Izvor: Glas javnosti, 22.Jun.2008, 08:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Župljanin u Hagu
BEOGRAD - Haški optuženik Stojan Župljanin (57) prebačen je juče u pritvor Međunarodnog suda pošto je, posle osmogodišnjeg bekstva, uhapšen u Srbiji 11. juna.
Župljanin je iz pritvorske jedinice Specijalnog suda krenuo juče u 4.45, a otputovao u 6.15 sa beogradskog Aerodroma „Nikola Tesla“ redovnim letom za Holandiju.
Bosanski Srbin smešten je juče pre podne u pritvor Haškog tribunala, saopšteno je >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << u Hagu. Tribunal je saopštio da je Župljanin juče ujutro prebačen u sudski pritvor nakon što je „osam godina izmicao pravdi“. Kako se navodi u saopštenju sekretarijata Haškog tribunala, datum prvog stupanja Župljanina pred sud biće blagovremeno objavljen.
Župljanin, najviši policijski funkcioner Autonomne Regije Krajina u severozapadnoj Bosni i Hercegovini (načelnik Centra službe bezbednosti u Banjaluci) tokom sukoba 1992-1995. i savetnik Radovana Karadžića, optužen je za učešće u kampanji koja je, kako se navodi, imala za cilj da se s tog područja od aprila do decembra 1992. godine eliminišu i trajno uklone bosanski muslimani i Hrvati.
Tužilaštvo ga tereti za 12 tačaka ubistva, progona, mučenja i deportaciju nesrpskih civila, kao i za bezobzirno razaranje gradova, sela i verskih ustanova u brojnim opštinama. Župljanin je, navodno, bio nadležan i odgovoran za celokupan rad policije na tom području i komandovao je jedinicama koje su učestvovale u zločinima.
ODBIJENE ŽALBE
Ministar pravde Dušan Petrović doneo je prekjuče odluku o izručenju Župljanina Tribunalu, na osnovu saglasnosti Vlade Srbije. Vanraspravno veće Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu odbilo je prekjuče žalbu branilaca Stojana Župljanina na rešenje o njegovom izručenju Haškom tribunalu.
OD 43 SRBINA PREDALO SE 27
Posle hapšenja Župljanina, u bekstvu su još trojica haških optuženika - Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Goran Hadžić. Župljanin je 43. haški optuženik koji će se naći u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu.
Srpska policija je dosad uhapsila 16 haških begunaca, uključujući i Župljanina, dok se 27 optuženih dobrovoljno predalo otkako je usvojena zakonska regulativa koja je omogućila punu saradnju s tim sudom, odnosno ekstradiciju državljana Srbije.
Kao član srpskog kriznog štaba, navodi se da je radio na sprovođenju plana etničkog čišćenja teritorije koja je trebalo da se pripoji planiranoj srpskoj državi. U optužnici se opisuje da je u jednom delu BiH bilo otvoreno čak 38 različitih pritvora za nesrbe u kojima su zatočeni premlaćivani, mučeni, seksualno zlostavljani, ponižavani i šikanirani.
Optužen je za više od 40 ubistva koja su, navodno, počinile srpske snage pod njegovom kontrolom, uključujući i masakr muškaraca iz logora Trnopolje na planini Vlašić 21. avgusta 1992. Za taj deo Bosne, Tribunal je već osudio političara Radoslava Brđanina, na 30 godina zatvora.
Župljanin je uhapšen 11. juna u Pančevu, a nakon hapšenja negirao je identitet i tvrdio da se zove Branislav Vukadin. Analizom DNK uhapšenika i njegovih roditelja potvrđen je Župljaninov identitet i određen mu je pritvor do 30 dana.
Župljanin je 13. juna tokom saslušanja pred istražnim sudijom Posebnog veća za ratne zločine Dragana Plazinića odbio da primi optužnicu, ali mu je ona usmeno predočena.
Stojan Župljanin je rođen 28. septembra 1951. u selu Maslovare, opština Kotor Varoš, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Profesionalnu karijeru započeo je u Sekretarijatu unutrašnjih poslova u Banjaluci 1975. i napredovao od mesta komandira policije do načelnika Odeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta.
