Izvor: TangoSix.rs, 03.Okt.2017, 08:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Ryanair u problemima – tko visoko leti…

U prošlom članku sam analizirao globalističke trendove po kojima je izvjesno da će u Europi preživjeti 3 velika igrača, još 2 ostala legacy carriera, 4 neovisna LCC i 4 koji su u vlasništvu velikih. U tom članku sam najavio velike događaje koje se upravo dešavaju na europskoj LCC sceni.
Ryanair pokrenuo rat sa konkurencijom U nekoliko prošlih članaka ustanovio sam da je Ryanair pokrenuo žestoki rat istovremeno sa easyJetom i Wizz Airom. Iako se Ryanair i prije znao >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << pohrvati sa bazama drugih LCC, a posebno Wizz Aira i easyJeta, u posljednjih dvije godine napadno je otvarao baze upravo u bazama ova dva LCC.



Uz to Ryanair je najavio da planira otvoriti bazu u Parizu CDG, jednoj od najvećih i najvažnijih easyJetovih baza. No, još je indikativnije da je Ryanair zatražio slotove za letove sa London Gatwicka, easyJetove najveće baze.
Prošle zime i ovog ljeta Ryanair je najavio utrošiti enormna sredstva za dumping, koji je u prvom redu bio namijenjen ratu protiv Wizz Aira i easyJeta. Prošle zime cijene je spustio za 10-12%, a ljetne cijene je spustio za 7%.
No, Ryanair je vrlo prepotentno nakon toga započeo rat i sa Lufthansom. Ne samo da je otvorio baze u čak sedam njemačkih aerodroma među kojima i u Berlinu, nego je bazu otvorio i u bastionu Lufthansinog Eurowingsa, tj. njegovoj glavnoj bazi Cologneu. I dok se još nismo oporavili od tog šoka Ryanair je najavio otvaranje baze u samom medvjeđem brlogu, u Lufthansinom Frankfurtu, te najavio otvaranje baze u Munichu. Prepotentno i hrabro. Veliki igrači su slomili zube na Lufthansi. I da je Ryanair krenuo samo na Lufthansu, to možda i ne bi bilo toliko prepotentno, ali istovremeno sa Luthansom i na easyJet i Wizz Air. Što je puno, puno je.


Ryanair izdan od Norwegiana No još početkom ljeta sve je izgledalo bajkovito. Ryanair napada baze easyJeta i Wizz Aira, te se drznuo u Lufthansu, u nadi da je dovoljno oslabljena žestokim ratom sa Etihadom (Air Berlinom, Darwinom i Alitalijom). Pritom je sklopio savezništvo sa trećim najvećim europskim LCC Norwegianom, te si ne samo osigurao zaleđe, nego i jakog partnera u borbi sa glavnom konkurencijom.
Barem je tako izgledalo. Ryanair je najavljivao najbližu suradnju sa Norwegianom, te feedanje njihovih long-haul linija, prvenstveno iz Gatwicka, Pariza, Barcelone i Rima. Sada je daleko logičnija bila najava baza u Parizu CDG i Gatwicku. I Norwegian je izjavljivao da je blizu sporazumu sa Ryanairom o feedanju njihovih long-haul letova. Istovremeno Ryanair se naglo povukao iz već otvorenih skandinavskih baza, te je zatvorio Oslo Rygge, Billund i Copenhagen, a ostao na samo dvije skandinavske baze. Izgovor su bila povećanja taksi, no svima je bilo jasno da je to klasičan Ryanairov pritisak na sve lokalne vlasti koji bi tako što mogli učiniti u budućnosti. Tek poneki analitičar je vidio u tome i „uslugu“ Norwegianu, tj. možebitan dio deala sa važnim saveznikom.
