Izvor: Politika, 09.Avg.2013, 13:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Profiteri rekonstrukcije
Svi koji su ostali u vladi profitirali su, ali trajanje profita će pre svega zavisiti od sposobnosti opozicije da ponovo postane ozbiljan rival SNS-u i SPS-u
Dinkićev deo kolača vlasti biće podeljen uglavnom između naprednjaka i socijalista. I na tom prizemnom nivou sasvim je jasno ko su dobitnici a ko je gubitnik na kraju procesa rekonstrukcije vlade. Način raspolaganja onim što je ostalo iza URS-a objasnio je pre nekoliko dana ministar i lider SDPS-a >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Rasim Ljajić navodeći da očekuje podelu tri resora između dve vodeće stranke u vladajućoj koaliciji, SNS-a i SPS-a, a da njegova partija učestvuje u izradi zakona o ministarstvima i u nekim preraspodelama nadležnosti u okviru postojećih ministarstava. To verovatno očekuju i druge manje članice vladajuće koalicije – Nova Srbija, PUPS, Jedinstvena Srbija, SDA.Gledano na kraći rok, reklo bi se da su svi koji su ostali u vlastiprofitirali od rekonstrukcije vlade. Ali ne misle svi tako. Vladimir Pejić, direktor agencije „Faktor plus”, praveći gradaciju kaže: „Najviše je izgubio URS, nešto je izgubio SPS, a SNS – niti je dobio niti je izgubio.”
Pejić ocenjuje da se u procesu rekonstrukcije samo potvrdilo postojeće stanje stvari, a to je dominantna uloga SNS-a i Aleksandra Vučića. Dačićevu odlučnost i samouverenost prilikom izbacivanja iz vlade Dinkića i URS-a, koje su neki videli kao njegovo konačno iskazivanje liderstva i očigledan rekonstrukcijski profit, Pejić tumači kao potez kojim je sebe spasao debakla.
„Za Dačića je to bio politički dobar potez, ali je njime samo amortizovao gubitak svog kredibiliteta iz cele te priče o rekonstrukciji. Ne može se govoriti o nekoj hrabrosti i odlučnosti ako je otišao Mrkonjić, ne može se govoriti o nekom uspehu ako je otišao Obradović, ili o ne znam kakvom autoritetu ukoliko SNS diktira rekonstrukciju vlade”, smatra Pejić.
Način na koji političke partije (SNS, SPS, pa i URS) komuniciraju sa građanima povodom teme rekonstrukcije vlade nešto je što bi, prema mišljenju docenta dr Siniše Atlagića sa Fakulteta političkih nauka, moglo eventualnoda se odrazi na sledeću izbornu kampanju kad god se ona desila. On primećuje da je izborna kampanja prerasla u permanentnu navodeći da je to bilo vidljivo odmah po formiranju aktuelne vlade, i da se čini da se „značaj pitanja o kojima tokom ovih godinu dana raspravljaju partije vladajuće koalicije, a naročito pitanja rekonstrukcije vlade, ogleda u njihovoj sposobnosti da podupru predstavu o kredibilitetu i kompetentnosti partije ili lidera koji ih pokreću”. Time ostavljaju prostor, ocenjuje Atlagić, da u narednom periodu ili izbornoj kampanji svoj celokupan aktuelni angažman predstave biračima kao uspeh ili bar kao maksimalni mogući uspeh u datim okolnostima (na čemu bi naročito mogao da insistira URS u budućoj ulozi „konstruktivne” opozicije).
„Nastoji se da se razvije emotivno-afektivni odnos prema ličnosti lidera, a pre svega uverenje u njihovu kompetentnost da reše određena pitanja, što bi trebalo da predstavlja snažan motivacioni faktor u narednoj izbornoj kampanji. Čini se da se u ovom prednjači u redovima SNS-a, i to još od najave vladine rekonstrukcije od pre pola godine, a u svetlu visokog rejtinga Aleksandra Vučića i stranke na čijem je čelu”, ističe Atlagić.