Od 1991. godine je bio načelnik Regionalnog centra službi bezbednosti u Banjaluci, a od maja do jula 1992. godine i član kriznog štaba Autonomne regije Krajine, a dve godine kasnije postao je savetnik za unutrašnje poslove bivšeg predsednika RS Radovana Karadžića.
Optužnica protiv Župljanina podignuta je 17. decembra 1999, a otpečaćena 13. jula 2001. On se od tada skrivao uz pomoć „jataka“.
Srpske policijske službe su uspele da otkriju stanove koje je koristio u Nišu, Kragujevcu, Kraljevu i Pančevu.
Od poslednjeg neuspelog pokušaja hapšenja u Nišu, 26. marta ove godine, kada je „za dlaku umakao“, policija mu je stalno bila na tragu, a uhapšen je kada su pohvatane sve karike „novosadske veze“. Ovu vezu policija je počela da prati pošto je bivša tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte prošle jeseni potvrdila sumnje da se Župljanin krije na području Novog Sada.
Visoki predstavnik za BIH, Miroslav Lajčak je 31.maja ove godine uz konsultacije sa Haškim tužilaštvom smenio sa dužnosti PREDRAGA ĆERANIĆA, i istom odlukom naložio da se 16 torici
građana BIH oduzmu putne isprave jer su pomagali skrivanje Stojana Župljanina. Izgleda da se ta Lajčakova odluka pokazala ispravnom, jer je ubrzo Župljanin lociran i uhapšen u Pančevu.
Ćeranić je 2004. godine smenjen sa dužnosti u OSA, jer nije prešao bezbedonosne provere u Obaveštajno-bezbedonosnoj službi zbog veza sa optuženim za ratne zločine, odnosno mrežama koje im omogućavaju da ostanu na slobodi, a u kojoj je bio rukovodilac pre prelaska u OSA.
Nakon smene u OSA, Ćeranić se žalio sudu, koji je priznao da nisu ispoštovane potrebni administrativni koraci, te naložio njegovo vraćanje u OSA. Psle povratka u OSA, Ćeranić je dobio
rukovodeće mesto u Odeljenju za praćenje i otkrivanje ratnih zločina.
Naravno, odmah po objavljivanju Lajčakove odluke o smenjivanju, Ćeranić je to demantovao u više srbijanskih i bosanskih medija, ali je kao svaki lukaviji špijun-obaveštajac pokušao da napravi sebi odstupnicu kada je kako je rekao u Slobodnoj Bosni završio "posao veka" za američku CIA i kao šef operacija Obavještajno bezbjednosne službe Republike Srpske pronašao otetu tajnu komunikacionu opremu koju je da ne bi pala u ruke Rusima vratio svom američkom partneru. U tom sarajevskom listu, ozlojađen što ga CIA nije spasla od Lajčaka, zapretio je da je spreman pred američkim Kongresom u svako doba svedočiti o pogibiji dva CIA agenta koji su poginuli na Palama kada su se pokušali domoći Radovana Karadžića. Naravno da je ova Ćeranićeva izjava na ivici fantastike jer bi bilo glupo da se svemoćna CIA u hvatanju RK oslone na svoja dva neiskusna agenta, pa makar bili obučeni u stilu filmskog DŽems Bonda. Dakle, on je priznao da je sa najobučenijim operativcima
OBS pronašao ovu opremu u Bosanskom Novom i vratio je Amerikancima. Time je Ćeranić priznao svoju ulogu dvostrukog agenta, ali kao svakom starom obaveštajnom operativcu trebalo bi da mu bude jesno da takvim špijunima niko ne veruje, pa ni CIA. Pre će biti da se Ćeranić, kako tvrdi Lajčak
priklljučio mreži Župljaninovih pomagača kako bi se približio vrhu SDS, ali je svojom pričom za Slobodnu Bosnu izgubio kompas.
