Muke kubanskih putnika

Izvor: Politika, 18.Jan.2013, 13:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Muke kubanskih putnika

Pola veka su čekali na slobodan izlazak iz zemlje ali sada moraju da čekaju pred ambasadama drugih država koje traže vizu za Kubance

Srbija može očekivati da ove zime ugosti veći broj turista iz tople Kube. Od prvog dana Nove godine (srpske) stupio je na snagu novi reformisani zakon o emigraciji i putovanju, pa Kubanci više ne moraju za odlazak u inostranstvo da traže dozvolu od svojih državnih organa. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<

Sada su se redovi otegli pred ambasadama drugih zemalja, jer procedura za dobijanje vize nije nimalo jednostavna. Mnoge zapadne zemlje u načelu pozdravljaju liberalizaciju na Kubi, ali istovremeno strahuju od naglog priliva imigranata i pooštravaju svoje vizne propise.

Među retkim državama u koje Kubanci mogu putovati bez vize jesu Srbija, Ekvador, Singapur... Ali ni do ovih „bezviznih rajeva” uglavnom nema direktne avio-linije, pa se od Kubanaca sa novim pasošem traži da za boravak na međunarodnim aerodromima takođe izvade dozvolu strane zemlje.

Ali, mnoge državljane izolovanog ostrva danas muči druga muka. Oni bi da pronađu mesto van Kube, na koje mogu da otputuju i da tamo nađu posao koji će svakako biti bolje plaćen nego u domovini. Prosečna mesečna plata na Kubi danas je prema zvaničnim podacima samo 20 dolara.

Više stotina pojedinaca koji ne pripadaju državnom aparatu, a imaju pristup internetu, usijali su kubansku blogosferu. Etrom se prenose sve vrste obaveštenja: od spiskova zemalja koje traže vizu, do toga koja dokumenta su za nju neophodna, i na kakva pitanja će podnosilac zahteva morati da odgovara. Amerika je najpoželjnija meta svih Kubanaca, ali do nje nije lako stići – iako je najbliža.

Joani Sančes, najpoznatija kubanska blogerka, izveštava o porodici koja je na ovaj trenutak dugo čekala. Prodala je reparirani „ševrolet” iz 1958. godine, stan, i sve kućne aparate i iznajmila sobu u blizini američkog predstavništva. Samo za auto dobili su 25.000 dolara, što je, kako procenjuju, dovoljno da se na Floridi uz pomoć rođaka snađu za prvo vreme: da daju početni predujam za kuću, izvade neophodne dozvole, kupe polovni auto i kad počnu da rade, krediti su na izvolite... Ali kako doći do radne dozvole u SAD ili bar do američke vize, sada kada će broj prijavljenih pred američkom ekonomskom misijom u Havani biti još znatno veći?

Sančesovu, koja se uz još nekoliko blogera pročula po svetu po izveštavanju sa Kube, brinu druge brige. Ona u svom pasošu ima otvorene vize za dvadesetak zemalja, uz pozive da privremeno gostuje kao predavač na mnogim uglednim univerzitetima. Ali ni 2005, ni 2008. ni 2010. kada je kao dobitnik raznih novinarskih nagrada trebalo da putuje u Evropu, Kanadu, ili negde drugde, nije od kubanskih vlasti dobila izlaznicu, iako je svaki put bespovratno uplaćivala po 400 dolara. Strahuje da će tako biti i ovoga puta, mada su joj službenici na šalteru u Havani obećali da će pasoš dobiti za petnaestak dana.

Objavljujući vest o labavljenju propisa za putovanje i boravak u inostranstvu, zvanična Havana ipak je zadržala pravo da ljudima od „bezbednosnog značaja za zemlju”, „vrhunskim naučnicima i sportistima”, ne dozvoli izlazak iz zemlje. Nije dovoljno jasno da li će 78.000 kubanskih lekara i 265.000 medicinskog osoblja imati pravo da putuju van Kube. Havana ne želi da izgubi stručnjake kojima je omogućila besplatno školovanje, a Sjedinjene Američke Države profesionalcima pružaju znatne olakšice u dobijanju američkih papira. Ni disidenti nisu sigurni da li će, ako i uspeju da otputuju, moći da se vrate u domovinu.

Bloger i disidentski aktivista Orlando Luis Pardo Laso kaže da odbija da „bilo gde otputuje, dok ne bude siguran da će moći isto tako slobodno da se vrati u svoju zemlju”.

Na osnovu sporadičnih anketa koje su blogeri radili na oko 200 punktova širom Kube gde se izdaju novi pasoši, ljudi iz reda najčešće za prvu privremenu destinaciju biraju Ekvador. Zato što ova latinoamerička zemlja ne traži vizu za Kubance i u njoj su dobrodošli stručnjaci. Sa jezikom neće imati problema jer se govori španski isto kao na Kubi. Plate nisu visoke, ali su svakako više nego u domovini.

Odatle se uostalom može nekako stići i do Amerike. U Floridi je, kako statistika govori, već sada svaki četvrti stanovnik latinoameričkog porekla. Najveći broj Kubanaca do sada je dolazio na sklepanim barkama. Sada im se otvara mogućnost da dođu sa pasošem. I da se legalno, kada budu zaželeli, vrate u svoju zemlju.

Zorana Šuvaković

objavljeno: 18.01.2013.
Pogledaj vesti o: Doček srpske nove godine

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.