Da nešto ne valja vidjelo se u istupu Ryanairovog CEO  Michael O’Leary, koji je početkom rujna (septembra) izjavio da će Norwegian propasti u roku od četiri do pet mjeseci, zbog nedostatka novaca. Malo čudno u kontekstu činjenice da je 2016. Norwegian imao 2,8 milijardi EUR prometa i 160 milijuna EUR profita. Tako što se ne izjavljuje za partnera, čak i da je istina. No, obzirom na zavidne financijske rezultate Norwegiana u prošloj godini, vjerojatno je O’Leary pokušao svojim autoritetom i medijskom popularnošću naškodi Norwegianu. Naravno Norwegian je isto odmah demantirao.
Tijekom napada na Norwegian O’Leary je napao i dvije kompanije sa kojima otvoreno ratuje easyJet i Wizz Air. Tako je ustvrdio da easyJet ne može pratiti Ryanairove cijene (sjetite se dumpinga gore spomenutog), tempo rasta i konkurenciju koju mu Ryanair radi na njegovim aerodromima, te da će u roku od pet godina izgubiti neovisnost i morati se spojiti sa Air France-KLM-om ili IAG-om. Za Wizz Air je rekao da kao niche kompanija Istočne Europe nema ni najmanje šanse preživjeti Ryanairovu ekspanziju na istok, te da će Wizz Air vjerojatno progutati Lufthansa. Dokaz da sam bio u pravu kada sam rekao da je Ryanair otvoreno napao na easyJet i Wizz Air.
No, zašto je u tom medijskom nastupu, uz logičan napad na easyJet i Wizz Air, daleko žešće napao na Norwegian? Svog saveznika, vrlo bitnog partnera koji mu drži leđa. Zašto bi mu naškodio? Odgovor smo dobili desetak dana nakon O’Learyevog napada na Norwegian, easyJet i Wizzar kada je easyJet prezentirao suradnju sa Norwegianom i WestJetom na feedanju njihovih long-haul linija preko Gatwicka. EasyJet će ne samo feedati ove linije nego će preko GatwickConnecta garantirati prijenos prtljage iz početnog do krajnjeg aerodroma bez potrebe ponovnog čekiranja u Londonu. Čak štoviše, u slučaju kašnjenja ili otkazivanja letova, easyJet i partneri će putnicima uz kompenzacije garantirati mjesto na prvom idućem letu. Ovu uslugu će kompanije u vrlo skoro vrijeme pokrenuti i na Paris CDG i Barceloni, dakle u dobrom dijelu long-haul baza Norwegiana.

Kako je najavljena suradnja i na Milan Malphensi, Genevi i Amsterdamu, za očekivati je da će Norwegian iz tih aerodroma pokrenuti svoje long-haul linije. Za sada nije najavljena suradnja u Copenhagenu gdje Norwegian ima mnogo long-haul linija, a easyJet ima 10 feeding ruta, te Stockholmu gdje uz Norwegianove long-haul easyJet ima 6 mogućih feeding linija. Suradnjom nisu obuvaćeni ni Rim FCO i Oslo, obzirom da iz njih easyJet za sada ne leti. Jednako tako za sada nije obuhvaćen Glasgow gdje WestJet ima dvije sezonske linije, a easyJet 19 feeding linija, te Dublin gdje leti WestJet, ali easyJet tamo ne leti. Ne bi čudilo da WestJet u svojoj ekspanziji uz postojeće linije za Veliku Britaniju i Irsku, u budućnosti otvori i neku od Norwegianovih velikih long-haul baza koje su pokrivene easyJetovim linijama, prvenstveno Paris i Barcelonu.
Ovaj potez Norwegiana je i te kako logičan. Naime, Ryanair je ogroman i mogao bi tijekom „suradnje“ lako progutati sam Norwegian, a što nema opasnosti sa easyJetom. Ovakvi scenariji su se u prošlosti događali (Lufthansa sa „partnerima“ Austrianom, Swissom i Brusselsom koje je zbog sebi dizajnirane suradnje na koncu progutala).