Sigurno je da su se lovu na Župlanina priključili i razni lovci na ucene, jer i za njm je bilo raspisano više nagrada. Ne bi me ni malo začudilo da je i ovaj Ćeranić među njima, jer na jednom sarajevskom muslimanskom sajtu pročitao sam tekst u kome su prezentovani i dokumenti koje su iz centrale bivše RSDB BIH ukrali hrvatski kadrovi neposredno pred rat pod voćstvom prvog HDZ podsekretara bosanske tajne policije zapadnog Hercegovca, Branka Kvesića. Mislim da je tu arhivsku građu koristio B. Vukišić u izradi svoje knjige Čuvari Jugoslavije. Verovatno iz istog izvora objavljene su i fotokopije provjere podataka, plana korištenja saradnika "Slavuj", a iz tih dokumenata se vidi da se radi o ČERANIĆ Predragu, odnosno inicijalnim dokumentima kada je postao saradnik SDB, odnosno doušnik popularne UDBE još dok je bio na filozofskom fakultetu. Kasnije je postao operativac u sarajevskom CSDB, a početkom rata pridružio se Karadžićevim snagama na Ilidži. Kada je došlo do sukoba izmedju Biljane Plavšić i Radovana Karadžića pridružio se novoj predsednici, koja ga je imenovala za šefa SDB područja kojejoj je bilo lojalno i uz pomoć NATO transportera osvojio preostorije Centra SDB u Banjoj Luci. Međutim, Plavšićka ga je posle mesec-dva otpustila jer je iz budžeta potrošio preko 200.000 DM, a da troškove nije ničim pravdao i ona će to sigurno objaviti u svojim memoarima ako ih bude napisala, jer joj je na odlasku Ćeranić prstom pripretio, rekavši-predsjednice, gorko ćete se pokajati zbog ovoga! Posle toga Dodik ga je imenovao za zamenika direktora OBS RS, Boška Kelečevića, koga je takođe ĆERANIĆ (odnosno OBS) ojadio za oko 500.000 DM, ali je posle odlaska Dodika, opet zbog
nepravdanja troškova smenjen sa tog mesta i premešten u Bijeljinu gde je radio do formiranja
zajedničke obaveštajne službe BIH radio kao obični operativac. Naravno, u svom izveštaju više od polovine od pola miliona DM prebacio je na Kelečevića koji je već nekoliko meseci bio u penziji.
Na osnovu njegovog intervjua u Slobodnoj Bosni, moglo bi se zaključiti da je dosta od tih sredstava potošio za račun CIA (odnosno tu potragu je platio budžet RS) u traženju njihove supertajne opreme kojoj se izgubio svaki trag posle kako Ćeranić tvrdi pogibije dvojice agenata CIA , koji su se opasno približili Karadžićevom utočištu na Palama. Ovi podaci rečito govore kakav se sve šljam uključio u potragu za optuženima sa haške liste pored silnih policijskih struktura
RS i Srbije.
Koga interesuje ova špijunska priča neka pogleda dokumente iz Ćeranićevog dosijea koji je za njega vodjen kod sarajevske UDBE:
SARADNIK SDB-a - PREDRAG ĆERANIĆ - TALIBAN
SARADNIK SDB-a - PREDRAG ĆERANIĆ. SARADNIK UDBE, DRUG PREDRAG ĆERANIĆ. Free Image Hosting at www.ImageShack.us · Free Image Hosting at www. ...
taliban.blogger.ba/arhiva/2008/06/07/1596066 - 97k - Iz konteksta - Slične stranice.
Nezadovoljan što ga tadašnji odlazeći premijer Dodik nije "pogurao" kod Ivanića da se vrati na jedno od čelnih mjesta u OBS RS, Ćeranić se priključio u svojstvu hohorarnog istraživača u nevladinoj organizaciji "Transparency International" koju u Banjoj Luci vode Divjak Boris,sin sarajevskog generla ABiH Jovana Divjaka i Leković Ljubinko (bivši, istjerani radnik OBS RS).
