Izvor: Nezavisne Novine, 02.Mar.2017, 13:26 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Svaka aplikacija traži novo imenovanje agenta
BANJALUKA, HAG - Za svaki pojedinačni zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde (MSP) u Hagu mora biti iznova imenovan agent od strane zvaničnog državnog organa, bez obzira na to ko je bio agent tokom glavnog procesa. Takođe, prva komunikacija u reviziji mora doći od strane zvaničnog državnog organa, koji obavještava Sud o imenovanju agenta.
Ovo proističe iz dokumenata koji se nalaze u arhivi na internet >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << stranici MSP-a. Tako je, primjera radi, kada je 2002. godine, samo dan nakon isteka desetogodišnjeg roka, Salvador podnio zahtjev za reviziju presude iz 1992. godine u teritorijalnom sporu sa Hondurasom, aplikaciju je potpisala ministarka spoljnih poslova Salvadora.
"Vlada El Salvadora ovlašćuje doktora Gabrijela Mauricija Gutirezea Kastra kao agenta u svrhu predstavljanja u procesu revizije presude. Kao koagent ovlaštena je Marija Evgenija Brizuela Deavila, ministar spoljnih poslova, kao savjetnik ovlašten je ambasador u Holandiji Hektor Gonzalez Urutija i kao zamjenik agenta ovlašten je Fragato Augustin Jaskuez Gornez", navedeno je u aplikaciji.
Tako su postupale i ostale zemlje prilikom podnošenja zahtjeva za reviziju, kao što je to, na primjer, učinila Jugoslavija u aprilu 2004. godine za reviziju presude u predmetu BiH protiv Jugoslavije iz jula 1996. godine. Ovaj zahtjev potpisao je Goran Svilanović, ministar spoljnih poslova Jugoslavije.
"Zadovoljstvo mi je da vas obavijestim da su profesor Tibor Varadi, glavni pravni savjetnik ispred Ministarstva spoljnih poslova i gospodin Vladimir Đerik, savjetnik MIP-a, ovlašteni kao agenti u predmetu revizije presude iz 11. jula 1996. godine u predmetu primjene Konvencije za sprečavanje i kažnjavanje zločina genocida", navedeno je u tom pismu.
Takođe, prema Statutu i Priručniku Suda, jasno je da Sud priznaje agenta tek kada se utvrde strane učesnice u sporu, a ne prije toga.
"Uobičajeno je da države sa Registrarom Suda komuniciraju putem svog ministra spoljnih poslova ili ambasadora u Hagu. Kada se utvrde strane u sporu, one su predstavljene od strane agenta. Prilikom podnošenja aplikacija država istovremeno mora informisati Sud ko će je predstavljati kao agent", navedeno je u Priručniku za rad Suda. Dalje je istaknuto da je agent često ministar spoljnih poslova, ambasador u Hagu ili viši civilni zvaničnik, poput pravnog savjetnika ministra spoljnih poslova.
"U slučaju da agent nije ambasador, njegov potpis mora biti formalno pravno sertifikovan", navedeno je.
Da bi agent ili pravni zastupnik mogao pristupiti Sudu, on mora biti ovlašten od strane vlastite države i mora uživati diplomatski imunitet u Holandiji.
"Da bi svoj posao mogli obavljati slobodno i nezavisno, zastupnici moraju imati privilegiju zvaničnog imuniteta. Moraju imati mogućnost da slobodno komuniciraju i putuju i u tu svrhu o njihovim imenima mora biti informisano Ministarstvo spoljnih poslova Holandije", navedeno je u Priručniku.
Inače, dosadašnja praksa komunikacije Suda sa vlastima BiH je obavljana putem predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Tako je, na primjer, od toga ko je u određenom trenutku bio predsjedavajući zavisio i ton komunikacije BiH sa Sudom. Primjera radi, kada je Živko Radišić bio predsjedavajući, on je Sud 9. juna 1999. godine obavijestio da je imenovao Svetozara Miletića kao koagenta BiH, nakon čega je Miletić podnio zahtjev da se obustavi sudski postupak protiv Jugoslavije. Nakon što se promijenila pozicija i na čelo Predsjedništva došao Ante Jelavić, Sud je informisan da Miletić nije imenovan kao agent i postupak pred Sudom je nastavljen.
Nakon Radišićevog imenovanja Miletića, druga dva člana Predsjedništva uputila su odvojena pisma u Hag tvrdeći da Miletić nije legalno izabran da bude koagent, ali odluka je ukinuta tek promjenom na čelu Predsjedništva.
Čitajući presudu iz 2007. godine, vidljivo je više od 60 različitih pisama i korespondencija sa Sudom po kojima bošnjački i hrvatski član Predsjedništva s jedne i srpski s druge međusobno osporavaju nadležnost zastupanja pred Sudom i vode pravne bitke oko toga ko ima pravo da zastupa BiH u Hagu.
Svaki put kada je predsjedavajući bio Srbin, donošene su odluke u korist Jugoslavije koje je jugoslovenski agent prihvatao. Međutim, nakon što bi se pozicija na čelu Predsjedništva promijenila, osporavane su odluke koje su donesene u prethodnom periodu i sve bi počinjalo ispočetka, što je bio osnovni razlog zašto je postupak trajao neuobičajeno dugo.
Nastavak na Nezavisne Novine...