No, još bitnija je činjenica da je Norwegianova najveća long-haul baza upravo Gatwick, a koja je i easyJetova daleko najveća baza. Ryanair je tek planirao započeti sa letovima za Gatwick. Neusporedivo, zar ne? Konačno easyJet leti i iz Parisa CDG u kojoj Norwegian već ima long-haul linije, ali kreće i sa ogromnom ekspanzijom. Ni ovdje Ryanair nije prisutan, nego to tek planira. U Barceloni Norwegianove long-haul linije mogu feedati i Ryanair i easyJet jer oba imaju baze u tim gradovima. Ryanair je ekskluzivno prisutan tek u Rimu, luci u kojoj Norwegian nema mnogo long-haul linija i koju će bitno sporije razvijati od gore navedenih tri, dočim mu nije prioritet.
Ne bi čudilo da Norwegian i easyJet suradnju prebace i na konekcije svojih europskih linija u doglednoj budućnosti, a to bi značilo bitno više možebitnih konekcija nego što će ih imati Ryanair koji je već krenuo sa konekcijama preko svojih najvećih hubova.

No, ovim potezom su se snage u LCC ratu bitno izmijenile. Ryanair sada nema više mogućnosti konekcija na long-haul linije. Ryanair može suradnju prebaciti na Scoot (Singapore), Azul (Brazil), Wow (Iceland), PlusUltra (Španjolska) i French Blue (Francuska), no sve ove kompanije zajedno (bez Wow) imaju tek 8 linija za Europu i to iz različitih aerodroma, dok Wow leti iz Reykjavika za koji Ryanair ne leti, niti bi mogao imati iole zavidnu mrežu linija sa Icelanda. Naravno, Ryanair je dovoljno jak da i sam krene sa long-haul linijama, a što je i najavio kao realnu mogućnost.
I dok bi Ryanair možda mogao dio svoje buduće flote 737MAX prebaciti na long-haul linije prema Istočnoj obali SAD-a, Norwegian će do tada imati flotu od 110 aviona za long-haul linije (50 Boeinga 787-8 i 787-9, te po 30 A321LR i 737MAX8), dok će WestJet imati 14 širokotrupaca (10 Boeinga 787-9 i 4 Boeinga 767-300ER), te nedefinirani broj 737MAX koji će služiti za prekooceanske letove (ukupno su naručili 50 ovih aviona). Čak i da se Ryanair odluči za ovaj korak, bitno će zaostajati za Norwegian-easyJet-WestJet koalicijom.
Ogroman udarac za Ryanair, udarac koji će bitno izmijeniti tijek razvoja LCC. Analitičari već govore kako je ovaj sporazum daleko najveća promjena u povijesti LCC-a, a ja bih dodao da je to jedan od najznačajnijih sporazuma u povijesti zrakoplovstva. Iskreno, ovim sporazumom teško će se obistiniti O’Learyeva predviđanja kako će Norwegian propasti u roku od 4-5 mjeseci, a easyJet u roku od 5 godina prestati postojati kao neovisna kompanija.
Ovaj iznenađujuć preokret pokazuje kako se stvari u zrakoplovstvu naglo mijenjaju, te kako ne postoje dugoročna predviđanja jer stvari koje se dogovore već se u par dana mogu korjenito izmijeniti. Ovaj šokantni preokret ravan je „izdaji“ Delte kada je odlučila umjesto u Swissairov Qualiflyer, što je već najavila, ipak ući u Air Franceov SkyTeam. Taj potez je uništio Swissair i Qualiflyer, te uzdigao Air France u EUB3. Hoće li i ovaj Norwegianov potez imati toliko jake posljedice, ostaje nam za vidjeti.
Da budemo do kraja realni, važno je naglasiti da je Norwegian izjavio kako je otvoren za suradnju i sa drugim kompanijama, no ne vjerujem da je pritom mislio na Ryanaira, kako zbog totalno nerealne opcije suradnje sa oba najveća LCC, tako i zbog gore citiranih izjava O’Learya koje jasno govore da takva mogućnost nije realna i da on Norwegian smatra neprijateljem do istrebljenja. I sam O’Leary je izjavio da su pregovori sa Norwegianom prekinuti, da ne vidi mogućnosti bilo kakve suradnje, te da će Ryanair sada nastojati takvu suradnju postići sa Air Europom (Španjolska) i Aer Lingusom (Irska). O prekidu svih pregovora sa Ryanairom potvrdu je dao i Norwegian.