Ova bosanska NVO je više puta na javnim medijima napadala Dodika zbog netransparentnosti privatizacije Rafinreije u Brodu, davanja koncesija jednom stranom koncernu za izgradnju magistralnih puteva u RS i izgradnji reprezentativne zgrade VladeRS u Banjoj Luci. Vjerovatno je na radost raznih sarajevskih lobija raspoloženih za ukidanje RS u radu za "Transparency
International" Ćeranić koristio "podatke" koje je prikupljao od raznih Dodikovih protivnika u tom famoznom dosijeu o Dodiku. Predstavnici tzv. međunarodne zajednice iz Sarajeva su čak izvršili pritisak na Dodika da u zgradi Vlade primi delegaciju Divjaka i njegovih kompanjona odgovori im na pitanja koja ih interesuju, što je Premijer i učinio, ali im je i rekao u lice i pred TV kamerama kakvo mišljenje ima o takvim i sličnim NVO i njihovoj ulozi. Na sličan način je Ćeranić postupio i prema Biljani Plavšić, kada ga je zbog pljačke 200.000 DM, smijenila sa mjesta šefa OBS zapadnog dijela RS na koje ga je postavila kada je zbog otvorenog sukoba sa Karadžićem i Krajišnikom sjedište predsjednika RS sa Pala premjestila u Banjaluku
Ćeranić je prije rata bio doušnik UDBE - cinkario je svoje kolege sa fakulteta u Sarajevu:
Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
Služba državne bezbjednosti
Sektor SDB Sarajevo
Operativni radnik: Ramić Zlatan Reg. br. V-2169
Dana: 25.03.l986. godine Dat. Evid 3.9.86
P R I J E D L O G
Za angažovanje operativne veze pod pseudonimom „Slavuj“ na osnovu člsna 46 Pravila o radu SDB
za:
ĆERANIĆ PREDRAGA, sin Vojina i Ljilje, rodjen 1.1.1964. godine u Zenici, Jugosloven, državljanin
SFRJ, student III godine Filozofskog faklteta u Sarajevu, stalno nastanjen u Zenici, ul. Prvomajska br.
32, a privremeno u studentskon gomu „Bratsvo-jedinstvo“ u Sarajevu, nije član SKJ.
R a z l o z i
Realizujući mjere predložene u našoj operativnoj informaciji broj 248 od 27.1.1986. godine, ostvarili smo kontakt sa Ćeranić Predragom, studentom treće godinr Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Tom prilikom Ćeranić nam je dao više bezbjednosno-interesantnih saznanja za PAVIĆ ŽELJKA,
(POO), koja se prije svega odnose na identifikaciju njegovih bliskih veza pred kojima je isti
negativno istupao. Nakon toga, Ćeranić se više puta samoinicijativno javljao Službi, kada je davao saznanja o Pavićevim neprijateljskim komentarima sa pozicija gradjanske desnice i hrvatskog nacionalizma, koja su provjerena i putem pouzdanog izvora.
Kroz sve dosadašnje kontakte, Ćeranić Predrag je pokazao spremnost da na dobrovoljnoj osnovi i na
konspirativan način saradjuje sa Službom, a kako je u mogućnosti da prati i da nas blagovremeno informiše o kretanjima i bezbjednosno-interesantnim komentarima Pavić Željka, to predlažemo da se isti angažuje kao operativna veza i vodi pod pseudonimom „S l a v u j“.
