Trinaest godina od napada NATO snaga

Izvor: Politika, 24.Mar.2012, 10:56   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Trinaest godina od napada NATO snaga

BEOGRAD – Danas se navršava 13 godina od kada su počeli vazdušni napadi NATO snaga na Srbiju, odnosno tadašnju SRJ, u kojima je za 78 dana ubijeno najmanje 2.500 a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi.

Poginuo je 1.031 pripadnik vojske i srpske policije, a teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece. Ranjena su 5.173 vojnika i policajca, a desetak osoba se i dalje vode kao nestali.

Ukupna >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << materijalna šteta procenjena je tada na 100 milijardi dolara. Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjenii.

Odluka o agresiji na tadašnju SRJ doneta je, prvi put u istoriji, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, a naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih snaga, američkom generalu Vesliju Klarku izdao generalni sekretar NATO Havijer Solana.

Klark je docnije u knjizi „Moderno ratovanje” napisao da je planiranje vazdušne operacije NATO protiv SRJ „sredinom juna 1998. već uveliko bilo u toku” i da je završeno krajem avgusta te godine.

SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija.

Nakon što je odluku o neprihvatanju stranih trupa potvrdila Skupština Srbije, koja je predložila da snage Ujedinjenih nacija nadgledaju mirovno rešenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19.45 časova započeo vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više područja Srbije i Crne Gore.

Devetnaest zemalja alijanse, počele su bombardovanje sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, podržane strateškim operaterima koji su poleteli iz baza u zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD. Najpre su gađane kasarne i protivvazdušne odbrane Vojske SRJ, u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i drugim mestima.

Porušeni mostovi u Ostružnici kod Beograda (Foto Arhiva Politike)

Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti.

U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok su 38 razoreni.

Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona.

NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, izručio 37.000 „kasetnih bombi” od kojih je poginulo oko 200 osoba, a ranjeno više stotina, i upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom.

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema.

Posle više diplomatskih pritisaka, bombardovanje je okončano potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu 9. juna 1999. da bi tri dana potom počelo povlačenje snaga SRJ sa Kosova i Metohije.

Pošto je generalni sekretar NATO-a 10. juna izdao naredbu o prekidu bombardovanja, poslednji projektili pali su na području sela Kokoleč u 13.30 sati.

Odata počast u Kraljevu (Foto Tanjug)

Tog dana je Savet bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244, a u pokrajinu je upućeno 37.200 vojnika Kfora iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir, bezbednost i povratak više stotina hiljada albanskih izbeglica dok se ne definiše najširi stepen njene autonomije.

---------------------------------------------------

U Nišu odata pošta žrtvama bombardovanja NATO snaga

NIŠ – Polaganjem venacana na spomen obeležja danas je odata pošta žrtvama bombardovanja NATO snaga 1999. godine u Nišu, gde je za 78 dana vazdušne kampanje poginulo 56 ljudi, a više od 200 ranjeno.

Vence je na spomen obeležja ispred Univerziteta u Nišu položila rodbina stradalih, delegacije grada i gradske opštine Crveni krst, Vojske Srbije, Policijske uprave, Nišavskog upravnog okruga, delegacije udruženja ratnih veterana, organizacija za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova, rezervnih vojnih starešina.

Odavanje pošte žrtvama agresije održano je i u Kasarni „Mija Stanimirović” pored spomen-obeležja stradalim pripadnicima vojske.

Sirene koje su označavale dolazak aviona NATO oglasile su se u gradu, počev od 24. marta, pa do kraja vazdušne kampanje, ukupno 129 puta, a Nišlije su u skloništima provele 52 dana, pet sati i 14 minuta, koliko je grad bio pod vazdušnom opasnošću, što je oko 70 odsto ukupnog vremena.

Niš je gađan iz vazduha, za 78 dana bombardovanja, 40 puta, 28 puta noću i 12 puta danju. Tokom vazdušne kampanje poginulo je 56 Nišlija, a više od 200 je ranjeno.

Na grad je tokom vazdušne kampanje ispaljeno 324 razornih projektila: 161 avio-bomba, 36 kontejnera kasetnih bombi, 71 krstareća raketa, 8 grafitnih projektila.

Srušeno je oko 120 objekata, a preko 3.400 stambenih, poslovnih i vojnih objekata je oštećeno.

Samo 7. maja 1999. godine od kasetnih bombi poginulo je 15 Nišlija, a više desetina ranjeno. Gađana je Gradska pijaca, kvart pored zgarde Banovine gde se nalazi Univerzitet u Nišu, Klinički centar sa okolinom i Čair.

Niš je zasut kasetnim bombama ponovo 12. maja 1999. godine, tog dana nije bilo stradalih, ali su kasnije ljudi ginuli od zaostalih „žutih ubica”.

---------------------------------------------------

Đilas odao poštu poginulim radnicima RTS

BEOGRAD – Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas položio je danas, na 13. godišnjicu početka bombardovanja Srbije, cveće i upalio sveće na spomenik poginulim radnicima RTS, uz poruku da se porodicama nastradalih i javnosti duguje istina o tome ko je naredio da oni ostanu u zgradi RTS.

Polaganjem cveća i paljenjem sveća poginulim radnicima RTS poštu su odali i direktor RTS Aleksandar Tijanić, njihove porodice, kao i ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin.

