Rovita neutralnost Srbije

Izvor: Politika, Fonet, 02.Apr.2009, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Rovita neutralnost Srbije

Posle prijema Hrvatske i Albanije u NATO Srbija će se naći u svojevrsnoj savezničkoj konfuziji

Prekjuče su Hrvatska i Albanija postale punopravne članice NATO-a. I to skoro u dan kada alijansa proslavlja 60 godina svoga postojanja.

U Zagrebu se ne krije zadovoljstvo, čak i uverenje da će biti izglađeni prilično zapetljani odnosi sa tvrdoglavom Ljubljanom.

Neko je povodom dvostrukog >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << balkanskog učešća u proširenju alijanse već definisao Srbiju kao „ostrvo nedovoljno jasno definisane neutralnosti”. Naravno da mi nismo potpuno usamljeni slučaj, na labilnom poluostrvu. Ali, takve nas okolnosti možda očekuju. Makedonija muči još veću muku sa Atinom nego Hrvatska sa Ljubljanom. Ali, u Skoplju već godinama vlada groznica „skorog pristupa” briselskom krstu. Sarajevu će biti teško da definiše svoj odnos sa neutralnošću i savezništvom, pre svega unutar same BiH.

Srbija će se naći u svojevrsnoj savezničkoj konfuziji, naročito posle najnovijeg maskirnog šaranja balkanske mape.

Pre desetak dana obeležena je decenija od bombardovanja Srbije. Obnovljene su i neke (opravdane) snažne averzije prema alijansi. Ono što je bilo sećanje na najgore dane ponegde je pretvoreno u ekstremističke opite. Neka istraživanja pokazuju da NATO nimalo nije omiljen u Srbiji, čak naprotiv, a razloge za to nije ni potrebno obrazlagati. Ipak je pre nekoliko godina postojala snažna koncepcijska struja koja je obrazlagala neminovnost: ništa, pa ni ratovi, nije za večna vremena. Moralo bi se ići za interesima države i njene bezbednosti.

U Srbiji su formirane neke strukture koje su imale smisla u približavanju našeg sistema standardima NATO-a. O tome je govorio i ministar Šutanovac, tvrdeći da su „ti standardi najbolji na svetu!”. Htelo se reći da nemamo mnogo razloga za iznenadnu ljubav prema zapadnoj vojnoj alijansi, ali da interesi bezbednosti zemlje diktiraju približavanje.

Nismo prišli dalje od nedovoljno aktiviranog Partnerstva za mir. Sve naše kontroverze mogle su da se iščitavaju u odnosu prema pitanjima savezništva. Ta materija naprosto nigde nije bila definisana, Srbija nije imala saveznika koji bi joj omogućio da ostvaruje svoje vitalne političke interese. Imali smo podršku, ali je ona, u konačnim efektima bila sterilna.

Srbija je proglasila vojnu neutralnost u času kada nema dobro definisane granice, ni teritoriju, kada se prostor kida kao posledica preventivne upotrebe koalicione sile. I kad se na delu države koju smatramo svojim ne nalazi nijedan element te države. U takvim okolnostima status neutralnosti jeste vojno-politički protivrečan, u sukobu je sa svakom logikom i ne može se održati bez dobre definicije stanja stvari.

Naša pozicija u NATO okruženju može biti održiva u perspektivi bilo kakvih integracija. U ovom trenutku nema realne opasnosti da komšijska postrojavanja pogoršaju našu poziciju. Ali kosovska trauma može da ima svoje opasne recidive. Ako je naše savezništvo u fazi odvajanja Kosova bilo sterilno, sigurno je da nam takav okvir ne bi bio dovoljan u opasnom, možda i militantnom raspletu krize.

I to pre svega u mogućnosti prelivanja velikoalbanskih pretenzija na jug Srbije. Bez dobre saradnje sa NATO-om, teško je održavati stabilnost, ma kako taj odnos bio protivrečan. Položaj Srba u enklavama je ekstremno dramatičan bez zajedničke strategije sa alijansom.

Naši susedi, koji su postali članice NATO-a, možda će neke važne stavke u svojoj spoljnoj politici prilagođavati osećanju nove pripadnosti, uz početničku aroganciju koja uz to ide. Ali, Brisel ne toleriše komšijske konflikte, niti ih podržava bez jasnih, velikih ciljeva. Srbija, kao „ostrvo” ima otvorene mogućnosti za sve vrste savezništava, i nema razloga za strepnju zbog militarizovanog komšiluka. Konačno, ne može se zauvek ostati „mimo sveta”, ma šta to značilo, jer upravo neutralnost traži snažne saveznike, one koji bi tu „ostrvsku ideju” mogle da podrže. Sve dok nam ne dosadi, kao Radovanu Trećem, koji reče: „Ako se umoriš od mržnje, a ne možeš ih pobediti, onda obuci njihove uniforme!” Ovo je, naravno, samo anegdota, ali valja reći da je pre svoje apsurdne odluke Radovan pokušao sve drugo.

Ljubodrag Stojadinović

[objavljeno: 03/04/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.