Izvor: Blic, 25.Mar.2012, 05:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mašina za zamajavanje
Nesretni pjesnik Sladojević, preminuo prije tridesetak ljeta na nefrologiji u svojoj 26. godini, ostao je u mom sjećanju sa ova dva stiha: „Proljeće je. Ptičice se zajebavaju na granama.“
Već sam pomislio da će i ovo proljeće proteći u takvom raspoloženju (jer se u januaru slavilo,a u februaru je iz nekog razloga „padao dubok sneg") kad nas iznebuha zatekoše nekolike političke atrakcije. U ciglih sedam dana kao kakve visibabe iskrsnuše, iznikoše >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << izbori, završnica suđenja
Šešelju u Hagu i rehabilitacija Mihailovića, tako da od planiranih ptičica i njihovog cvrkuta nema ni traga.
Šta, osim časa pojavljivanja, povezuje ove (i druge slične) senzacije? Koji im je zajednički nazivnik? Otkud takvi fenomeni odjedared u našem životu? Zašto proljeće ne radi svoj posao? Možda nisam u pravu, ali imam utisak da sve pomenuto (i nepomenuto) služi tek za majstorsko zamajavanje naroda, vječitog plebsa u kog se njegove vođe vjekovima neprestano kunu, a naročito dok ga prevode žednog preko vode.
Ima biti da negdje u svemiru ipak postoji fantastični kompjuter iz čijeg mozga niču uvijek nova čudesa, idealna da interes masa skrenu sa bitnog na nebitno.
Skretničari su, naravno, virtouzi, demagozi kadri ne samo da gladnog uvjere u prednosti dijete nego i da brojne pacifiste gurnu u prve borbene redove.
Može li ovdje uopšte biti mirnog i normalnog života u kojem proljeće stiže nakon zime, a jesen nakon ljeta? Nisam siguran, ono jest da je Milutin Milanković davno predvidio nailazak ledenog doba svakih trideset hiljada godina, ali se po svemu sudeći grdno prevario.
Jer prethodni rat nije pravo ni okončan a već neki najavljuju novi.
Definitivno nema ništa od zamišljenog i najavljenog proljeća. Led ne priznaje godišnja doba, a mi živimo u zamrzivaču.
Povezane vesti: Smrtonosna bolest duše Pobjeda manjine nad većinom S one strane Nevinost bez zaštite Genije i ludi mu brat