O’Leary za sada može samo razbijati glavu i urlati o tome kako će Norwegian vrlo brzo propasti, no, mora se pribrati, skupiti svoje stručnjake i vrlo hitno smisliti adekvatan odgovor. U protivnom Ryanair bi se mogao naći u vrlo lošoj situaciji.
I kao opasku treba postaviti pitanje je li ovdje vrlo inteligentnu igru odigrao sam Norwegian? Pregovorima sa Ryanairom kupili su si dvije godine mira, mogli se razvijati diljem Europe, Ryanair im se povukao sa osnovnog tržišta Skandinavije i ostavio im mir na krucijalnom tržištu vlastite ekspanzije. A potom su im, bitno jači, okrenuli leđa i krenuli sa daleko logičnijim partnerom. Pokvareno? Nema toga u businessu. Konačno ovdje za Ryanair vrijedi ona „Tko pod drugim jamu kopa…“. Ryanair nije baš firma koja bi se smjela potužiti na „zločeste“ poteze, oni su ti koji su perjanica takvog ponašanja već preko 20 godina.
Ryanairu ozbiljno nedostaje pilota i drugog osoblja Na gornji egzistencijalni udarac, Ryanair je u posljednjih mjesec i pola doživio i ogroman unutarnji problem. Kompanija je otkazivala od 40 do 150 letova dnevno, te je u 7 tjedna otkazala skoro 3.000 letova, što je imalo štetne posljedice po više od 350.000 putnika. I pritom nije izgubila samo ogroman novac na kompenzacije i rerutiranja, nego je izgubila i povjerenje putnika. Cjelokupna strategija Ryanaira u posljednjih 23 godine bila je „mi ćemo vas dovesti na odredište sigurno, točno i jeftino“. Upravo zato Ryanair se ubijao da na odredište dolazi točno, i pritom je zapostavljao i svoje zlatno pravilo profitabilnosti u poslovanju. Naime, ako je avion kasnio, pilot je imao obvezu letjeti maksimalnom brzinom, i pritom trošit velik novac za gorivo, ali da na odredište ne zakasni. O’Leary bi svakog dana osobno provjeravao kašnjenja svih letova prethodnog dana, te zahtijevao lociranje uzroka, te sankcioniranje odgovornih za isto. Ryanair nije imao fatalnih nesreća, ni ozbiljnih incidenata. Sav taj image se gradio godinama, a putnik je stvarao sliku pouzdane kompanije. No, prošli događaji su ozbiljno naštetili tom imageu.
Sam Ryanair je priznao da mu fali 650 pilota koje će zaposliti, no vidljivo je da su brojke bitno veće / Foto: Ryanair I velika otkazivanja prošlog tjedna nisu kraj priče. Ryanair je najavio da će otkazivanja biti i dalje, da će tijekom zimskog reda letenja (od studenog do ožujka) prizemljiti 25 od 400 aviona, a potom će tijekom ljetnog reda letenja prizemljiti 10 od 445 aviona. Čak 20.000 letova će se otkazati u narednih godinu dana. Prizemljiti avione koji koštaju opaku svotu novaca? Konačno, isto će imati posljedice na preko 400.000 putnika koji su već kupili karte za taj period a čiji letovi se neće ostvariti. Dalji udarac na image tvrtke, ali i više stotina milijuna EUR troškova koji će nastati radi otkazivanja i koji će se produžiti na skoro 14 mjeseci sveukupno. Kompanija će uz rerutiranje i redovne kompenzacije, svakom putniku dati voučer od 40 EUR radi neugodnosti proizašlih otkazivanjem. Trošak od dodatnih preko 30 milijuna EUR. U svom priopćenju Ryanair je rekao da je trošak posljednjeg tjedna otkazivanja bio 25 milijuna EUR. Ryanair tvrdi da uvođenjem ovih mjera neće biti daljih otkazivanja izvan planiranih i objavljenih.
