Izvor: Blic, 04.Dec.2011, 03:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pogled preko tabana
Današnji izbori u Hrvatskoj nas se ovdje u Srbiji i tiču i ne tiču. Ne tiču u smislu da je to stvar ondašnjih ljudi (glasača), a opet tiču jer nikome nije svejedno šta mu se sa najbližim susjedom zbiva. Pogotovo ako mu je komšija u neku ruku i brat s kojim je, koliko juče, bio na krv zavađen. Uostalom, ugursuz je tu neposredno iza ograde, a brat baćuška je daleko.
Elem, dvije su mogućnosti - ili će na >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << vlast u komšiluku doći tzv. Kukuriku koalicija (Račanovci plus ostali) ili će ostati ovi što su dosad carevali (Tuđmanovci plus Kaptol i fašisti). Ankete uglavnom najavljuju prvu opciju, ali ankete ne moraju biti pouzdane, a mogu biti i naručene. Strpimo se, iako je jutro po definiciji pametnije od večeri, mi ćemo svejedno večeras znati više nego smo znali jutros.
Ponovo se postavlja staro pitanje - da li je (po nas) dobro da komšiji crkne krava? Sveukupno iskustvo govori da to nikad nikome nikakvu sreću nije donijelo, ali šta je naša sreća prema tuđoj nesreći? Zašto bi postojala poslovica ako u njoj nešto (ništa) ne postoji? Otkad je na (čuvenom) Zapadnom Balkanu relevantna korist? Šta ćemo sa dertom?
O odnosima, kako bivšim i sadašnjim tako i budućim, na svoj način govore i aktualni rehabilitacioni procesi, koji su ovih dana, u obje zemlje, uveliko u toku. Sve neka Mile Budak, Ante Pavelić i družina (što će reći Norac, Gotovina itd.) tamo iza granice i postanu nacionalne perjanice, ovdje to zasigurno ne može i neće proći. Ne može, međutim, podjednako ni đeneral Draža kod susjeda, a Evropa opet traži da susjedski odnosi budu dobri i da nema kavge ni sukoba. Kako rješiti nerješivo? Mogu li u tome pomoći ovi izbori u Hrvatskoj danas, a u Srbiji koliko sutra? Ako eventualno trenutno ne mogu i neće, možda će jednom morati.
Kad odu generacije koje su ratovale i kad se zaborave mrtvi.
