Dajmler prodaje Krajsler

Izvor: Politika, 15.Maj.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dajmler prodaje Krajsler

Američka kompanija prodata po ceni pet puta nižoj od one po kojoj je kupljena 1998. godine

Poslovna vest dana juče je bio veliki transatlantski razvod braka koji je, kad je 1998. sklopljen, opisivan kao "venčanje jednakih" i početak nove ere u svetskoj automobilskoj industriji.

U Frankfurtu je juče objavljeno da se Dajmler rastaje od Krajslera, po ceni od 7,41 milijardu dolara (5,5 milijardi evra), pet puta nižoj od one koja je 1998. plaćena da bi se stvorio >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Dajmler-Krajsler, automobilska megakorporacija, stvorena sa ambicijom da uspostavi tržišnu dominaciju u širokom segmentu tržišta, od luksuznih "mercedesa", preko sportskih "džipova", do vozila za "masovnu potrošnju" kao što je "dodž".

Novi gazda 80,1 odsto Krajslera je Serberus kapital menadžment, privatni investicioni fond, dok Dajmler, koji se vraća svom starom imenu, zadržava učešće od 19,9 odsto. Celokupna transakcija će biti okončana do kraja septembra, i donosi rasplet najavljen još u februaru, kada je saopšteno da će Krajsler biti ponuđen na aukciji sa početnom cenom od čak 14 milijardi dolara.

Ono što je usledilo svelo je cenu na očigledno mnogo realnije okvire, možda i zato što je kupac preuzeo i obaveze zdravstvenog i penzionog osiguranja radnika, dakle račun od čak 18 milijardi dolara.

Pored Serberusa, za Krajsler su se nadmetali i Magna, kanadski proizvođač auto-delova, zatim investiciona grupacija Blekston i poznati američki investitor Kirk Kerkorijan. Presudila je, po svemu sudeći, činjenica da je Serberus za glavnog savetnika imao bivšeg Krajslerovog menadžera Volfanga Bernarda, što mu je omogućilo da u pregovorima pokaže impresivno poznavanje automobilske industrije.

Ova transakcija po mnogo čemu ima karakter međaša u američkoj industriji, jer prvi put jedan član "velike trojke" (Dženeral motors, Ford, Krajsler) američkih proizvođača automobila prestaje da bude javna kompanija (čije se akcije kotiraju na berzi), i prelazi u ruke privatnih finansijera, koji su poslednjih godina postali veliki igrači u globalnoj privredi.

Investicioni fondovi su naime postali poznati i donekle ozloglašeni zbog svoje strategije kupovanja firmi koje su u organizacionim problemima pozajmljenim novcem (pri čemu je zalog često imovina firme koja je predmet kupovine), da bi ih radikalnim merama (smanjivanjem broja zaposlenih, prodajom pojedinih delova i slično) ponovo učinili profitabilnim i posle nekoliko meseci ili godina, preprodali, uz popriličan profit.

Za razliku od javnih (berzanskih) korporacija koje svoje rezultate moraju da objavljuju kvartalno i da većinu poteza podređuju podizanju cena akcija, investicioni fondovi račun polažu samo malom broju privatnih investitora, usmeravajući se samo ka krajnjem cilju: zaradi na prodaji reorganizovane kompanije.

Serberus sigurno računa da je zaokret u Krajsleru moguć, s obzirom na veliki promet koji pravi (više od 60 milijardi dolara godišnje) i uprkos gubicima koji su za prošlu godinu iznosili 1,6 milijardi dolara. Očekuje se zato da će nastojati da isposluje novi kolektivni ugovor sa jakim sindikatom automobilskih radnika u Detroitu, kao i da mnoge poslove prenese u Aziju, gde je radna snaga znatno jeftinija od američke.

Serberus je osnovan 1992, centrala mu je u Njujorku, i upravlja sa pedesetak kompanija čija je ukupna vrednost oko 25 milijardi dolara, koje zapošljavaju više od 175.000 radnika i imaju godišnji prihod od oko 60 milijardi dolara. Među njima su i nacionalna avio-kompanija Kanade, jedan lanac robnih kuća, kao i nekoliko proizvođača auto-delova.

Za Krajslera, ovo će biti novi početak, kao, uostalom, i celu američku auto-industriju, čiji su poslovi poslednjih godina na silaznoj putanji, pod pritiskom azijske, a pre svega japanske konkurencije. Tojota je tako u prvom kvartalu ove godine prvi put proizvela više automobila od dosad neprikosnovenog broja jedan – Dženeral motorsa.

Ovaj posao je olakšanje i za Dajmlera, uprkos privremenom smanjenju prometa i profita. Pokazalo se naime da brak dve različite poslovne kulture nije mogao da ispuni očekivanja; nemački proizvođač će sada moći da više energije i investicija posveti održavanju i pospešivanju "mercedes" brenda, poznatog po kvalitetu svog inženjeringa i visokog nivoa luksuza, na tržištu na kojem velike ambicije opet pokazuju Japanci ("leksus", luksuzni brend Tojote poslednjih godina je u velikom usponu).

Milan Mišić

[objavljeno: 15.05.2007.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.