P r e d l a ž e S a g l a s a n
op. Radnik NAČELNIK ODJELJENJA 03
Ramić Zlatan Alibabić Munir
O D L U K A
Na osnovu čl. 46 Pravila o radu SDB, odobrava se nagažovanje Ćeranić Predraga za op. Vezu pod
pseudonimom „Slavuj“
NAČELNIK SEKTORA ZA SDB
Ilija Sprečkić
Umišljeni "ekspert" za obavještajne poslove "uzvraća" udarac Imperiji (CIA). Kako groteskno zvuči njegov intervju u poslednjoj Sobodnoj Bosni, gdje on zapravo priznaje da je bio pion u rukama CIA, "sačuvao" do sada njihovu najstrožije čuvanu tajnu u BiH...ali eto, postao je običan operativac i Lajčak ga smjenjuje. To je još jedan pokušaj Lepe Brene koji se svodi na njegovu poslednju, labudovu pjesmu. Vidimo, on je spreman svjedočiti pred američkim Senatom. O čemu? da li naivno misli da upravo to njegovo izbacivanje iz OBA nije koordinirano izmedju Lajčaka i CIA-e i otkuda Haškom tribunalu dokazi na koje se pozva Lajčak. Iz Slobodne Bosne se vidi da mu je opet "mentor" bio Ramić Zlatan, ali i to da sada o Ćeranićevim "prijedlozima" odlučuju drugi, mnogo kompetentniji igrači od jednog (uspješnog) pjevača četničkih pjesama u pokušaju. On ne vidi da je prošao i da ga nema više...Naravno, i Slobodna Bosna ima svoje razloge što se upušta u spletkarenje jednog običnog, bivšeg Karadžićevog špijuna. Pa čak i da je to tačno, što govori o pokušaju CIA operativaca na Palama da se približe Karadžiću, kako sam kaže, CIA mu neće zaboraviti, jer je i njih izdao! Ova priča mi liči na njegov postupak prema Biljani Plavšić, koja mu nije udovoljila da postane šef srpske obavještajne službe, kada joj je Ćeranić izlazeći iz njene kancelarije, priprijetivši prstom rekao- Predsjednice, zbog ovoga ćete se gorko kajati! On je sada totalno dezorjentisan i izgubljen kada misli da to isto može uraditi i najmoćnijoj obavještajnoj agenciji na svijetu i zato ponovo kažem - on i ne zna da je bio - i prošao....
Poslije pronevjere više od pola miliona maraka, sredinom 2001. godine nad Ćernić Predragom u Banjoj Luci je vođen disciplinski postupak, što za taj utrošeni novac nije imao nikakvih priznanica. Nadao se da će mu se to na riječ povjerovati a više od polovine te sume prebacio je na ledja smijenjenog direktora, Boška Kelečevića. Možda mu je taj novac koristio kasnije za kupovinu akcija u jednoj bijeljinskoj firmi gdje ima udjela medju prvih deset akcionara (prema izvještaju banjalučke berze), a možda ga je koristio i za neke druge svrhe, vidjeće se jer sve polako izlazi na vidjelo.
Kao načelnik Operativne uprave OBS lično je vodio i jedan (supertajni) podeblji dosije o MILORADU DODIKU, tadašnjem predsjedniku Vlade RS, u nadi da će ga tako moći ucijeniti da urgira kod Mladena Ivanića da i dalje zadrži Ćeranića u vrhu Obavještajne službe RS (a reference bi mu trebale biti dobre jer je u to vrijeme tajno radio i za CIA), što i sam potvrdjuje u svom intervjuu sarajevskoj Slobodnoj Bosni. Gdje je taj dosije završio kada je smijenjen sa mjesta drugog čovjeka u OBS RS možda neko zna, ali vrijedilo bi zaviriti u njega, a najvjerovatnije se radi o njegovim izmišljotinama i kombinatorici koja je na ivici fantazije, kao i mnoge stvari koje je do sada "otkrio". Nije isključeno da ga Ćeranić i objavi, kao što je objavio priču u Slobodnoj Bosni o aktivnosti i pogibiji dva agenta CIA na Palama i tajnoj komunikacionoj opremi koju su ova dvojica sa sobom nosili. Kako je objasnio u Slobodnoj Bosni, Ćeranić je tu opremu pronašao i tako spasio da ne dodje u posjed ruskih obavještajnih službi. Valjda je zbog toga nagradjen i od američke vlade pozvan na seminar u sjeište CIA. Nije mi jasno šta želi reći time što želi da da izjavu pred Spoljno političkim odborom američkog Senata, izuzev što pokušava da se osveti rukovodstvu CIA što ga nisu spasili od Lajčaka!