No, zašto su se ova otkazivanja uopće desila? U prvom redu radi prepotencije kompanije. Naime, Ryanair se prema svojim pilotima, mehaničarima i kabinskom osoblju odnosio vrlo loše. Svaki i najmanji protest nad uvjetima rada kažnjavao se otkazima, radnici su imali vrlo niska prava, relativno niske plače, te nisu imali privilegije kakve su imali njihove kolege u drugim kompanijama. Piloti koji su dolazili na testiranje, ne samo da su morali platiti sve troškove, nego im se naplaćivalo i samo testiranje. Kompanija nije investirala u školovanje pilota, a isti su si morali plaćati i type rating. Piloti su morali sami nabavljati opremu koju su u drugim kompanijama dobivali. Piloti moraju kupovati hranu, pa čak i vodu u avionu (tijekom dugih letova ni nemaju alternative kupovine negdje drugdje).
Zbog svega toga sve manje pilota odazivalo se na brojne natječaje, sve više pilota, mehaničara i kabinaca je odlazilo. O’Leary je u nedavnom priopćenju izbacio fascinantne brojke koje govore o visokim primanjima i pravima pilota, te o zavidnim brojkama osoblja. Tvrdi da kompanija ima 4.200 pilota, tj. 10 pilota po avionu. Više nego dovoljno. No, ako je to tako, zašto onda otkazivanja letova radi nedostatka pilota i ostalog osoblja? Kompanija tvrdi da 2.500 pilota kandidira za posao u Ryanairu, te da će ih zaposliti preko 650 u idućih par tjedana. Zašto ako ih ima dovoljno? Konačno, što se čekalo, ako ima toliko mnogo zainteresiranih? Piloti su odbili ponuđenih 12.000 EUR da dio slobodnih dana i godišnjeg odmora ustupe firmi i lete za to vrijeme. Nešto tu jako ne valja.
Ialpa, irski sindikat pilota tvrdi da je u prošloj godini otišlo više od 700 pilota iz Ryanaira (od 4.200 koliko ih radi u firmi). No, O’Leary tvrdi da je brojka manja od 100. Da je to tako kako tvrdi O’Leary, kompanija ne bi imala problema. A na novu brojku treba dodati i puno premalo mehaničara, kabinaca i ostalog osoblja. Prema Guardianu kabinsko osoblje razmišlja o industrijskim akcijama.
Norwegian je Reutersu izjavio da je 140 Ryanairovih pilota prešlo u Norwegian u prošloj godini, što još više stavlja upitnik nad objavljene podatke O’Learya. No, ovo još više pokazuje razinu sukoba ove dvije kompanije. Nemojmo se zavaravati, ni drugima ne cvjetaju ruže. I spomenuti da Norwegian već drugu sezonu ima problema sa brojem pilota, plaća im dodatni rad u slobodne dane i radi dragovoljnog skraćivanja godišnjeg, te otkazuje letove.
Zakazao je ovdje i management koji je problem morao na vrijeme locirati i nizom mjera (investiranje u školovanje mladih pilota i ostalih djelatnika, mjere za privlačenje pilota iz drugih kompanija, mjere za zadržavanje starih pilota i lojalnost, prekvalifikacija, povećanje primanja i prava, besplatan type rating) problem smanjiti i vremenom potpuno anulirati. Umjesto toga management je do nedavno ignorirao problem, a kada su krenuli sa mjerama bilo je prekasno. Danas uvjeti koje imaju piloti i ostalo deficitarno osoblje je neusporedivo bolje od onih prije, no kompaniji fali tisuće zaposlenika. Sam Ryanair je priznao da mu fali 650 pilota koje će zaposliti, no vidljivo je da su brojke bitno veće.