„Svi mi porodicama nastradalih i javnosti dugujemo da uradimo sve da se istina otkrije do kraja i da se, kao što znamo ko je bombardovao, sazna ko je naredio da ovi ljudi ostanu ovde i na neki način budu žrtve”, rekao je Đilas, odajući poštu poginulima kod Spomenika „Zašto” u Aberdarevoj ulici.

Đilas je, uz napomenu da je u bombardovanju Srbije stradalo nekoliko hiljada ljudi, rekao da je bombardovanje zgrade RTS događaj o kome se ni dan danas ne znaju potpuni podaci i kako se to desilo.

„Znamo ko je bombardovao, ali ni dan danas ne znamo odgovorne za to što su ovi ljudi, čija imena vidite i godine u kojima su poginuli, bili u ovoj zgradi i što su stradali”, istakao je gradonačelnik Beograda.

Majka jednog od poginulih, Žanka Stojanović, rekla je da je „krivac” za stradanje njenog sina i ostalih 15 radnika RTS tadašnji Vrhovni savet odbrane koji je „znao” da će zgrada RTS biti gađana.

---------------------------------------------------

Dragan Šutanovac i Boris Tadić u Aleksincu (Foto Tanjug)

Venci na spomen obeležje žrtvama bombardovanja u Aleksincu

ALEKSINAC – Predsednik Srbije Boris Tadić položio je danas u Aleksincu venac na Spomen obeležje žrtvama bombardovanja u kojem poginuo veliki broj civila.

Povodom Dana sećanja na stradale u NATO bombardovanju vence su položili ministar odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Ljubiša Diković.

Komemoraciji je prisustvovao veliki broj građana Aleksinca, kao i Vojske Srbije, garde i kadeta Vojne akademije.

Aleksinac, gradić sa 17.000 stanovnika u dolini Južne Morave, 5. aprila 1999. u 21.35 avijacija NATO gađala je sa šest projektila velike razorne moći, koji su pogodili sam centar mesta, i u tom napadu poginulo je 11 a ranjeno 50 građana.

Deo centra grada je te večeri pretvoren u ruševine, teško je oštećeno 35 porodičnih kuća, 125 stanova, više privrednih objekata, među kojima i konfekcija „Morava” i „Betonjerka”, dom zdravlja, autobuska stanica, niz privrednih i poslovnih objekata.

Jedna bomba je sa lica zemlje zbrisala Ulicu Dušana Trivunca sa šest porodičnih kuća, a deset je uništeno u Ulici Vuka Karadžića.

Bio je to trinaesti dan od početka vojne intervencije protiv tadašnje SR Jugoslavije.

Predstavnici NATO u Briselu su svetskoj javnosti ovaj zločin pravdali „tehničkom greškom”, tvrdeći da je meta bila kasarna nadomak grada.

Kanadski general Luis Mekenzi je tada po obilasku ruševina izjavio: „Zločin je počinjen nad civilnim stanovništvom, nad mirnim građanima, u njihovim porodičnim domovima, na prostorima gde nema apsolutno nijednog vojnog objekta”.

Aleksinac je u proleće 1999. godine bombardovan u više navrata.

U bombardovanju 28. marta poginulo je četvoro ljudi. Grad je sa desetak bombi gađan i odmah posle ponoći 28. maja kada je poginulo troje građana, a 20 ranjeno. Srušeno je deset kuća i zgrada, a oko 30 oštećeno.

U toj varošici poginule su u NATO bombardovanjima 1999. godine ukupno 24 osobe.

Na mestu pada projektila podignute su dve stambene zgrade sa 140 stanova a u gradu i toj opštini, uprkos brojnim finasijskim problemima, obnovljeno je oko 600 objekata.

Tokom bombardovanja SRJ, koje je počelo 24. marta 1999. i trajalo 78 dana ubijeno je, prema dostupnim podacima, oko 2.500 civila, od čega 89 dece.

---------------------------------------------------

I „Dani komedije” žrtva „Milosrdnog anđela”

JAGODINA – Jagodinci, glumci, reditelji, dramski pisci, okupljeni na 41. Pozorišnom festivalu „Dani komedije” u Jagodini, koji je počeo 20. marta, danas su se podsetili na 24.mart 1999. kada su NATO bombe u 20.15 sati prekinule 28. festival smeha, prvi pozorišni festiva u svetu, kako tvrde koji su prekinule bombe.

Kada je počelo bombardovanje, na programu je bila predstava „Kokice” Bena Eltona, u režiji Dušana Petrovića, koju je izvodilo Narodno pozorište Beograd.

„Predsatva je pocela u 20 sati, a u 20.15 organizatorima festivala i gradskoj vlasti je u sali preneta vest nacionalne agencije Tanjug da je počelo bombardovanje. Tiho bez panike, jer se bombardovanje očekivalo, predstava je prekinuta i ljudi su napstili salu, a malo posle toga i glumci su otišli za Beograd”, seća se bivši novinar „Politike” iz Jagodine i dramski pisac Slobodan Žikić.

Komedije su bile žrtva „Milosrdnog anđela”, dodao je on.

Pozorišni kritičar Dejan Penčić - Poljanski, sećajući se te večeri 1999. godine, izjavio je pre pet godine na okruglom stolu „Kakvo pozorište treba Jagodini”, da se sala, u kojoj je bilo više od 400 gledalaca, „ispraznila za pet minuta, bez ikakvih problema, guranja ili povreda”.

Tanjug

objavljeno: 24.03.2012.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.