Interesantno je da Ćeranić u intervjuu sa reporterkom Slobodne Bosne nikako ne pominje taj dio svoje biografije i protjerivanju iz Banje Luke i povratku na rad u bijeljinski CSDB. Vjerovatno bi želio da taj detalj ostane tajna i da mu u tom smislu niko ne postavlja pitanja koja bi mu bilo veoma teško objasniti, jer je po svemu sudeći, tada malo falilo da ode na duži period u zatvor!
(ove podatke o njegovoj crnoj rupi u biografiji je sasvim lako provjeriti u kadrovskoj službi OBS).
Vjerovatno zbog toga da bi se zataškao slučaj Ćeranića, u vrijeme Ivanićeve Vlade nije vodjen neki
ozbiljan disciplinski postupak da bi se predupredilo uplitanje Tužilaštva RS i spriječio ozbiljan skandal u tadašnjoj OBS RS.
Medjutim, njegovo priznanje da je po zadacima CIA i za njihov račun radio samo nekoliko mjeseci poslije bombardovanja Kosova i Srbije, apsolutno će ugroziti Ćeranićevu reputaciju u Srpskoj demokratskoj sranci RS, ma kakva njegova uloga bila u skrivanju ili hapšenju Župljanina.
Ni ovo ni bilo koje hapšenje i izručenje Hagu Srba ne može zadovoljiti hobotnice kakva je Doris Pak. Ona je do sada bezbroj puta potvrdila koliko joj je stalo do osude Srba, bez obzira na njihovu krivicu. Kada im ne može ništa, Haški tribunal ih drži u pritvoru po pet i više godina, dok ne nađu - pripreme svedoke kao i slučaju gospodina Šešelja uz pomoć tužilaca bezočno lažu kao što smo videli jednog od "eksperata", Andraša Ridlmajera koji je suočen sa Šešeljevim dokazima priznao da ga plaća Aga Kan, ili neki sličan bogataš iz Saudijske Arabije, a uža specijalnost mu je dokazivanje krivice Srba u rušenju džamija, kao da je to u nedavnom nesretnom građanskom ratu na tlu bivše YU bio samo specijalitet Srba. Šešelju u 21. veku sude zbog verbalnog delikta, a osvedočene ubice kao što su Naser Orić i Haradinaj zbog konkretnog učešća u izvršavanju zločina i ubijanju svedoka,puštaju kao pobednike. Naravno, to je jasno svima, samo ne domaćim "evroatlantistima", koji su spremni na sve, na svaku vrstu izdaje samo da se dokopaju šengenskog pasoša. Kao dokaz za tu prevrtljivost je i nedavno izrečena čuvena sintagma jednog školskog psihologa o "dva bola", ali samo za domaću upotrebu i trgovinu sa onima koji su do nedavno bili crnji od đavola crnog. Ali, kada treba, ne kaže džaba narodna poslovica - nije ni đavo tako crn kao što izgleda! A kada bi bilo pravde, koliko bi trebalo da budu osuđeni oni koji su izvršili etničko čišćenje Srba u Sarajevu, najvećem srpskom gradu u predratnoj BIH, Mostaru, Bradini, a i da ne govorim o izbeglicama iz Hrvatske koja se, zamislite, drznula da tuži Srbiju zbog genocida, kao da je Jasenovac bio svetilište ili možda poznato izletište za Srbe. Ne treba zaboraviti da je ratno, muslimansko Sarajevo imalo preko 150 privatnih zatvora za Srbe! A takvih gadova kakav je taj Ćeranić Predrag biće uvek dovoljno da zadovolje glad ovog monstruma od kakav je Haški sud.
