategorije ICAO „Utility“ i „Normal“ koji se nudi i u varijanti izviđača – osim za osmatranje može se upotrebljavati i za traganje i spasavanje (postoji mogućnost ugradnje optoelektronskog sistema).
Dužina letelice je 7,58 m, razmah krila 10,14 m, visina, 2,91 m. Maksimalna poletna masa iznosi 1080 ili 1350 kg, dolet je 460 ili 1.100 km, maksimalno dozvoljeno eksploataciono opterećenje višenamenske verzije +3,8/-1,5 G, i +4,4/-1,8 kod standardne varijante. Dužina staze za poletanje 170 ili 295 m, za sletanje 450-565 m, maksimalna početna brzina penjanja na nivou mora 4,9 ili 7,4 m/s.
Pogonsku grupu čini američki klipni motor „Lycoming“ IO-540-C4D5 snage 235 KS (na 2.400 obrtaja), koji pokreće nemačku trokraku elisu MT Propeller MTV-9-B/195-45a. Ekonomska potrošnja je 35 litara na sat, kapacitet dva rezervoara za gorivo je po 61 litar.
Avion je opremljen „staklenim kokpitom“ Garmin G500 sa prikazivačima u boji koji prikazuju informacije o letu, navigaciji i motoru. Takođe ima udvojene komande, a umesto dva zadnja sedišta može se montirati dodatni rezervoar za gorivo.
„Tecnam“
Grčka od 2018. koristi italijanske P2002JF koji su zamenili avione T-41D / Foto: „Tecnam“
Italijanski proizvođać „Tecnam“ je sa avionom P2002 „Sierra“ na tržištu preko 20 godina. Vojni korisnik u Evropi je Grčka koja poseduje 12 aviona u verziji P2002JF isporučenih u periodu oktobar 2018. – jun 2019, koji su koštali 2,46 miliona evra. Letelica je od aluminijuma, pripada EASA kategoriji CS-VLA (Very Light Aircraft). Može se koristiti za dnevne i noćne letove (VFR dan/noć), opciono i za obuku u uslovima instrumentalnog letenja.
Dužina letelice je 6,63 m, razmah krila 8,6 m, visina 2,4 m. Maksimalna poletna masa iznosi 620 kg, masa korisnog tereta 250 kg, maksimalni dolet 1.100 km, maksimalno dozvoljeno eksploataciono opterećenje +6/-3 G. Dužina staze za poletanje je 262-434 m, za sletanje 170-333 m, maksimalna početna brzina penjanja na nivou mora 4,06 m/s, a vrhunac leta 4.572 m.
Pogonsku grupu čini austrijski klipni motor „Rotax“ 912S2 ili S3 snage 100 KS koji pokreće nemačku dvokraku ili trokraku elisu „Hoffmann“. Kapacitet dva rezervoara za gorivo je po 50 litara. Može se dobiti sa analognim instrumentima, postoji više varijanti opremanja digitalnim paketima avionike, tu su „Garminovi“ paketi među kojima je i „stakleni kokpit“ G500.
„Diamond“
U Poljskoj se za obuku vojnih pilota koriste avioni DA20C-1 / Foto: Vazduhoplovna vojna akademija Poljske
Dva interesantna tipa evropskih letelica koji bi mogli zameniti Utvu-75 su austrijski avioni „Diamond“ DA20 u verziji C1 „Falcon“ (civilni naziv „Eclipse“) i DA40 „Diamond Star“ u varijanti NG. Oba aviona su sertifikovana po EASA/FAA Part 23 („Normal“, „Utility“, „Acrobatic“ and „Commuter Airplanes“) i u njihovoj konstrukciji preovladavaju kompozitni materijali.
Jedan od novijih korisnika četvoroseda DA40NG je Austrija koja je avgusta 2017. naručila četiri aviona za 2,4 miliona evra, a letelice su isporučene u maju i septembru 2018. godine. Evropski kupac je i Poljska koja ima šest primeraka DA40NG, a njeno RV poseduje i 14 DA20C-1.
Pogon dvoseda DA20-C1 čini američki klipni motor „Continental“ IO-240-B32B snage 125 KS koji pokreće američku dvokraku elisu „Sensenich“ W69EK7-63. Kapacitet goriva je 91 litar, potrošnja je 20 litara na sat (na snazi motora od 55 posto i visini od 2,43 km).
