Izvor: RTS, 13.Jan.2021, 23:44

Impičment u nastavcima, kako smeniti Donalda Trampa

Endru Džonson, Ričard Nikson, Vilijem Džeferson Klinton i Donald Tramp – četvorica su predsednika SAD protiv kojih je pokretan postupak opoziva. Nikson je podneo ostavku pre glasanja u Kongresu, Džonsona i Klintona su spasili senatori, a Tramp je prvi kod koga je impičment pokrenut dva puta. Dok se raspiruju strasti oko impičmenta Donalda Trampa, pročitajte šta taj proces obuhvata i kako je tekao u prethodnim >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << slučajevima.
Šta je impičment?Predsednici, potpredsednici i federalni zvaničnici mogu biti opozvani zbog "izdaje, mita i ostalih ozbiljnih krivičnih dela ili prekršaja", navodi se u američkom ustavu, koji, međutim, ne definiše precizno šta su to ozbiljna krivična dela ili prekršaji.

U prošlosti, to je definisano u Predstavničkom domu Kongresa, gde proces opoziva i počinje. Predstavnički dom je u prošlosti opozivao predsednike zbog ponašanja koje podriva ustavni sistem ili sramoti instituciju predsednika, bez obzira na to da li su ta dela bila zakonom kažnjiva.
Predsednik Endru Džonson, prvi američki predsednik koji je bio opozvan, optužen je jer je otpustio jednog od članova kabineta, što je u suprotnosti sa Ustavom, koji nalaže da mu je za takav postupak bila potrebna podrška Senata. U suštini, optužen je za vređanje Kongresa.
Kako impičment funkcioniše?Predstavnički dom Američkog kongresa glasa o svakom članu dokumenta o postupku opoziva. Ti članovi pojedinačno predstavljaju neku vrstu tačaka optužnice, ili radije izjavu o kršenju Ustava. Za usvajanje opoziva potrebna je većina glasova u Predstavničkom domu i ukoliko bilo koja tačka bude usvojena, predsednik je opozvan.
Postupak se zatim seli u Senat, koji se za ovu priliku pretvara u porotu od 100 članova. Predstavnički dom postavlja "menadžere" koji imaju ulogu tužilaca i predstavljaju razloge zbog kojih predsednika valja opozvati. Ukoliko predsednik završi pred sudom, postupku predsedava predsedavajući Vrhovnog suda.
Da bi predsednik bio optužen, potrebna je dvotrećinska većina u Senatu. Ukoliko se to zaista i dogodi, predsednik po automatizmu gubi funkciju.
Da li je neki američki predsednik zaista opozvan?Predsednik Endru Džonson balansirao je na ivici opoziva 1868. godine i izbegao je suđenje za svega jedan glas u Senatu. Predstavnički dom je pokrenuo postupak opoziva Bila Klintona 1998. godine, zbog ometanja istrage. Senat ga je oslobodio, ali glasanje nije bilo tako dramatično kao u slučaju Endrua Džonsona. Predsednik Ričard Nikson je podneo ostavku pre nego što je Predstavnički dom imao priliku da glasa o opozivu.

Impičment je mehanizam koji je suštinski retko upotrebljavan tokom istorije SAD. Od 1789. godine, Senat je optužio svega osmoricu saveznih funkcionera i uklonio ih sa dužnosti. Sva osmorica bili su federalne sudije.
U Predstavničkom domu trenutno sedi Alsi Hejstings, koji je opozvan zbog mita, ali je četiri godine posle impičmenta izabran u Predstavnički dom Kongresa.
Amerikanci smatraju da je Endru Džonson verovatno najbolji primer kako, suštinski, bilo ko može postati predsednik. Do 17. godine nije umeo čita i, uz Abrahama Linkolna, imao je naslabije formalno obrazovanje. Ipak, Linkoln se smatra jednom od najvećih predsednika SAD, dok je Džonson na sasvim drugom kraju te tabele.
Džonson je postao je predsednik pukom igrom slučaja. Da je, kojim slučajem, plan za ubistvo Linkolna potpuno uspeo, Džonson bi takođe poginuo. Ovako, postao je predsednik koji je pokušao da preokrene tok istorije i spreči izjednačavanje prava belaca i Afroamerikanaca na jugu SAD.
Pokušao je i da zaustavi usvajanje 14. amandmana na Ustav SAD kojim je Kongres dobio snagu da zaštiti prava svih građana. Američki istoričari ga opisuju kao pijanicu, prostaka i najgoreg predsednika u istoriji SAD.
Bil Klinton je u nevolju "upao" još 1994. godine, kada ga je Pola Džons optužila za seksualno uznemiravanje, još u vreme kada je bio guverner Arkanzasa. Pokušaju Klintonovih advokata da odugovlače proces do isteka predsedničkog mandata pali su u vodu u maju 1997. godine, kada je Vrhovni sud naredio da se proces nastavi.
Tokom istrage koju su vodili advokati Pole Džons, isplivali su snimci razgovora sa Monikom Luinski, pripravnicom u ministarstvu odbrane, koja je tvrdila da je imala seksualne odnose sa Klintonom, što je tadašnji predsednik SAD oštro i više puta demantovao. Republikanci su kritikovali rivalski tabor zbog 70 miliona dolara potrošenih na ometanje istrage, dok se Kenet Star našao na meti kritika zbog neetičkog ponašanja. 
Koliko traje postupak opoziva?U slučaju Ričarda Niksona, proteklo je devet meseci od početka istrage pred Pravosudnim komitetom Predstavničkog doma. Komitet je usvojio prvu rezoluciju o opozivu u oktobru 1973. godine, a Nikson je podneo ostavku početkom avgusta naredne godine.

U Klintonovom slučaju, stvari su se odvijale znatno brže, pa je u septembru 1998. godine na adresu Predstavničkog doma dostavljen izveštan nezavisnog istražitelja Keneta Stara, kojim je predložen opoziv predsednika. Već u decembru, Predstavnički dom je izglasao opoziv Klintona, ali ga je dva meseca kasnije Senat oslobodio.
Kakve su šanse za uspeh opoziva?Istraga koja je vođena o Ričardu Niksonu predstavlja ključni argument demokrata u pokušaju da opozovu Donalda Trampa. Senatorka Elizabet Voren, koja pokušava da obezbedi podršku partije za kandidaturu na predsedničkim izborima, recimo smatra da ukoliko demokrate misle da Trampa treba opozvati, to svakako treba i da pokušaju.
Istorijski gledano, podrška javnosti za opoziv Niksona je na samom početku istrage bila jako slaba, ali je rasla kako su se pojavljivali novi dokazi o zloupotrebi položaja. Njegova ostavka je podigla talas zgražanja javnosti zbog korupcije u Vašingtonu, što je predstavljalo odličnu odskočnu dasku za demokrate.

Na izborima 1974. godine, demokrate su preuzele kontrolu nad Senatom i Predstavničkim domom i u oba doma Kongresa uvele gomilu svežih lica, koja i danas zovu "decom Votergejta".
Pokušaj opoziva Vilijema Džefersona Klintona, međutim, nije završio tako uspešno po rivalski tabor, jer su na izborima održanim usred postupka, bili često optuživani da preteruju i izgubili su priličan broj mandata u Predstavničkom domu.
Čak je i predsedavajući Predstavničkog doma, Njut Ginrič, koji je predvodio napade na Klintona, bio prisiljen da podnese ostavku, mahom zbog pritiska iz sopstvenih redova.

Nastavak na RTS...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RTS. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RTS. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.