Izvor: Sportski Žurnal, 28.Maj.2011, 18:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Zoran Petrović – Legenda sporta i pera
Među dobitnicima Majskih nagrada, Sportskog saveza Srbije, dvojica su bila u centru pažnje. Naravno, radi se o Borislavu Stankoviću i Zoranu Petroviću, koji su dobili nagrade za životno delo. Stanković, bivši generalni sekretar Košarkaškog saveza Srbije, digao je prisutne u Domu Narodne skupštine na noge, a Petrović je bez dileme bio zvezda jučerašnje svečanosti.
Koliko je Zoran voleo sport, dok se njime aktivno bavio, a potom ga pratio >> Pročitaj celu vest na sajtu Sportski Žurnal << kao novinar najbolje svedoči i njegova bogata biografija. I zaista nije lako sažeti u nekoliko rečenica sve što je populari Deda dao sportu i novinarstvu u svim ovim godinama.
Prva Zokijeva ljubav bila je fudbal, a prvi klub Crvena zvezda. Pamti, sada 73-godišnji Zoran, kad je davne 1951. na stadionu JNA, u predigri meča Crvena zvezda – Austrija (Beč), bio akter duela protiv vršnjaka (pionira) Partizana, a seća se i da je bio strelac jednog gola u pobedi svog tima nad večitim rivalom, pred čak 55.000 gledalaca.
Zoran je najbolji dokaz koliko izgradnja jednog sportskog objekta može da promeni nečiji život. Na leto te godine na Karaburmi je izgrađen odbojkaški teren, tada jedan od najlepših u Jugoslaviji. Posle godinu dana ekipa koja se na tom terenu okupila dobila je ime „Jugoslavija”, a ostala je upamćena po tome što je osvojila četiri titule prvaka (1958, 1959, 1960, 1961) i tri nacionalna Kupa (1959, 1961, 1962).
– Tadašnji trener reprezentacije Dragoslav Sirotanović, jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj odbojke u Jugoslaviji, preuzeo je našu ekipu. Tada smo svi igrali bez patika, pa smo upamćeni kao „bosonogi šampioni”. U toj generaciji bili su još sve sami reprezentativci, Branko Lužanin, Stevan Pavlišaški, Dragan Rajačić, Pera Stanišić, Branko Draganić, Hamid Gačanin... – priseća se Zoran Petrović početaka bogate igračke karijere.
Dva beogradska kluba, Jugoslavija i Partizan, 1964. godine su se fuzionisali. Crno-beli, koji su ispali iz elitne lige, preuzeli su mesto Jugoslavije, ali i igrače koji su bili u četvorostrukom prvaku države. Među njima je naravno bio i Zoran Petrović. U Partizanu je osvojio još jednu titulu (1967) i Kup (1964). Igračku karijeru Zoran je završio 1973. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je čak deset godina, od 1958. do 1968. U tom periodu odigrao 137 utakmica za nacionalni sastav, a kuriozitet je svakako činjenica da nije propustio nijedan meč reprezentacije u tom periodu!
Igrao je Zoran na šampionatima Evrope i sveta, sa kojih doduše nije doneo medalju, iako je imao sjajne saigrače. Ipak, u sećanju je ostalo i zlato sa Mediteranskih igara u Tunisu 1967. godine. Bila je to kruna njegove reprezentativne karijere.
Učestvovao je na Svetskim prvenstvima 1962. (Moskva, osmo mesto) i 1966. (Prag, osmo mesto), šampionatima Evrope 1958 (Prag, sedmo mesto), 1963 (Bukurešt, sedmo mesto) i 1967 (Istanbul, sedmo mesto).
– U posebnom sećanju ostalo mi je Svetskom prvenstvu u Rusiji 1962. godine, kad je selektor Sirotanović smislio sistem igre „pet-jedan”, umesto dotadašnjeg „četiri-dva”. Tokom svih ovih godina odbojka je pretrpela dosta promena, sve su bile u cilju unapređenja igre, a jedino se visina odbojkaške mreže nije menjala – istakao je Petrović.