Ryanair se neće koncentrirati na preuzimanje Alitalije Jedna od mjera koju je O’Leary uveo je da sav management zanemari sve druge poslove i potpuno se posveti rješavanju problema nedostatka pilota i drugog osoblja, te otkazivanja letova. Naravno, javno nije naglasio da se management smrtno ozbiljno mora pozabaviti i problemom prestanka suradnje sa Norwegianom i alternative konekcijama na long-haul letove. Nisu to samo long-haul konekcije. Ryanair je krenuo u rat sa easyJetom, Wizz Airom i Lufthansom uvjeren kako na sjeveru ima saveznika, a sada je dobio još jednog ljutog protivnika, otvorena je još jedna fronta. To svakako nije mala i zanemariva stvar. Stoga je O’Leary naglasio da će prekinuti aktivnosti na preuzimanju posrnule Alitalije, te će svoj interes za Alitalijom zatamniti i potpuno umanjiti bilo kakve radnje na tom planu.
I ovdje Ryanair gubi obzirom da je već postignuti dogovor kojim će easyJet preuzeti dio Air Berlina, uz Lufthansu koja će preuzeti veći dio bankrotirale kompanije. Dakle još jedna bitna stvar u kojoj je easyJet uspio, a Ryanair nije. Ovime ne samo da Ryanair zaostaje, nego i gubi utrku na njemačkom, toliko važnom tržištu gdje je direktno konfrontiran sa easyJetom i Lufthansom.
Ryanair će pratiti dešavanja Wizz Aira, no u idućih godinu-dvije ovdje ne treba očekivati ogromnu ekspanziju / Foto: Wizz Air Kako će se novi događaji reflektirati na regiju U prvom redu zračne luke koje rade ekskluzivno ili pretežno sa Wizz Airom će odahnuti. Wizz Air je sada u bitno boljoj situaciji, a istinski je bio u egzistencijalnoj opasnosti. Sa njime i niz zračnih luka regije gdje je Wizz Air dominantan LCC (Skopje, Ohrid, Tuzla, Beograd). Već je vidljivo da se u nekim zračnim lukama gdje je Ryanair krenuo u najžešće sukobe naglo smanjuje broj frekvencija i linija. Tako je u Sofiji Ryanair od 22 svoje linije čak 5 pretvorio u sezonske i ne leti ih zimi. U Bucharestu Ryanair je od 13 linija jednu ukinuo, a najava novih linija nema.
Ryanair u idućih godinu dana dobiva 47 novih aviona, no povećanje broja putnika će biti tek 4% umjesto planiranih 9%. Stoga je za očekivati da planirana ekspanzija u Zadru neće biti u obujmu u kojem se najavljivalo. Prvenstveno je vidljivo da neće biti ništa od najave da će neki letovi iz sezonskih postati cjelogodišnji. No, uz najavu otvaranja letova za Frankfurt za sada nema najava novih linija i frekvencija u Zadru. Daleko od onih najava velikog povećanja koje su se ljetos mogle čuti.
Još manje se očekuje ekspanzije u lukama gdje Ryanair nije jedini ili dominantan prijevoznik (Niš, Podgorica, Pula, Rijeka). Pratit će on tu dešavanja Wizz Aira, no u idućih godinu-dvije ovdje ne treba očekivati ogromnu ekspanziju. Jednako tako ne treba ni očekivati širenje mreže linija u regiji. Ryanair sada ima bitno većih problema i značajnijih tržišta kojima se mora posvetiti.
Za razliku od toga za očekivati je da će easyJet i Norwegian daleko lakše disati i imati mogućnost ekspanzije. U prvom redu ovdje bi mogao profitirati Zagreb koji nema niti baziranog LCC, a ima najmanji broj LCC linija među svim aerodromima glavnih zračnih luka. EasyJet i Norwegian su idealni upravo za ekspanziju Zagreba. On je njihova interesna zona, ADPI kao suvlasnik zagrebačke koncesije u svoja tri aerodroma (Paris CDG, Paris Orly i Amsterdam) ima velike baze easyJeta i svakako ima utjecaj na njih, a potencijala i te kako ima. Profitirat će Split i Dubrovnik aerodromi sa velikim brojem easyJetovih i Norwegianovih linija. No, ne zanosimo se, i ove dvije kompanije imaju sada bitno važnijih prioriteta od naše regije. Za njih naša regija uvijek može čekati, a kapacitete ove kompanije trenutno trebaju na za njih strateški važnijim tržištima (Gatwick, Paris CDG, Barcelona, Amsterdam, Geneva, Milano, Rim FCO, Skandinavija). Ipak ovdje bi mogli nesmetano rasti, bez opasnosti od Ryanairovog odgovora u dogledno vrijeme. Imati mirne luke gdje stvaraju profit i usmjeravaju ga na ona tržišta gdje vode opaki rat, kao što to Wizz Air ima u Skopju i Tuzli.
