Anketni odbori služe za slikanje političara

Izvor: Politika, 17.Apr.2009, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Anketni odbori služe za slikanje političara

Predlog radikala za osnivanje posebnog skupštinskog odbora za „slučaj Ušće” većina poslanika verovatno neće podržati

Zahtev potpredsednika Srpske radikalne stranke Dragana Todorovića da skupština formira anketni odbor za „slučaj Ušće” izgleda da neće dobiti podršku većine poslanika.

Nada Kolundžija, šef poslaničke grupe ZES-a, kaže za „Politiku”, da „ova država ima institucije koje su nadležne za određena pitanja, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << a, u ovom slučaju, to su policija i tužilaštvo i anketni odbor ne bi smeo da ih zamenjuje”. Ona ističe da institucijama treba dati vremena da urade svoj posao, jer iskustvo sa anketnim odborima se nije pokazalo kao efikasno sredstvo za rešavanje nekog problema.

Da je to posao za policiju i tužilaštvo smatra i Dragan Marković Palma, lider JS-a. On kaže da nijedan anketni odbor koji je do sada formiran nije opravdao očekivanja. „To je zamajavanje građana, samo da bi se zauzeo neki TV kanal i da nam političari skupljaju političke poene komentarišući da li je neko nešto ukrao, ili nije.”

Vlajko Senić, zamenik šefa poslaničke grupe G17 plus, smatra da „anketni odbor ne bi tu ništa pametno mogao da uradi”. „O ’Ušću’ se dovoljno piše i priča u medijima, a postoje i nadležni državni organi koji se time bave”. Balint Pastor, (SVM), kaže da je anketni odbor „demokratsko sredstvo, ali, koliko znam, nijedan raniji nije dao neki rezultat”. Pastor kaže da je rad parlamenta javan, pa „svaki poslanik može da skrene pažnju na određeno pitanje, a, s druge strane, postoje nadležni organi za pitanja koja su ovih dana pokrenuta”. Branko Ružić, šef poslaničke grupe SPS-a, kaže da bi anketni odbor trebalo, na neki način, da natera nadležne organe da urade svoj posao, ako oni to neće, a da „ovde to nije slučaj”. Ružić ističe: „Siguran sam da će nadležni organi utvrditi sve činjenice o ’Ušću’, pa nema potrebe za anketnim odborom”.

Predlog radikala bi, tako, mogao biti odbačen kao i nekoliko dosadašnjih predloga, među kojima su onaj poslanika DSS-a za formiranje anketnog odbora koji bi ispitao propuste u obezbeđenju ubijenog premijera Zorana Đinđića, zatim za šverc duvana, predlog Lige socijaldemokrata Vojvodine za ispitivanje ugovora o koncesiji za autoput Horgoš–Požega, zahtev LDP-a da se ispita monopolski položaj kompanije „Delta” i njen pritisak na vladine i skupštinske institucije.

I oni odbori koji su bili formirani najčešće nisu dali nikakve konkretne rezultate, a u najvećem broju slučajeva ni sami članovi odbora nisu uspeli da usaglase zaključke do kojih su došli. Ako su, ipak, i sastavljeni neki izveštaji po pravilu nisu dospevali na dnevni red skupštinskih sednica, te sve zajedno kao da potvrđuje staru tezu – kad nešto hoćeš da zataškaš, formiraj komisiju.

Javnosti svakako najpoznatije i istovremeno najskuplje telo ove vrste Anketna komisija neobično dugačkog i komplikovanog naziva koja je u leto 2002. godine danima zasedala pred televizijskim kamerama sa namerom da utvrdi da li je prisluškivan kabinet tadašnjeg predsednika SRJ Vojislava Koštunice i da li su njegovi savetnici zbog navodnog prisluškivanja naredili upad vojske u prostorije Biroa za komunikacije Vlade Srbije. Komisija, koju je najpre odbilo da formira Veće građana tadašnje Savezne skupštine, a potom su učešće u njoj na republičkom nivou odbile sve tadašnje opozicione parlamentarne stranke, saslušala je premijera Zorana Đinđića, ministre policije Srbije i SRJ Dušana Mihajlovića i Zorana Živkovića, bivše i sadašnje šefove državne i vojne službe bezbednosti, kao i šefa Biroa za komunikacije Vladimira Bebu Popovića, ali svi saradnici Vojislava Koštunice odbili su da svedoče pred ovom komisijom. Na kraju je zaključeno da prisluškivanja nije bilo, a da je intervencija vojske tražena, izveštaj parlament nikada nije razmatrao, a odbor je potrošio rekordnih pola miliona dinara.

Direktan televizijski prenos bio je obezbeđen i za anketni odbor kojem je predsedavao Aleksandar Vučić (SRS), a koji je početkom 2004. trebalo da utvrdi zloupotrebe oko izvoza struje, i poslovanje EPS-a i kompanija EFT i Interfejs. Široj javnosti uglavnom ostala su nejasna objašnjenja stručnjaka za ovu oblast, a članovi odbora ostali su podeljeni do kraja, pa je sastavljeno više izveštaja, a sav materijal predat policiji.

Sličan rezultat imao je i rad Anketnog odbora za ispitivanje zloupotreba na izborima za skupštinu Beograda obrazovan krajem 2004, kojem je predsedavao Meho Omerović (SDP). Odbor je zaključio da je nepravilnosti bilo, ali njegovi članovi nisu uspeli da se usaglase oko toga da li je to prekrajanje izborne volje građana. Odbor obrazovan početkom 2005. godine da bi ispitao privatizaciju aranđelovačkog „Knjaza Miloša”, čiji je predsednik bio Milorad Vučelić (SPS), takođe, ostao je podeljen u ocenama da li je neki državni funkcioner prekršio zakon u privatizaciji tog preduzeća, i nikakvih konkretnih rezultata nije bilo.

Jedini od anketnih odbora koji je bio donekle uspešan jeste onaj formiran avgusta 2005. godine koji se bavio sudbinom beba nestalih iz porodilišta. Odbor kojem je predsedavala Živodarka Dacin (SPS) zaključio je jednoglasno da su u više slučajeva sumnje roditelja osnovane i predložio specijalnom tužilaštvu i odeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Okružnog suda da istraže sve prijave.

M. Čekerevac - G. Novaković

[objavljeno: 18/04/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.