Izvor: Nezavisne Novine, 06.Apr.2016, 10:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sudije osim pravde vodila i politika

NOVI SAD, ZAGREB, BANJALUKA - Haški tribunal odigrao je važnu ulogu za region jer je za ratne zločine sudio ličnostima kojima nikad ne bi sudili domaći sudovi, ali se na kraju mandata kompromitovao nelogičnim presudama.

Ovo je jednoglasan zaključak tri renomirana aktivista za ljudska prava u našem regionu - Zorana Pusića iz Zagreba, Aleksandra Popova iz Novog Sada i Vehida Šehića iz Tuzle.

Sva >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << trojica, naime, dijele mišljenje da je sud imao pozitivnu ulogu u dovođenju pred lice pravde visokorangiranih ličnosti da odgovaraju za ratne zločine, ali da su brojne presude, posebno u kasnijoj fazi rada Tribunala, stavile veliku mrlju na njegov rad.

Pusić kaže da je, kao neko ko je u Hrvatskoj proglašavan izdajicom jer je branio Haški tribunal, veoma žalostan što je sud podlegao političkim pritiscima, što se, kako je istakao, posebno vidi nakon 2012. kada u Žalbeno vijeće dolazi tadašnji predsjednik Suda Teodor Meron, posebno u presudama generalima Gotovini, Markaču i Perišiću, i dvojici ministara iz ruandske vlade, pripadnicima Hutija, jer je svu petoricu oslobodio.

"Da se u zadnjoj selendri u Hrvatskoj ili BiH dogodi da vas jedan sud osudi na 30 ili 24 godine zatvora, a drugi kaže da ste nevini, rekli biste da se to može samo kod nas dogoditi. Časni i vrlo stručni suci Pokar i Ađijus su u svom izdvojenon mišljenju kazali da su na presudu Gotovini utjecali faktori koji nisu juristički. Ako išta znate o sudu, oštriju kritiku nije moguće zamisliti. To je bio popriličan debakl", rekao je Pusić.

Prema njegovom mišljenju, važnost Haškog suda daleko prevazilazi naš prostor, s obzirom na to da je to trebalo da bude prvi sud u istoriji koji bi pokazao visokorangiranim ličnostima da se za ratne zločine ne mogu kriti iza međunarodnog imuniteta.

"Bio je to iskorak da se međunarodno pravo postavi na pravedniju osnovu. Naravno, na početku takvo što možete primijeniti samo na male države, ali ovo je bio korak u dobrom smjeru i zato mi je iznimno žao što se taj sud na kraju toliko iskompromitirao", kaže Pusić.

Posljednji takav primjer, prema njegovom mišljenju, jeste u slučaju Šešelja, čija je presuda, kako on smatra, skandalozna.

"On je 13 godina tamo, devet godina mu sude, potroše desetke milijuna eura i na kraju dvoje nad nekakvim stvarima koje su mogli zaključiti da su čitali novine", smatra on.

Popov se takođe slaže da je bilo jako puno veoma čudnih presuda, pominjući osim Šešelja i Gotovine i slučaj Haradinaj, gdje mu je omogućeno ne samo da se brani sa slobode, nego da bude politički aktivan i to u vrijeme dok na Kosovu nestaju "nezgodni svjedoci". Mada, kako ističe, i da je sudio najpravednije, teško bi bilo očekivati da presudama doprinese pomirenju.

"Da je na gram pravedno vagao svakom kom je sudio, uvek bi bilo da je jedna strana 'pobedila', a druga 'izgubila', a nigde niko ne bi pominjao žrtve i sve bi ličilo na to da se odvija neka vrsta sportskog nadmetanja ili političke igre. Nikad nije bilo do toga da svaka žrtva ima svoje ime i prezime i da svaki zločinac ima svoje ime i prezime. Da se ne govori koliko je čijih osuđeno nego da se govori o počiniocima i o njihovim žrtvama", rekao je on.

Šehić je dodao da je sud bio pomalo preambiciozno zamišljen kao institucija koja će doprinijeti pomirenju.

"Svaka odluka koju donese i najpravedniji sud uvijek će imati barem jednu stranu koja nije zadovoljna ili, čak, obje strane koje nisu zadovoljne. Osnovni posao Haškog tribunala je, kako ja to vidim, bio da koliko-toliko kroz sudske činjenice stvori neke pretpostavke na kojima bismo počeli graditi neko pomirenje. Uz sve mane, on je u tome, u dobroj mjeri, i uspio", rekao je Šehić.

Pitanja smo uputili i na adresu Haškog suda kako ocjenjuje svoj rad, ali do zaključenja broja odgovori nisu stigli.

Nastavak na Nezavisne Novine...