Izvor: B92, Tanjug, 18.Maj.2010, 12:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Globus: Tadić je "balkanski šarmer"
Zagreb -- Predsednik Republike Srbije Boris Tadić poslednjih se meseci, sve intenzivnije, nameće kao apsolutni regionalni lider, ocenjuje zagrebački "Globus".
U tekstu je Tadić opisan nizom laskavih metafora, poput "balkanski šarmer", "balkanski politički supermen", ali i "ljubimac svetskih centara moći".
Globus primećuje da se predsednik Srbije istovremeno nameće kao "glasnogovornik tema >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << koje su od opšteg regionalnog interesa".
"Diplomatski kuloari i analitičari stanja u regionu sa znatiželjom prate kako Tadić svojim proaktivnim pristupom uveliko određuje pozicioniranje Zapadnog Balkana na međunarodnoj sceni i kako je često prisutan u stranim medijima, učestvuje na međunarodnim sastancima, dogovara susrete s državnicima regiona...", konstatuje uticajni i tiražni zagrebački nedeljnik.
On je, prema pisanju nedeljnika, "mudro počeo koristiti trilateralu kao diplomatski instrument".
Tako je, navodi "Globus", zahvaljujući uplitanju mađarskog predsednika "bajpasirao" probleme koje je imao s hrvatskim državnim vrhom, a potencijalne prepreke u odnosima s Bosnom i Hercegovinom rešio na isti način kada se s Harisom Silajdžićem, "BiH hardlajnerom i trenutnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH", našao u Istanbulu, gde im je domaćin bio turski predsednik Abdulah Gul.
Stvar je u tome što je, objašnjava "Globus", hrvatskom predsedniku Ivi Josipoviću, i spram domaće i šire regionalne javnosti, bilo lakše da sedne za sto s Tadićem u društvu Hrvatskoj naklonjenog mađarskog predsednika, kao što je i Silajdžiću bilo jednostavnije da o budućim odnosima BiH i Srbije govoriti u društvu turskog predsednika, osećajući da za stolom ima još nekog ko je definitivno na "njegovoj strani".
List konstatuje da je Tadić "državnički pametno odlučio da napravi taj potrebni politički iskorak", zbog koga "na račun njegovog predsedničkog ponašanja pršte pohvale sa svih strana Evrope".
"Upravo je u Moskvi razgovarao s Angelom Merkel kojoj je, govoreći o regionalnom benefitu, kazao kako se proces širenja EU treba nastaviti, jer su sada zemlje europskog jugoistoka u pitanju, pa su njegovi politički nastupi ocijenjeni u diplomatskim krugovima kao svjež vjetar, a njegov imidž regionalnog lidera je gotovo pa nesporan", navodi "Globus".
List ne propušta da primeti da Tadić teme o kojima govori stavlja pod regionalni kišobran, ali zapravo favorizuje Srbiju, najveću državu Zapadnog Balkana koja ima "najveću diplomatsku snagu, ali i teret prošlosti".
Tadića, piše list, zapadne države i svetski centri moći vide kao "novog Zorana Đinđića", elokventnog, harizmatičnog, brzog u reakcijama, spremnog da "pokreće" i rešava probleme, nametljivog, izravnog.
Šta bi to trebalo da znači za Hrvatsku - na to pitanje za "Globus" odgovaraju istaknute ličnosti hrvatske političke scene, nastojeći, mahom, da preispitaju domete srpskog predsednika.
Tako profesor na Fakultetu političkih znanosti Ivan Grdešić smatra da su Tadićeve političke ambicije ipak ograničene mogućnostima same Srbije.
"Nestabilnost demokratskih institucija, stalna pretnja radikalnih političkih snaga da ponište evropske pomake Srbije, Kosovo, Republika Srpska, Hag... ograničavaju Tadića da svoje političke ciljeve realizuje kako bi on to hteo", smatra Grdešić.
On zaključuje da su Tadićeve liderske aspiracije na Balkanu ograničene činjenicom da ne uspeva da ostvari povezanost vlastitih vizija s potencijalima i nadama društva.
Miomir Žužul, bivši ministar spoljnih poslova, upozorava da su "u svetu ojačali krugovi koji žele gledati regiju kroz jedinstvene naočare, kao jedan entitet.
Unutar te skupine opet jačaju oni koji kažu da je Beograd "prirodni predvodnik regije".
Žužul objašnjava da je spoljna politika Srbije izrazito aktivna i jača regionalni pristup kao važnu dimenziju, te da se, kao posledica toga, nameće mišljenje da bi Srbiju trebalo ubrzati u njenim evrointegracijskim naporima, a Hrvatsku malo usporiti, kako bi region "u paketu" ušao u EU.
Hrvatskoj ne preti, u ovom trenutku, ni politička, ni ekonomska ili strateška, ili sigurnosna opasnost od Srbije. Ali, ako se Hrvatskoj zaista uspori put u EU zbog čekanja Srbije, onda bi se radilo o vrlo konkretnoj opštoj šteti od Tadićeva "liderstva", zaključuje bivši hrvatski ministar.