Dužina aviona je 7,24 m, razmah krila 10,89 m, visina 2,16 m. Maksimalna poletna masa iznosi 800 kg, masa korisnog tereta 265 kg, maksimalni dolet 973 km, maksimalno dozvoljeno eksploataciono opterećenje +4,4/-2,2 G. Dužina staze za poletanje 383-500 m, za sletanje 201-415 m, maksimalna početna brzina penjanja na nivou mora 4,2 m/s, vrhunac leta 4.000 m, maksimalna krstareća brzina je 240 km/h.
DA40NG „Diamond Star“ RV Austrije / Foto: „Diamond“
Kod DA40NG se koristi austrijski dvolitarski dizel motor sa direktnim ubrizgavanjem goriva „Austro Engine“ AE 300 snage 168 KS sa turbo kompresorom koji pokreće nemačku trokraku elisu MT MTV-6-R-/190-69. Optimalna potrošnja goriva je 19,3 litara, kapacitet rezervoara za gorivo je 106 litara uz mogućnost nošenja dodatnog rezervoara od 41,6 litara.
Dužina letelice je 8,06 m, razmah krila 11,63 m, visina 1,97 m. Maksimalna poletna masa iznosi 1.310 kg, masa korisnog tereta 407 kg, maksimalni dolet 1.730 km, maksimalno dozvoljeno eksploataciono opterećenje +3,8/-1,52 G. Dužina staze za poletanje 393-590 m, za sletanje 318-650 m, maksimalna početna brzina penjanja na nivou mora 3,3 m/s, vrhunac leta 5.000 m, maksimalna krstareća brzina je 285 km/h.
„Grob“
Jedan od korisnika turboelisnog G120 je Mjanmar / Foto: „Grob“
Najsposobnija letelica koju ćemo navesti u ovom pregledu jeste nemački „H3 Aerospace Grob“ G120TP-A, ujedno i jedini turboelisni avion u našoj analizi.
To je takođe dvosed sa rasporedom sedišta jedno pored drugog, a letelica je u potpunosti proizvedena od kompozita. U Evropi ga koriste Francuska, Nemačka, Švedska, UK, a jedan od skorijih kupaca je i Bangladeš koji je 2021. potpisao ugovor za 24 G120TP u paketu vrednom nešto preko 170 miliona evra.
Pogonsku grupu čini britanski turboelisni motor „Rolls-Royce“ M250-B17F snage 456 KS koji pokreće nemačku petokraku elisu „MT Propellers“ MTV-5-1-D-C-F-R(A)/CFR210-56. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 341 litar.
Dužina aviona je 8,42 m, razmah krila 10,31 m, visina 2,64 m, maksimalna masa 1.440-1.515 kg, maksimalna korisna masa 275 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 435,2 km/h, maksimalni dolet nešto preko 1340 km, početna brzina penjanja 14,5 m/s, eksploataciono opterećenje +6/-4 G, vrhunac leta 7.620 m, dužina staze za poletanje 222-376 m, za sletanje 176-455 m.
„Cessna“
Savremenu varijantu Cesne 172 poseduje filipinska mornarička avijacija / Foto: Ambasada SAD na Filipinima
Proizvođači iz SAD takođe nude nekoliko tipova školskih aviona koji su i dalje interesantni i na vojnom tržištu.
„Cessna“ i dalje nudi četvorosedi visokokrilac, model 172 „Skyhawk“ koji je najpopularniji jednomotorni avion ikada napravljen, a istovremno je i to najviše proizvođen avion u toj klasi, od 1956. je sa fabričkih traka izašlo preko 44.000 primeraka.
U Srbiji je se trenutno na civilnom registru nalazi 37 Cesni 172 svih varijanti, uz nekoliko servisnih centara.
Avion je sertifikovan kao „Normal“ i „Utillity“ kategorija letelice, danas je u ponudi samo varijanta „Cessna“ 172S Skyhawk SP, a najsavremeniji paket avionike je Garmin G1000 Nxi. Najnoviji vojni korisnik je Mornarička avijacija Filipina koje je nabavila četiri primerka za 2,2 miliona dolara. Avioni su isporučeni februara 2022. godine. RV Kolumbije je jula iste godine dobilo poslednja četiri od osam aviona koji su naručeni 2020.
Pogonsku grupu čini američki klipni motor „Lycoming“ IO-360-L2A snage 180 KS koji pokreće američku dvokraku elisu „McCauley“ 1A170E/JHA7660. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 201 litar.
