POSLEDICE ZA EVROPU VELIKE UKOLIKO TRAMP POBEDI! Raspad NATO, zatvaranje američkih baza, kažnjavanje neprijatelja - Nekome se CRNO piše

Izvor: SrbijaDanas.com, 12.Feb.2024, 11:03

POSLEDICE ZA EVROPU VELIKE UKOLIKO TRAMP POBEDI! Raspad NATO, zatvaranje američkih baza, kažnjavanje neprijatelja - Nekome se CRNO piše

Zabrinjavajuće, zar ne?

"BOLI me ku*ac za NATO.” Tako je bivši predsednik Donald Tramp svojedobno izrazio svoje osećaje o najstarijem i najjačem američkom vojnom savezu. Nije da je ta izjava, izrečena u nazočnosti Johna Boltona, tadašnjeg predsednikova savetnika za nacionalnu sigurnost, ikome bila iznenađenje, piše za Atlantic povesničarka i autorka više knjiga o Rusiji i Istočnoj Europi Anne Applebaum.

Davno pre nego što je postao politički >> Pročitaj celu vest na sajtu SrbijaDanas.com << kandidat, Tramp je dovodio u pitanje vrednost američkih saveza. O Evropljanima je jednom napisao da “njihovi sukobi nisu vredni američkih života i da bi povlačenje iz Europe njegovoj zemlji uštedelo milione dolara godišnje”.

Trump je podsetimo, nedavno rekao da bi "ohrabrio" Rusiju da napadne svaku članicu NATO-a koja ne plaća svoje obveze u sklopu zapadnog vojnog saveza. Bivši američki predsednik priznao je kako je jednom rekao čelniku NATO-a da neće zaštititi naciju koja ima zaostatke u plaćanju ako je napadne Rusija.

Tvrdi kako je najavio čelniku NATO-a kako će u tom slučaju "ohrabriti" agresore da "čine što god žele". Članovi NATO-a obvezuju se braniti svaku naciju u bloku koja bude napadnuta. Bela kuća je Trampove komentare nazvala "užasnim i bezobzirnim", piše BBC.

Trump: One of the presidents of a big country stood up and said, Well, sir, if we don't pay and were attacked by Russia, will you protect us? I said.. No I would not protect you. In fact, I would encourage them to do whatever the hell they want. pic.twitter.com/2RPVDFZIXy

— Acyn (@Acyn) February 10, 2024

Obrambeni savez NATO, osnovan 1949. godine i tri četvrt stoljeća podržavan od strane demokrata, republikanaca i neovisnih stranaka, dugo je bio na meti Trumpovog besa. Kao predsednik, Tramp je mnogo puta pretio povlačenjem iz NATO-a, uključujući i na samitu NATO-a 2018. godine.

Tokom Trampovog mandata povlačenje iz NATO-a se nije dogodilo. To je bilo zato što je neko uviek bio tu da ga odgovori od toga. Bolton kaže da je to bio on. Smatra se da su u tome sudelovali i general Jim Mattis, šef predsednikova ureda John Kelly, šefovi diplomacije Rex Tillerson i Mike Pompeo, pa čak i dopredsednik Mike Pence.

Tramp se nije predomislio, a ako bude ponovno izabran ove godine, niko od tih ljudi neće biti u Beloj kući. Svi su oni raskinuli s bivšim predsednikom, u nekim slučajevima dramatično, a više nema republikanskih analitičara koji razumeju Rusiju i Europu, jer većina ih je ili potpisala izjave protiv njega 2016. ili ga kritizirala nakon 2020.

U drugom mandatu Tramp bi bio okružen ljudima koji ili dele njegovu nesklonost američkim sigurnosnim savezima ili ne znaju ništa o njima i nije ih briga. Ovog puta zlovolja koju je Tramp uvek osećao prema američkim saveznicima verovatno bi se očitavala u jasnoj promeni politike. "Šteta koju je napravio u svom prvom mandatu bila je popravljiva. Šteta u drugom mandatu bila bi nepopravljiva", rekao je Bolton za Atlantic.