Ovi novi evrodemokrati u ostvarivanju svojih ciljeva se služe svim i svačim, pa nije čudno što se vrše pritisci na porodice haških optuženika i verovatno "primenjuju sve raspoložive mere i radnje radi stvaranja uporišta u njihovoj najbližoj okolini, pa i porodici" da bi se izvršio psihički pritisak i došlo do konačnog cilja i izmamio radostan osmeh Pakove ili Rena. Slušaju se telefoni, prati prepiska Mladićevog sina, Mladićeve supruge, Karadžićevog sina, kćerke, vrše pretresi stanova, privode na čuvene informativne razgovore, traži od porodica da javnim pozivom zahtevaju od optuženika da se predaju haškoj pravdi koja ima već bezbroj svedoka,pripremljenih i obučavanih, sa osveženim pamćenjem i novim izjavama...sve ovo podseća na neke slike iz davnih filmova, na prohujalo vreme za koje smo do sada mislili da je vezano za pojam komunizma, staljinizma i sve to da bi smo usrećili stvaraoce i potpisnike čuvenog SPP i sličnih šargarepa, a sećamo se nesrećnog Cobela koji nam je najavio šta nas sve čeka ako se dobrovoljno ne odreknemo Kosova. Sećamo li se, da je ne tako davno jedan od stubova ZES-a Vuk Drašković, kao ministar vanjskih poslova obećavao da će nam Kosovo ostati samo ako predamo Mladića i Karadžića (bez obzira da li se oni i gdje nalaze - Srbija treba da ih uhvate pa makar oni bili u Africi). Eto, prođe i to "osamostaljenje" i čuli smo argumente čak od Buša da je on lično obećao Šiptarima nezavisnost, bez obzira šta drugi misle! Možda su tu Bušovu izjavu iz Tirane zaboravili ovi evro aktivisti i da ih podsetim, to je bilo pred TV kamerama kada su mu prijatelji - Šiptari u znak zahvalnosti "drpili" sat sa ruke za uspomenu. Ali šta je to za takvog prijatelja koji ima poklanja i zemlju (tuđu) i pride nezavisnost! Kada pogledamo sadašnje slike iz Prištine, imamo utisak da smo u USA koliko je američkih zastava po kućama, automobilima, na skupovima. I nije čudo što je Haradinaj pušten iz Haga kao Heroj koji treba da se uključi u vrelu političku stvarnost Kosova.OBJ.
A zašto bi se Župljanin predao tom političkom sudu? Vidio je kako na njemu Srbi prolaze. Retko koji se vraća, a dosta ih je u ševenigenskoj kaznionici umrlo pod zagonetnim okolnostima.Umesto da sačuvaju one koje su tretirali kao glavne optužene, kada su videli da nemaju validnih dokaza, haški egzekutori su jednostavno izvršili smrtne kazne na ovaj, ili onaj način i pre izricanja bilo kakve presude. Samo na dva primera mogli smo videti svojim očima koliko lažnih i pripremljenih "eksperata" i svedoka je pristupilo ovom sudu, bez bojazni da će biti kažnjeni zbog lažnih optužbi, a pojavljivali su se i serijski, koji su se pojavljivali u više predmeta. Videli smo to na primeru Miloševića i Šešelja posebno. Videli smo i farsu sa Sadamovim suđenjem i njegov kraj u režiji Bušove demokratije. Kakvu šansu je Sadam imao za pravedno suđenje - nikakvu. Sada nam odlazeći teksaški kauboj priznaje da žali zbog svoje revolveraške retorike i sa sastanka sa EU dušebrižnicima poručuje da Evropa mora pomoći novim demokratijama. Na našem postizbornom primeru vidimo koja je to demokratija kojoj Buš želi pomoći i mnogi zaboravljaju njegov govor u Tirani, kada je obećao da će dovršiti osamostaljenje Šiptara, zato što im je Amerika dala obećanje! Naravno, i ovo je bila Bušova poruka onim partijama u okruženju, pa i našim evroatlantistima da će Buš poštvoati samo sebične interese svoje zemlje, a da "nove demokratije" mogu biti samo vazali, koji će slepo izvršavati samo ono što im se toplo preporučuju svetske vođe iz zemlje revolver demokratije. Izjava Voje Kuprešanina da niko od domaćih snaga nije doprineo
Župljaninovom hapšenju, prosto ne pije vodu, jer su ga uhapsile domaće institucije i domaći ljudi i sigurno je bilo pomoći i od strane pojedinaca iz RS, jer bez dozvole srpskih vlasti ni engleske ni američke službe ne bi mogle same vršljati, kako to rade u Iraku - ili je Srbija postala Irak?
.jpg)
