Priče iz Velikog rata: Kako je jedan pukovski sveštenik komandovao celom bataljonu

Izvor: B92, 22.Dec.2019, 15:48   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Priče iz Velikog rata: Kako je jedan pukovski sveštenik komandovao celom bataljonu

Jedina institucija koja je opstala pod okupacijom Austrougarske monarhije bila je Srpska pravoslavna crkva. Slično periodu turkokratije, njena pastirska briga i staranje za očuvanje srpskog naroda bila je od nemerljivog značaja.

Ovim redovima jerej dr Slobodan Jakovljević zaključuje uvodno slovo knjige Priče iz Velikog rata 1914 - 1918 (sećanja čačanskih sveštenika) koju potpisuje kao urednik.

Izdavač je, sa blagoslovom njegovog preosveštenstva episkopa žičkog >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << g. Justina, Hram Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku, a priređivač veroučitelj Miloš Živanović.

Među koricama je sabrano 17 povesti o tim ratnim danima i studenima, iz pera protojereja Velimira Jov. Belopavlovića (1866 - 1934), protojereja - stavrofora Sretena J. Mihailovića (1854 - 1937) i jereja Živojina Gl. Aleksića (1882 - 1936).

Dr Jakovljević u svom pristupnom slovu beleži jedno od brojnih svedočanstava o junaštvu čačanskih sveštenika, te navodi i ovo: "Posebno upečatljiv događaj opisan je u sećanjima Čačanina Svetomira Cvijovića, komandanta puka trećepozivaca. reč je o borbama oko Smedereva koje je naša vojska vodila sa Austrougarima 1914. U jednom momentu Cvijović je obavešten da su u jednom bataljonu svi oficiri, na čelu sa komandantom bataljona, kao i skoro svi podoficiri, poginuli. Pošto nije imao starešina, Cvijović donosi neobičnu odluku, kakvu istorija ratova verovatno nije zabeležila, prepuštajući pukovskom svešteniku Vladimiru Lijeskiću komandu nad bataljonom. Od ovog momenta pred Svevišnjim ja preuzimam sve vaše grehe, koje ćete verovatno morati počiniti ubijajući ljude - neprijateljske vojnike germanskog puka, sa kojima se baš u ovom trenutku koljemo i davimo na život i smrt".

Sveštenik je shvatio težinu situacije i odgovorio: "I naš prvosveštenik, gospodine pukovniče, Sveti Sava, kad je zatrebalo za dobro svoje i Nemanjićke Srbije, odlazio je u borbu sa neprijateljem bez imalo straha od kažnjavanja Božijeg. Zato i ja bez trunke griže savesti ispunjavam Vaše naređenje".

Zanimljivo je da je bitka dobijena, a Lijeskić nakon rata odlikovan za herojstvo ovog podviga. Nakon proboja Solunskog fronta Srpska vojska je u nezadrživom naletu oslobađala jednu za drugom srpske zemlje. Dvadeset i petog oktobra 1918. u zoru Austrijanci napuštaju Čačak i prilikom povlačenja ruše most, piše RINA.

Komite Božidara Karaklajića na Ljubiću napadaju Austrijance i Nemce i nanose im velike gubitke. Oko deset sati u Čačak stiže prvi srpski vojnik, narednik Milan Gavrović, ujahavši u grad koji su prethodne noći neprijateljski vojnici napustili (varošica je u tom trenutku imala 4.779 žitelja, od kojih 241. udovicu).

Ulicama kojima je prolazio obasipan je cvećem. Prota Velimir Belopavlović održao je u čačanskoj crkvi blagodarenje, besedivši nakon molitve: "U ovom radosnom trenutku u kojem se sada nalazimo preispunjeni osećajima blagodarnosti Bogu i našim oslobodiocima, reči su zamukle. Jer, nisu u stanju osećaje naše da izraze... Osećaji govore... gospod kazuje milost svoju nad izmučenim i napaćenim srpskim narodom`”.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.