Evroskeptici zaboravljaju prednosti „internog kolonijalizma“

Izvor: Vostok.rs, 26.Jan.2014, 12:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Evroskeptici zaboravljaju prednosti „internog kolonijalizma“

26.01.2014. -

Izbori za Evropski parlament u maju 2014. godine bi mogli dovesti do drastične promene u evropskom demokratskom pejzažu. Istraživanje koje je sprovela agencija Galup pokazuje da bi izbori mogli biti praćeni izlaskom vrlo malog broja građana i mobilizacijom birača u korist radikalnih nacionalističkih i anti-EU stranaka. Isto istraživanje je pokazalo da „sve više ljudi širom Starog kontinenta, EU >> Pročitaj celu vest na sajtu Vostok.rs << vidi kao deo problema, a ne kao deo rešenja“.

U okviru emisije „Okrugli sto“ na ovu temu govorimo sa prof.dr Anđelkom Milardovićem, osnivačem Instituta za evropske i globalizacijske studije iz Zagreba.

Hrvatska je pre malo više od pola godine postala članica EU. I već je u tom smislu imala iskustvo izlaska na izbore za Evropski parlament. Prošavši kroz to iskustvo, kako Vi komentarišete ove navode da generalno postoji mogućnost izlaska vrlo malog broja birača na budućim izborima u maju?

- To istraživanje je tačno, najbliže istini i raspoloženju biračkog tela. Kada se govori o izborima za Evropski parlament, oni su u politikološkoj literaturi uvek svrstani u kategoriju, da tako kažem, uslovno rečeno, nižeg reda. Zato što je najveći stupanj političke identifikacije građana na lokalnim, pa onda na nacionalnim parlamentarnim izborima. Tek onda se beleži identifikacija građana za izbore za Evropski parlament. Zbog čega ljudi pokazuju malu zainteresovanost za Evropski parlament? Jer se ne mogu identifikovati sa tim izborima, koji po njima malo ili nikako ne utiču na njihovu svakodnevnu sudbinu, odnosno na svakodnevni način života.

S obzirom na globalnu krizu koja se reflektirala i na EU, zatim na krizu koncepta, odnosno na sva nerešena konceptualna pitanja EU, zbog povećane prisutnosti stranca u zapadnim društvima taj socialno- psihološki mehanizam je pojačan u smislu percepcije drugih. Odnosno, javlja se radikalna percepcija drugih i različitih, koji se doživljavaju kao konkurenti, kao neprijatelji. Zato je u svim društvima u EU primećen porast ksenofobije. I zato u tim društvima raste značaj stranaka anti migrantskog programa. Često govorim u javnosti da je velika mogućnost da na sledećim izborima upravo ove stranke poberu značajne rezultate. Onda ćemo imati priliku se zapitati, ako je to tako, kuda ide EU?

Isto istraživanje je pokazalo da se čak i u bolje stojećim severnim državama članicama Evropske unije, sama unija doživljava „sve više kao spoljna pretnja, a ne kao sistem zajedničkih evropskih institucija koje brane interese svih". Da li se Vi slažete sa ovim navodima?

- Pa ne brane ineterese svih. Zato što je EU organizovana ili konstituirana na bazi tri kruga moći, ili kao fudbalskim rečnikom rečeno- kao prva liga Zapad, kao druga liga Zapad i kao treća liga Zapad. Pa, dajte, molim vas, gde će se Bugraska i Hrvatska porediti sa Nemačkom i Francuskom- „malo morgen“, kao da mi imamo isti status i iste uslove...

Kolege profesori u Nemačkoj imaju mesečnu platu 12000-15000 evra, a ovde u Zagrebu najviše do 2000.

Evropska unija se zapetljala na konceptualnom nivou, samo što to neće priznati. Oni smatraju da su apsolvirali ili da su rešili konceptualna pitanja, a očito da nisu. Jer, šta će od EU ostati u budućnosti, ukoliko se ne raspadne, ukoliko ne dođe do velikih poremećaja i internog rata kultura. Dakle, hoće li biti (kon)federacija itd ...To su pitanja koja će biti postavljena nakon izbora za Evropski parlament.

Ono kako ja posmatram- postoji mogućnost da se nakon izbora otvore dva scenarija: scenario „Titanik“ i scenario federalizacije EU. Ovaj drugi scenario se može dogoditi ukoliko te populističke stranke ne dobiju tako veliku podršku i onda će se ići na raspravu o federalizaciji. Dakle, u igri su konceptualna pitanja sa kojima će se EU morati suočiti.

Ili, kada je reč o strancima, moraće se držati liberalno-demokratskog načela, a ne dvostrukih standarda. Na primer, Hrvatska je u Uniji već pola godine, a opet naši ljudi ne mogu raditi u EU, jer nije liberalizovan taj prostor do kraja. Na tom putu ima previše prepreka, ne treba se previše radovati.

U Nemačkoj, uopšteno najvećem davaocu unutar EU, desno orijentisani birači više su neprijateljski raspoloženi prema EU od levičarskih birača. Nova partija evropskeptika „Alternativa za Nemačku“, bori se protiv evra i beleži sve veću prednost. Čime tumačite ovu pojavu?

