Izvor: Vesti-online.com, 17.Okt.2013, 12:01   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dobar domaćin

Kada je novembra 2005. godine Vojislav Koštunica krenuo na put u uzvratnu posetu Ivi Sanaderu, samo su neobavešteni hrvatski i naivni srpski novinari mogli da pomisle kako će "veliki srpski nacionalista" domaćinu očitati bukvicu usred Zagreba. Najzad pravi Srbenda za sofrom u Banskim dvorima! Naoštren da Sanaderu i HDZ ispostavi račune za progon više od 200.000 Srba iz Hrvatske, za njihovu otetu i spaljenu imovinu, za nemogućnost da povrate stanarska prava, a malobrojni povratnici >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << dođu do posla ili pak samo prava na život bez straha da grafit "Srbe na vrbe" zaživi u praksi.

 

Ali ne, uljudni doktor prava iz Gospodar Jevremove pokazao je svu finoću Beograđanina iz "kruga dvojke", potrudivši se da kao dobar gost nijednog momenta domaćinu ne bude neprijatno. Umesto toga, nekoliko nas beogradskih novinara prisustvovali smo Sanaderovoj tiradi o ratnim zločinima (srpskim, naravno), o opljačkanoj kulturnoj baštini koja treba da se vrati iz Srbije u Hrvatsku, o nestalim za vreme "domovinskog rata" i o tome kako će Hrvatska biti velikodušna i sve nam to zaboraviti zarad dobrosusedskih odnosa. U prevodu, sve će nam to oprostiti da bi hrvatski izvoz na srpskom tržištu i dalje imao suficit.

I dok je Koštunica morao da odgovara na pitanja hrvatskih kolega koji su pitali ono što pre svega tišti prosečnog hrvatskog branitelja, srpski novinari su se jedva dogovorili ko će da u ime "sedme sile" iz Beograda da se obrati Sanaderu. Pitanje je bilo toliko benigno da ga se više i ne sećam. Ostao je samo bes što smo i mi, baš kao i naši političari, pokazali svu inferiornost u odnosu na hrvatsku jasnu politiku i precizno definisane nacionalne ciljeve, u maniru "izvinite što ste nas proterali, što ste nam kuće zapalili, što ste starce na pragu ubijali....".

 

Čak je najkorektniji nastup u toj dvodnevnoj poseti srpske visoke delegacije imao čelnik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević kada je javno priznao da ne postoji politička volja za dobrodošlicu srpskog kapitala u Hrvatsku. Prošlo je od tada osam godina, odnosi Srbije i Hrvatske doživeli su "renesansu" u vreme predsednikovanja Borisa Tadića. Mada se taj preporod pre svega odnosio na lagodnost s kojom je Tadić boravio u Hrvatskoj, bilo u zvaničnoj poseti ili kada bi banuo u Opatiju sa prijateljem Josipovićem. Tužbe za genocid su ostale, granice na Dunavu još nisu precizirane, sukcesija nije završena, srpski privrednici i njihovi proizvodi i dalje nepoželjni u hrvatskom gospodarstvu, povratnici takođe, a poslednjih nedelja nova, europska Hrvatska demonstrirala je i svoju gadljivost prema ćirilici, tom "četničkom pismu pod kojim je stradao Vukovar".

 

I dok od Tadića nismo ni mogli da očekujemo ono što smo naivno verovali da će pokrenuti Koštunica (setimo se samo kako je prošao Vuk Jeremić kada se usudio da u Zagrebu pomene etničko čišćenje Srba), čemu se nadati od sadašnjeg šefa srpske države Tomislava Nikolića? Od četničkog vojvode koji je u međuvremenu doživeo toliku ideološku i političku metamorfozu da mu je čak i Josipović došao u posetu. Setimo se da je hrvatski predsednik dolazak u Beograd odlagao i uslovljavao sve dok srpski kolega ne prestane sa "velikosrpskim ispadima".

 

A naš predsednik se baš potrudio, pa je u jednom momentu i priznao da Srbija ne poteže neprijatna pitanja za Zagreb, ne želeći da kvari hrvatsku završnicu u punopravno članstvo u EU! O razbijanju ćiriličnih tabli, onako uzgred, da ne bude da nismo primetili. Zar da se bavimo logikom - ako im toliko smeta pismo, kako li se tek odnose prema ljudima koji se na ćirilici potpisuju?
Pogledaj vesti o: Vojislav Koštunica

Nastavak na Vesti-online.com...