Institucionalno, a možda čak i politički, Trampu bi napuštanje NATO-a moglo biti teško za izvesti. Čim bi objavio svoje namere, nastupila bi ustavna kriza. Za sklapanje međunarodnih ugovora u Americi potrebno je odobrenje Senata, ali Ustav ne govori ništa o kongresnom odobrenju za povlačenje iz takvih ugovora.

Upravo zbog te rupe u zakonu, demokratski senator Tim Kaine i republikanski senator Marco Rubio predstavili su zakon, koji je već prošao Senat, osmišljen kako bi sprečio bilo kojeg predsednika SAD-a da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili odluke Kongresa. Kaine je za Atlantic rekao da je "uveren da će ih sudovi podržati u tome i da neće dopustiti predsedniku da se jednostrano povuče", ali će sigurno biti borbe.

Razvila bi se i kriza u odnosima s javnošću. Širok raspon ljudi - bivši vrhovni zapovednici savezničkih snaga, bivši predsedavajući Združenog stožera, bivši predsednici, šefovi stranih država - sigurno će se okupiti kako bi zastupali NATO, i to vrlo glasno.

Ali ništa od toga ne bi nužno bilo važno, jer mnogo pre nego što bi se Kongres sastao da raspravlja o ugovoru, šteta će biti učinjena. To je zato što NATO-ov najvažniji izvor uticaja nije pravni ili institucionalni, već psihološki: Radi se, naime, o očekivanju kolektivne odbrane koja postoji u umu svakoga tko bi pretio članici saveza.

Ako Sovjetski Savez nikada nije napao Zapadnu Nemačku između 1949. i 1989., to nije bilo zato što se bojao nemačkog odgovora. Ako Rusija nije napala Poljsku, baltičke zemlje ili Rumunsku u proteklih 18 mjeseci, to nije zato što se Rusija boji Poljske, baltičkih država ili Rumunske. Sovjetski Savez se suzdržao, a Rusija to nastavlja činiti sada, zbog njihovog čvrstog uverenja u američku predanost obrani tih zemalja.

Ovaj učinak odvraćanja ne dolazi samo od NATO ugovora, jednostavnog dokumenta čiji se potpisnici u članku 5 jednostavno slažu 5 da će se “oružani napad na jednog ili više njih u Europi ili Severnoj Americi smatrati napadom na sve njih”.

Odvraćanje dolazi iz uverenja Kremlja da Amerikanci doista veruju u kolektivnu obranu, da je američka vojska zaista spremna za kolektivnu obranu i da je predsednik SAD-a stvarno spreman na akciju ako kolektivna sigurnost bude dovedena u pitanje. Tramp bi to uverenje mogao okončati jednim govorom, jednim komentarom, čak i jednom objavom na društvenim mrežama.

I neće biti važno ako se Kongres, mediji i Republikanska stranka nakon toga budu prepirali oko legalnosti povlačenja iz NATO-a. Jednom kada vrhovni zapovednik kaže "Neću priskočiti u pomoć savezniku ako bude napadnut", zašto bi se iko bojao NATO-a, bez obzira na to koje obveze još postoje na papiru?

A kad se Rusi, ili bilo ko drugi, više ne budu bojali američkog odgovora na napad, šanse da će ga izvesti postaju veće. Ako se takav scenario čini malo verovatnim, ne bi trebao. Pre februara 2022. mnogi su odbijali verovati da bi ikada moglo doći do potpune ruske invazije na Ukrajinu.

Kad je Atlanticova autorka zamolila nekoliko ljudi s dubokim vezama NATO-om da zamisle što bi se dogodilo s Europom, s Ukrajinom, pa čak i s Tajvanom i Južnom Korejom ako bi Tramp proglasio da neće poštovati članak 5, svi su se složili da bi vera u kolektivnu obranu mogla brzo nestati.

Alexander Vershbow, bivši američki veleposlanik pri NATO-u i bivši zamenik glavnog tajnika NATO-a, istaknuo je da bi Trump mogao povući američkog veleposlanika s dužnosti, sprečiti diplomate da prisustvuju sastancima ili prestati doprinositi troškovima sedišta u Bruxellesu. I sve to prije nego što bi ga Kongres uspeo blokirati: "Ni na koji način ne bi bio zakonski ograničen, sve bi to mogao napraviti."

