Pričaonica ili ćutaonica

Izvor: Politika, Tanjug, 19.Dec.2009, 23:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pričaonica ili ćutaonica

Izmenama Poslovnika rasprava u skupštini je ograničena što ne odgovara opozicionim poslanicima

Poslanici opozicije se od uvođenja višestranačja bore za što veći „prostor” u skupštini, pre svega za govornicom. To se oduvek objašnjavalo televizijskim prenosima koji omogućavaju besplatnu promociju i obraćanje biračima, za šta opozicija u redovnim programima, smatra se, ima manje mogućnosti. S druge strane bila je primedba da se govornica zloupotrebljava, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << da čini skupštinu potpuno neefikasnom. Na početku rasprave o budžetu opozicija je, oštrije nego ranije, zemerila vlasti da pretvara skupštinu u ćutaonicu.

Dragan Todorović, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, kaže da oni nemaju dovoljno vremena da iznesu svoje stavove u skupštini Srbije. „Mislim da je očigledno da se parlament sveo na ćutaonicu. Preduzete su sve mere da se poslanicima onemogući da govore, a naročito opozicionim. To je pre svega učinjeno Poslovnikom, ali i predsedavajući onemogućavaju izlaganje poslanika. Ni poslanici vladajuće koalicije ne mogu da govore, ali njih obavezuje partijska disciplina i blanko ostavke.”

Vlajko Senić, član Predsedništva G17 plus i zamenik predsednika njihovog poslaničkog kluba, misli da ima dovoljno vremena da poslanik iznese svoje stavove za govornicom u parlamentu. „Ovlašćena lica, kao što su predsednici poslaničkih klubova, imaju po dvadeset minuta da kažu sve što je potrebno a i za poslanike ima dovoljno vremena.”

Slavica Đukić-Dejanović, predsednica skupštine Srbije, kaže da poslanici Srpske radikalne stranke jednako mnogo vremena koriste kako bi se žalili na Poslovnik koliko i na diskusije o zakonima. „Oni najčešće govore, pa sami zaključite.” Na optužbe DSS-a i SRS-a da je vreme za raspravu dramatično kratko i da je u skupštini ukinuta sloboda govora, predsednica parlamenta kaže da mnogo vremena odlazi uzalud. „Poslovnik jeste izmenjen i postoje limiti, što znači da ne može da se priča beskonačno. Da oni dođu na vlast zadržali bi ovu odredbu.”

Ni Senić se ne slaže sa optužbama DSS-a i SRS-a. „Opozicija koristi televizijske prenose i može da kaže sve što smatra da nije dobro.”

U vreme komunističkog jednopartijskog sistema najznačajnije rasprave bile su na skupštinskim odborima. Naravno, nisu se sukobljavale partije, već republike i pokrajine. Na odborima su tekli krv, suze i znoj, na sednici skupštine tekli su med i mleko. Danas nije tako, pa Todorović kaže da ne misli da je možda značajnija i zanimljivija rasprava u odborima od rasprave na sednici skupštine. „Nije značajnija rasprava na odborima iako se tako servira. Na primer, rasprava o budžetu prvog dana na pet odbora nije imala kvorum. I drugog dana je bilo slično. Vladajućoj većini nije interes da se bilo šta kaže, da se iznese stanovište suprotno njenom. Sve su u skupštini doveli do besmisla. Ja nisam čak dobio ni odgovore na pitanja od kojih je jedno bilo vezano za popis imovine Saveza komunista.”

Senić je suprotnog mišljenja. „Za mene je rasprava u odborima važnija jer su u njima stručni ljudi za pojedine oblasti. Rasprava o budžetu je bila kvalitetnija na odborima nego na skupštinskoj sednici. Kada bi se odbori prenosili na televiziji bilo bi drugačije. Na skupštinskim telima moglo bi da se raspravlja o amandmanima i tako bi se uštedelo vreme na skupštinskim sesijama.”

Pitamo predsednicu skupštine zašto se ne prenose sedice odbora na kojima poslanici imaju više vremena da obrazlože svoje stavove. „To je pravo pitanje”, kaže ona. „Sve bi trebalo da se događa na odborima. Ali, RTS sada prenosi samo plenarne sednice. Tek kada budemo imali skupštinski kanal moći će da se prenose i sednice odbora, ali i druge aktivnosti parlamenta jer on ne donosi samo zakone. Sada pojedini poslanici koriste sednice parlamenta da preko ekrana šalju političke poruke.”

Todorović ne misli da su radikali doprineli da se donese stroži Poslovnik njegovom zlouptrebom i nedoličnim ponašanjem. „Ovde se ne radi o strožem poslovniku, već o onemogućavanju da govorimo.”

Utisak je da nemaju svi potpredsednici skupštine isti kriterijum u vođenju sednice. Pitanje za predsednicu parlamenta je da li usaglašava s njima način vođenja sednice. „Poslovnik nas usaglašava. To je samo utisak da svi potpredsednici nemaju isti kriterijum u vođenju sednice i psihološka reakcija nekih poslanika na neke potpredsednike. Potpredsednik skupštine mora da reaguje ako neki postupci poslanika zahtevaju sankciju.”

Za Slavicu Đukić-Dejanović debata u skupštini Srbije je neuporedivo važnija od sučeljavanja mišljenja u novinama ili u televizijskim emisijama. „Ali, pošto se više čitaju novine i gleda televizija, ne bih ni to zanemarila.”

Za Senića je takođe važnija debata u skupštini zato što je obavezujuća, a Todorović kaže da je i jedno i drugo nezaobilazno, odnosno važno.

Ivana Anojčić

[objavljeno: 20/12/2009]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.