- Moguća prednost se izvodi iz socio-ekonomskog i socio-psihološkog mehanizma. Koliko god je Nemačka nekako izašla iz krize, nije imuna na krizu unutar EU i zbog toga što je ona njen glavni pokretač i motor.

Pretpostavljam da jedan deo populacije u Nemačkoj, EU doživaljava kao kravu muzaru, zbog toga što Nemačka mora da plaća, da izdvaja ko zna koja sredsta da bi taj sistem funkcionisao. Ali, isto tako ljudi zaboravljaju da Nemačka ima veliku korist od EU- zbog internog kolonijalizma. Ovo što se dogodilo u Grčkoj, to je posledica tog internog kolonijalizma. Nemački proizvodi se prodaju unutar ovog sistema EU i Nemačka ima od toga koristi, a nemački evroskeptici to zaboravljaju.

Imajući u vidu sve do sada rečeno, prema Vašim prognozama, kakva će biti izlaznost u Hrvatskoj na izborima za Evropski parlament?

- Neće biti neka velika ili veća izlaznost građana Hrvatske, makar ne u odnosu na prethodne izbore. Jer je ljudima to toliko apstraktno, toliko daleko. Osim toga, kao sistem, EU je jedan od komplikovanijih socio-ekonomskih i političkih sistema. Pa tako često, ljudi koji se time bave ne razumeju čitav taj sistem, jer je on u poslednje vreme dosta izbirokratizovano, otuđeno i daleko. I kako onda građani da se identifikuju sa daljinom? Nekako je u ljudskoj psihologiji jednostavnije da se identifikuje sa onim što čovek poznaje, što mu je blisko, a ne sa onim što mu je strano i daleko. Posebno ako mu to ne donosi nikakvu korist u svakodnevnom životu. Briga ljude za izbore za Evropski parlament....

Da se primetiti da bivši evrooptimisti postaju najvatreniji evroskeptici. Slažete li se da postoji ovaj trend?

- Mogu reći da ja gajim skepsu i u svakodnevnom životu, jer je skepsa početak svega, svakog mišljenja. U tom smislu sam čak zagovarao svojevremeno, pre 10-tak godina i jedan tip neutralnosti. Međutim, ne može se ići sa takvim konceptom, jer ne postoje ni organizacijske ni socio-kulturne pretpostavke, ne postoji kapacitet. Sad kad je u toku faza velikih integracija, šta ćete onda zagovarati, nego naprosto da se uđe unutra, pa se onda opet može kritički razmišljati....

Šta je podrazumevao taj Vaš koncept neutralnosti?

- Pa čisto i na ekonomskom i na političkom planu, nešto kao Švajcarski model, obzirom na veličinu zemlje. Šta smo mi? Mi smo mala zemlja, što bi se reklo azijski deo Istanbula. Jer za svaku državu je bitna brojčanost i veličina teritorije da bi se mogao organizovati nekakav društveni život i nekakvi ekonosmki potencijali . Mislim da se oko toga možemo složiti. Međutim, kada vi nemate političku elitu koja je sklona tome, kada nemate do kraja razvijene socijalne i ekonomske uslove, ne možete ni realizovati takav jedan tip neutralnosti. I onda na globalnom nivou smo se tu suočili sa integracijama. Tačnije ili se integrisati tj ući u taj veliki krug integracija i transformacija sveta ili ostati na Balkanu. Naravno, Balkanu svaka čast, ali šta kad je orijentacija kod nas prema Zapadu?

Ako sa dnevno-političkog nivoa, pokušamo da pređemo na filozofski- da li i kakve mogućnosti pojedinac danas ima da izabere u kakvom sistemu će živeti?

- Ma nikakve. Recimo, može neko ko je obrazovan, da učini nešto na nivou hepeninga, kao što smo mi činili unutar naše organizacije. Ili kao što sam ja, na primer proglasio „ličnu suverenost“. Čak sam taj model „lične suverenosti“ prezentovao na jednom skupu u Dubrovniku. Ali, šta vam i to znači? Čovek može da kaže, eto, ja sam slobodan, suveren u odnosu na društvo u kojem živim. I u odnosu na međunarodnu zajednicu mogu sebe percipirati samo kao jedan vid subjekta u korespodenciji sa globalnim svetom i ništa više....

A to je naporna individualna igra.

Jovana Vukotić,

Izvor: Glas Rusije, © Kollaž: «Golos Rossii»    

Nastavak na Vostok.rs...






Povezane vesti

Budućnost čovečanstva: ratovi za vodu

Izvor: Vostok.rs, 26.Jan.2014

26.01.2014. -..Deficit slatke vode može postati uzrok novih oružanih sukoba, tvrde naučnici. Na današnji dan sa nestašicom vode suočeno je oko 700 miliona ljudi iz 43 zemlje sveta. Do 2025. godine usled globalne promene klime i rasta broja stanovništva na našoj planeti, ova cifra će premašiti...

Nastavak na Vostok.rs...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vostok.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vostok.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.