Na pomenutom odbojkaškom mondijalu je vođena i statistika, po kojoj je Zoran Petrović bio drugi tehničar šampionata.
Zoranova novinarska karijera započela je još 1966. godine. Radio je najpre kao honorarni dopisnik zagrebačkih Sportskih novosti iz Beograda, a stalno zaposlenje u ovom renomiranom listu dobio je 1969. godine. U Sportskom žurnalu je bio od njegovog osnivanja 1991. godine, pa sve do penzionisanja, na svoj 65. rođendan, 24. marta 2003. godine.
Teško je izdvojiti neko od priznanja koje je dobio tokom novinarske karijere. Ipak, Zoran je u nekoliko rečenica opisao svoju novinarsku karijeru i prisetio se nekoliko „ekskluziva“ koje je imao:
– U dopisništvu sam pratio sve sportove, od rvanja, košarke, odbojke, vaterpola, rukometa, fudbala... Prvi sam otkrio prelazak vaterpoliste Igora Milanovića iz Partizana u zagrebačku Mladost, takođe i košarkaškog asa Vlada Divca iz Partizana u Los Anđeles Lejkerse. Imao sam privilegiju da su Čanović i Dalipagić u ono vreme bez mobilnih telefona imali toliko poverenje u mene da sam od njih dobio dozvolu da „pišem šta hoću”. Optuživali su me dok sam radio u Sportskim novostima da navijam za Zvezdu, Partizan, Radnički, a sve vreme sam bio navijač OFK Beograda.
Ipak, najviše vremena Zoran je provodio uz košarkaše i „svoje” odbojkaše. Kao novinar Sportskog žurnala ispratio je neverovatan napredak jugoslovenske odbojkaške reprezentacije od 1995. godine. Kruna njegovog izveštavanja i svakako jugoslovenske odbojke bile su zlatne medalje sa Olimpijskih igara u Sidneju 2000. godine i Evropskog prvenstva u Ostravi godinu dana kasnije.
Od brojnih priznanja koje je dobio Zoran sa ponosom ističe Orden zasluga za narod sa Srebrnom zvezdom, kao i zlatnu plaketu Odbojkaškog saveza Srbije. Naravno, kao kruna je stigla upravo Majska nagrada za životno delo, a Petrović je kratko prokomentarisao:
– Najveće priznanje za mene. Doživeo sam ovo u Skupštini Srbije. Gde ćeš veće priznanje nego kad ti Bora Stanković prvi priđe i čestita. Jednom se ovo doživljava. Neće biti duga uspomena, na žalost, ali to mu je život.
Mi se nadamo da će naš Deda živeti „na Mnogaja ljeta”, baš kao što je na kraju zvaničnog dela svečanosti otpevao Oliver Njego.
Laureati Majske nagrade 2011.
Opštinski sportski savez: Žitište i Sportski savez Vranja.
Republički granski savez: Streljački savez Srbije, Teniski savez Srbije i Asocijacija Sport za sve Srbije.
Sportista u neolimpijskom sportu: Slobodan Bitević (karate)
Sportista paraolimpijac: Dragan Ristić (streljaštvo).
Sportski stručnjak: Vlastimir Golubović.
Pedagoški radnik u fizičkoj kulturi: Goran Šukeljuić, Pribislav Kanački, Marina Milojević.
Sportski novinari: Zoran Marković, Vladimir Dedić, Čedomir Šoškić, Vladimir Stanković.
Sportski funkcioneri: Snežana Samardžić Marković, Slobodan Milošević, Slavoljub Piper
Sportisti u olimpijskom sportu: Zorana Arunović, Nemanja Vidić i Nikola Grbić.
Životno delo: Borislav Stanković, Zoran Petrović i Jezdimir Marsenić.
Pogledaj vesti o: Zoran Stanković
Nastavak na Sportski Žurnal...










