Izvor: Glas javnosti, Tanjug, 07.Apr.2009, 02:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Obama doputovao u posetu Turskoj
ANKARA - Američki predsednik Barak Obama doputovao je u Tursku, što je njegova prva poseta kao šefa države jednoj muslimanskoj zemlji, tokom koje planira da ojača odnose između dva saveznika.
Obamina poseta Turskoj, poslednjoj stanici njegove osmodnevne turneje, predstavlja priznanje jačanju uticaja te sekularne, ali pretežno muslimanske države, kao i želje Vašingtona za pomoć Turske u rešavanju sukoba i konflikata od Irana do Avganistana, ocenio je Rojters. >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti <<
Odnosima SAD i Turske nanet je ozbiljan udarac 2003, kada se Ankara usprotivila angloameričkoj invaziji na Irak. Obama će, međutim, zatražiti pomoć Turske u trenutku kada insistira na novoj regionalnoj strategiji za Avganistan i priprema se da smanji broj vojnika u Iraku, navela je britanska agencija.
Više grupica ljudi prijateljski je mahalo u pravcu predsedničkog konvoja, od kojih su neki nosili male turske zastave, duž puta od međunarodnog aerodroma u Ankari do centra grada, koji je obezbeđivan.
Američki predsednik će se u okviru dvodnevne posete sastati sa turskim premijerom Tajipom Redžepom Erdoganom i predsednikom Abdulahom Gulom i obratiti parlamentu.
Ankara, međutim, neće biti mesto Obaminog velikog govora, koji je najavio da će održati u jednoj muslimanskoj prestonici, naveo je Rojters.
Obama će u Istanbulu prisustvovati forumu „Alijanse civilizacija“, čiji su domaćini Turska i Španija. Američki predsednik je doputovao u Tursku iz Praga, gde je učestvovao na neformalnom samitu EU-SAD. On je pozvao Evropsku uniju da primi Tursku kao punopravnog člana. Obama smatra da „Tursku treba čvrsto usidriti u Evropu“, kao i da bi ulazak Turske u Uniju značio da je EU „predana procesu proširenja“.
Obama je posetu Ankari počeo obilaskom mauzoleja Mustafe Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske. „Čast mi je da mu odam počast“, rekao je Obama polažući venac. Obama je u zlatnoj knjizi mauzoleja napisao kako želi „konsolidaciju odnosa SAD i Turske i jačanje Ataturkove vizije i nasleđa“, aludirajući na okrenutost Turske Zapadu.