„Dok se mačke tuku miševi kolo vode“. Stoga možemo očekivati da će zapravo najviše profitirati i daleko najveću ekspanziju u regiji imati Eurowings. Ryanair, Norwegian i easyJet sada će se posvetiti međusobnom sukobu i svoje resurse prebaciti na njega, dok će Eurowings bitno lakše razvijati mrežu u svojoj interesnoj zoni. Danas je više nego jasno da je naša regija jedna od važnijih interesnih zona Eurowingsa. Već sada Eurowings ima veliku ekspanziju u regiji, a sada mu još dolaze dodatni deseci aviona koji se preuzimaju od Air Berlina. Naravno da će dio toga prebaciti na tržište koje je njemu bitno, a ostalima trenutno nije jer se bave vlastitim sukobima. Stoga u idućih dvije godine možemo očekivati brojne nove linije i povećanje frekvencija Eurowingsa, a nije nevjerojatno da u to vrijeme Lufthansa dovrši i vrlo vjerojatno preuzimanje Adrie i Croatie, te involviranje dijela tih kompanija u Eurowings uz otvaranje baza u Zagrebu, Ljubljani, te ostalim gradovima o čemu sam već pisao.

Naravno, sve to ovisi o tome kako će se ovaj sukob razvijati, u kom pravcu će ići, tko će polučiti kakav uspjeh, te kakvi savezi će se u budućnosti graditi. Upravo ovaj primjer Norwegianova prelaska iz Ryanairovog u easyJetov tabor, ali i nedavni primjer kako najljući protivnici Lufthansa i Etihad postaju saveznici, pokazuje da bilo kakve čvrste prognoze nisu moguće. Ipak aerodromi i zrakoplovne kompanije regije trebaju i te kako uzeti u obzir događaje u posljednjih mjesec dana i svoje strategije promijeniti sukladno novim realnostima. Ovo se posebno odnosi na Zadar, Split, Dubrovnik, Pulu, Zagreb, Tuzlu, Beograd, Niš, Podgoricu, Skopje i Ohrid, te na Croatiu i Adriu.
O’Leary je do sada nekoliko puta pokazao kako zna kompaniju izvući u krizi. Sjetimo se kako je uspio izokrenuti negativni image koji je imao zbog katastrofalnog odnosa prema putnicima, zbog kojeg je Ryanair krenuo prema dolje, a koji je on sam poticao svojim izjavama i mjerama. U vrlo kratko vrijeme kompanija koja je bila „neprijateljska prema putnicima“ preokrenula se u „prijateljsku prema putnicima“ posebno obiteljima i poslovnjacima. No, ovaj izazov je daleko veći. Kompanija će morati korjenito promijeniti način poslovanja i odnosa prema svojim zaposlenicima. Kompanija će morati i naći odgovor za novonastale okolnosti vezano uz Norwegian.
Situacija se iz temelja izokrenula. Još prije dva mjeseca je izgledalo kako easyJet gubi i kako nema nikakve šanse u ratu sa Ryanairom, a kako Ryanair i dalje vrtoglavo juri prema gore. No, onaj koji visoko leti… Stanje u Ryanairu je ozbiljno, a problemi su egzistencijalni. Izazov za koji će trebati bitno više sposobnosti od mađioničara O’Learya.




The post [KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Ryanair u problemima – tko visoko leti… appeared first on Tango Six.

Nastavak na TangoSix.rs...