Dužina letelice je 8,3 m, razmah krila 11 m, visina 2,7 m, maksimalna poletna masa 1.157 kg, maksimalna korisna masa 398 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 230 km/h, maksimalni dolet 1.185 km, početna brzina penjanja 3,72 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8 do 4,4/-1,52 do -1,76 G, vrhunac leta 4.267 m, dužina staze za poletanje 497 m, za sletanje 407 m.
Još jedna, snažnija, Cesna kao opcija aviona za vojnu obuku / Foto: Petar Vojinović, Tango Six
Drugi tip iste klase koji „Cessna“ ima u ponudi je 182 Skylane, i to u dve verzije – „Cessna“ 182T Skylane i T182 Turbo Skylane (T182T). U zavisnost od opreme za koju takođe postoji više opcija, moguća je obuka u dnevnom i noćnom letenju, VFR i IFR uslovima, a avion može leteti jedan pilot.
Veći korisnik varijante T182T je Turska čija armijska avijacija ima 45 primeraka.
Kod Cesne 182T pogonsku grupu čini američki klipni motor „Lycoming“ IO-540-AB1A5 snage 230 KS koji pokreće američku trokraku elisu „McCauley“ B3D36C431/80VSA-1. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 329 litara.
Dužina aviona je 8,8 m, razmah krila 10,97 m, visina 2,8 m, maksimalna poletna masa 1.406 kg, maksimalna korisna masa 503 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 269 km/h, maksimalni dolet 1.695 km, početna brzina penjanja 4,7 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8/-1,52 G, vrhunac leta 5.517 m, dužina staze za poletanje 461 m, za sletanje 411 m.
T182T pogoni američki klipni motor „Lycoming“ TIO-540-AK1A snage 235 KS (na do 2.700 obrtaja u minuti) koji pokreće američku trokraku elisu „McCauley“ B3D36C442/80VSB-1. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 329 litara.
Dužina letelice je 8,8 m, razmah krila 10,97 m, visina 2,8 m, maksimalna poletna masa 1.406 kg, maksimalna korisna masa 453 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 306 km/h, maksimalni dolet 1.798 km, početna brzina penjanja 5,28 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8/-1,52G, vrhunac leta 6.096 m, dužina staze za poletanje 422 m, za sletanje 411 m.
„Cirrus“
USAF Akademija poseduje 25 SR20 (vojna oznaka T-53A) / Foto: „Cirrus Aircraft“
Američki avion SR20 prva je serijska letelica koja je u generalnoj avijaciji imala padobranski sistem za spasavanje CAPS („Cirrus Airframe Parachute System“). To je takođe i prvi masovno proizvođeni laki avion sa potpuno kompozitnom konstrukcijom, prvi avion u svojoj klasi sa ‘‘staklenim kokpitom‘‘, i najmasovnije proizvođen avion generalne avijacije u 21. veku (zbirno SR20 i SR22)
Kompanija „Cirrus“ je 2019. godine tržištu ponudila posebne varijante svojih četvorosedih aviona SR20, SR22, SR22T namenjenih prevashodno za obuku koji imaju dodatu oznaku TRAC. Od vojnih korisnika treba istaći SAD, Vazduhoplovna akademija USAF poseduje 25 SR20 (vojna oznaka T-53A), a kompanija „Cassidian“ (sada „Airbus Flight Academy Europe“) na 21 SR20 i 10 SR22 školuje pilote Vazduhoplovnih i svemirskih snaga Francuske. SR22 se koriste i za obuku vojnih pilota u Saudijskoj Arabiji (25 aviona), dok je Portugal naručio 12 aviona.
Za sve tri varijante postoji veliki broj opcija što se tiče elektronske opreme, a tu su savremeni paketi avionike „Garmin“ G1000 ili G1000 Nxi ili G2000.
SR20 za pogonsku grupu ima američki klipni motor „Lycoming“ IO-390-C3B6 snage 215 KS koji pokreće američku trokraku elisu „Hartzell“ 3C1-R919A1/76C03-2. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 212 litara.
Dužina aviona je 7,92 m, razmah krila 11,68 m, visina 2,7 m, maksimalna masa 1.383 kg, maksimalna korisna masa 466 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 287 km/h, maksimalni dolet 1.313 km, početna brzina penjanja 4 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8/-1,9G, vrhunac leta 5.334 m, dužina staze za poletanje 514 m, za sletanje 260 m.