On ukazuje i na to da Vučić sada ne poziva olako na raspisivanje izbora, kako je to činio pre godinu dana, i kako bi to, kako je sam rekao, uradili u vrhu stranke na čijem je čelu. Bez obzira na to da li je pod navodnim pritiskom „međunarodnih faktora” ili ne, Vučić zna da bi posle sledećih izbora (uzimajući u obzir trenutne rejtinge relevantnih partija, i to onih sa kojima ga je Dačić u poslednjem činu rekonstrukcije doveo u vezu) SNS eventualno mogao da postane i žrtva ucenjivanja omanjih partija iz moguće koalicije, kako je to donedavno bilo sa DS-om, i od pobedničke suštinski postane gubitnička stranka. Zato se SPS, može biti, još uvek čini kao (naj)bolja „varijanta”, ocenjuje Atlagić.
A Vladimir Pejić, navodeći da će SNS „glatko” dobiti izbore i za godinu dana – ukoliko neka druga stranka za to vreme bitno ne „odskoči”, ističe da visok rejting naprednjaka istovremeno ima i lošu stranu pošto je, sportskim rečnikom rečeno, uvek lakše osvajati poene nego ih sačuvati. Ali, dobra stvar za njih je, dodaje Pejić, to što nemaju ozbiljnu konkurenciju.
Nedostatak konkurencije je dobar i za SPS, i to je, ocenjuje Pejić, glavni razlog za njihov trenutni rejting. „Da je DS jači, SPS bi se borio za cenzus”, kaže on, dodajući da Dačić, kao spretan političar, ume da poentira iz slabe šanse, ali je pitanje kako će se kao stranka ponašati sada kada je Milutin Mrkonjić sklonjen iz vlade. Pejić kaže da on „nosi” značajan deo biračkog tela i unutar stranke ima veliku snagu, pa na duži rok socijalistima predstoji rasplet u samoj stranci koji se može odraziti i na njihov rejting.
A za razliku od onih koji misle da Dinkiću može koristiti boravak van vlade, odnosno da bi mogao da iskoristi svoju šansu ako se njegov naslednik u finansijama pokaže nedoraslim zadatku, direktor „Faktor plusa” nije optimista u pogledu budućnosti URS-a. Ako izbori ne budu do kraja godine, URS će početi da se osipa, jer neće biti privilegija, a odsečen mu je pristup finansijama...
„Ovde se stalno govori kako će se ’okliznuti’ onaj ko radi u finansijama, ali nisam primetio da se neko za ovih 12–15 godina okliznuo na tome. Jer, mi smo siromašna zemlja u kojoj malo novca ’sa strane’ – kroz investicije ili prodaju nečega – može dosta toga da zakrpi. Ovde se toliko loše živi da jedan mali pomak može da stvori sliku da se dosta toga uradilo. Sa nekoliko stvari poput ’Jata’, onaj ko se bavi finansijama može čak i da politički profitira”, kaže Pejić, koji smatra da od rekonstrukcije nema profita na duži rok ni za koga.
Pejić smatra se ovom procesu pridaje preveliki značaj i da rekonstrukcija neće uticati na rejtinge i politički odnos snaga. Ona je, po njemu, samo put ka izborima i pojedinim strankama će koristiti za zauzimanja dobre polazne pozicije za predizbornu kampanju. A kada je reč o opoziciji, DS, DSS i LDP neće je ni osetiti – neće se mešati, to jest neće hteti da budu rezervni igrač vlasti, i rekonstrukcija se neće na njih odraziti.
Za manje stranke i poslaničke grupe, poput SPO-a, Zajedno za Srbiju i ostalih, od kojih se mnoge nude za podršku smanjenoj parlamentarnoj većini, može se reći da oni nemaju šta da izgube. Kako Pejić kaže, oni gotovo i nemaju rejting, tako da o tome ne moraju da brinu.
B. Baković
objavljeno: 09.08.2013.
Pogledaj vesti o: Ujedinjeni Regioni Srbije
Rekonstrukcija, uloga malih stranaka
Izvor: RTS, 10.Avg.2013, 10:45
Posle odluke koji će ministri biti zamenjeni, sledi period stalnih konsultacija lidera stranaka unutar vlade. Male stranke u vladajućoj koaliciji nisu se pitale o kadrovskim promenama, jer, kako smatraju analitičari, nisu dovoljno atraktivne. Ipak, lider SDPS-a Rasim Ljajić očekuje da kolacioni...