Zatvaranje američkih baza u Europi i prebacivanje hiljade vojnika bi, naravno, potrajalo duže, ali svejedno bi sva politička tela u savezu morala preko noći promeniti način rada. James Goldgeier, profesor međunarodnih odnosa na Američkom sveučilištu i autor nekoliko knjiga o NATO-u, smatra da bi rezultat bio haotičan.

“Nije da možete reći: ‘U redu, imamo plan kako se nositi s ovim’ ”, rekao mi je. Ne postoji alternativno dostupno vodstvo, nema alternativnog izvora sustava zapovedanja i kontrole, nema alternativnog oružja, čak ni alternativne opskrbe streljivom. Evropa bi odmah bila izložena mogućem ruskom napadu za koji nije spremna, i za koji ne bi bila spremna dugi niz godina.

Bez NATO-a i bez američke predanosti europskoj sigurnosti, zalihe za Ukrajinu bi također presušile. Mogućnost da Amerika napusti NATO prisilila bi mnoge europske zemlje da zadrže svoje vojne resurse kod kuće. U konačnici, uskoro bi se i sami mogli suočiti i s invazijom. Ukrajincima bi vrlo brzo počelo ponestajati streljiva.

Rusko osvajanje cele Ukrajine - što je još uvek cilj predsednika Vladimira Putina - ponovno bi postalo zamislivo. Ukrajinska vojna logistika postala bi neodrživa, jer bi Rusi mogli bombardirati zračne luke i druga opskrbna središta u Poljskoj i Rumunjskoj.

Već su se jako približili tome. Najmanje je jedan ruski projektil slučajno pogodio Poljsku, a ruske rakete pale su i na rumunjsko-ukrajinsku granicu. Na početku rata Rusi su namerno napali bazu u zapadnoj Ukrajini, vrlo blizu poljske granice, u kojoj se provodila obuka stranih dobrovoljaca.  Ako Rusi počnu gađati baze unutar same Poljske, logistika naoružavanja Ukrajine postaje nemoguća.

Ova bi promena odmah odjeknula izvan Europe. Nakon što bi Tramp jasno stavio do znanja da više ne podržava NATO, svi drugi američki sigurnosni savezi takođe bi bili u opasnosti. Tajvan, Južna Koreja, Japan, pa čak i Izrael shvatili bi da više ne mogu računati na automatsku američku potporu.

Kraj NATO-a možda ne bi izravno uticao na njih, ali njegov bi pad signalizirao da svi diljem svijeta moraju pretpostaviti da Sjedinjene Države više nisu pouzdan saveznik. S vremenom bi svi američki saveznici počeli gledati na koga se osloniti.

Mnoge evropske zemlje približile bi se Rusiji. Mnoge azijske zemlje bi kalkulirale da se, kako Kaine kaže, "približe Kini, čisto radi samoodržanja". Kako bi izbegli invaziju, pragmatični čelnici u blizini Kine ili Rusije mogli bi početi ozbiljnije shvaćati komercijalne i političke zahteve druge, odnosno treće najveće vojne sile na svetu.

U isto vreme, mnoge političke stranke i šefovi država (kako na vlasti, tako i izvan nje) uz potporu Rusije i Kine - ili Irana, Venezuele, Kube - imali bi uverljiv novi argument u korist autokratskih metoda i taktika: Videlo bi se da se Amerika, država čiji je imidž već ozbiljno narušen Trampom i trumpizmom, povlači. S vremenom bi i američki ekonomski uticaj opao. Promenili bi se trgovinski sporazumi i finansijski aranžmani, što bi imalo uticaja na američke kompanije na kraju na američko gospodarstvo.

Ako Tramp bude ponovno izabran, Amerikanci će biti toliko obuzeti dramom propasti domaćih institucija da dugo vremena većina neće primećivati probleme uzrokovane promenama u međunarodnom poretkom. Problemi Litve i Južne Koreje činili bi se dalekima, nebitnima. Kraj američkog utjecaja vjerojatno bi se odvijao gotovo neprimjetno. Kad Amerikanci shvate koliko se toga promenilo, biće prekasno, zaključuje Anne Appleaum za Atlanic.

Srbija Danas/Index.hr

Nastavak na SrbijaDanas.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta SrbijaDanas.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta SrbijaDanas.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.