„Airbus Flight Academy Europe“ na avionima SR20 i 22 školuje pilote francuskih vazduhoplovnih snaga / Foto: Erbas
SR22 za pogon ima američki klipni motor „Continental“ IO-55-N snage 310 KS koji pokreće američku trokraku elisu „Hartzell“ PHC-J3Y1F-1N/7605C. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 348,3 litara.
Dužina letelice je 7,92 m, razmah krila 11,68 m, visina 2,7 m, maksimalna masa 1.633 kg, maksimalna korisna masa 602,4 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 339 km/h, maksimalni dolet 2.165 km, početna brzina penjanja 6,45 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8/-1,9G, vrhunac leta 5.334 m, dužina staze za poletanje 330 m, za sletanje 359 m.
SR22T pogoni američki klipni motor „Continental“ TSIO-550-K sa turbopunjačem snage 315 KS koji pokreće američku trokraku elisu „Hartzell“ PHC-J3Y1F-N/N7605CB. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 348,3 litara.
Dužina aviona je 7,92 m, razmah krila 11,68 m, visina 2,7 m, maksimalna poletna masa 1.633 kg, maksimalna korisna masa 565,2 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 394,5 km/h, maksimalni dolet 1.891 km, početna brzina penjanja 6,1 m/s, eksploataciono opterećenje +3,8/-1,9G, vrhunac leta 7.620 m, dužina staze za poletanje 462 m, za sletanje 359 m.
Južna Koreja
Jedini korisnik KT-100 je za sada RV Južne Koreje / Foto: KAI
Južnokorejski „Korean Aerospace Industries“ KT-100 je vojna verzija civilnog aviona KC-100 „Naraon“ namenjenog generalnoj avijaciji. To je trosed ili četvorosed sa američkim motorom „Continental“ TSIF-550-K koji ima turbopunjač i snagu 315 KS (na 2.500 obrataja) koji pokreće trokraku „Hartzell“ elisu. Maksimalna količina goriva je 371 litrar. Jedini korisnik je RV Južne Koreje koje trenutno poseduje 23 primerka.
Dužina letelice je 8 m, razmah krila 11,29 m, visina 2,71 m, maksimalna poletna masa 1.632,9 kg, maksimalna korisna masa 500 kg. Мaksimalna krstareća brzina је 370 km/h, maksimalni dolet 1900 km, početna brzina penjanja 6,35 m/s, vrhunac leta 5.303,5 m.
Pakistan
„Mushshak“ ima zavidan broj mušterija u Arapskom svetu / Foto: Mztourist, Wikimedia
Pakistanska kompanija „Pakistan Aeronautical Complex Kamra“ proizvodi srednjekrilni dvosed sa rasporedom sedišta jedno pored drugog MFI-17 „Mushshak“ („The Agile“). Letelica je zapravo licencni i unapređeni švedski SAAB MFI-17 Supporter.
Varijanta MFI-395 može biti naoružana i koristiti se kao laki jurišnik. Noviji strani naručioci i korisnici su Azerbejdžan (10 aviona), Irak (24), Katar (8), Nigerija (10), Oman (8), Turska (52), Zimbabve (12).
Sertifikovan je prema EASA Part 23 u kategorijama „Utility“ i „Normal“. Osim za početnu i osnovnu obuku i selekciju, može se koristiti koristi za obuku u instrumentalnom, formacijskom i akrobatskom letenju, navigacionom i letenju noću. Pogoni ga američki klipni motor „Lycoming“ IO-540 V4A5 snage 260 KS (na 2.700 obrtaja) koji pokreće američku dvokraku elisu „Hartzell“ HC-C2YK-1BF. Kapacitet unutrašnjih rezervoara za gorivo je 178 litara.
Dužina aviona je 7,15 m, razmah krila 8,85 m, visina 2,6 m, maksimalna poletna masa 900-1.200 kg. Мaksimalna brzina је 236 km/h, maksimalni dolet 1900 km, početna brzina penjanja 5,2 m/s, eksploataciono opterećenje +5,4/-2,7G, vrhunac leta 4.100 m. Može poneti do 300 kg tereta na 6 spoljnih potkrilnih nosača.
The post [ANALIZA] Vreme je da se zamene Utve-75: Šta bi Srbiji na tržištu školskih aviona moglo biti zanimljivo? appeared first on Tango Six.