Polić Milanko: Čiča Tomina koliba

Izvor: KMnovine.com, 13.Feb.2015, 10:53   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Polić Milanko: Čiča Tomina koliba

Tomislav Nikolić je jedan od političara u Srbiji sa najdužim stažom aktivnog političkog delovanja od (skoro) četvrt veka. 

 

Uspeo je na samom kraju svoje duge karijere da svoju političku ambiciju pretoči u realnu snagu vlasti i to putem „političke volje građana“, izborom na funkcju Predsednika Republike Srbije na zadnjim izborima. Tomislav Nikolić je, pored podataka iz zvanične biografije, i čovek sa (trenutno) najviše >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << nadimaka u zemlji Srbiji: Toma Grobar, Toma Diploma, Toma Neverni, Toma Stiropor, Toma Rakijdžija, Toma Bez Zemlje, Toma Dragičin i sl. 


Čiča Tomina koliba je roman američke književnice Hariet Bekser-Stov. Roman je bio pravi bestseler u Americi, a prodan je u više od milion primeraka. Američka književnica je svojim romanom polarizovala abolicionističku i anti-abolicionističku debatu, te podstakla sugrađane da razmišljaju o ropstvu i njegovom mestu u društvenoj stvarnosti Amerike.

Kakve to sve ima veze sa Srbijom i Tomom Nikolićem?

Ima u tom smislu, što je društvena zbilja Srbije danas takva da je ceo srpski narod u jednoj vrsti “abolicionističke debate”, ukidanja prava na suverenost i slobodu ličnosti, prava pripadnosti određenom etnosu (srpskom, naročito) i anacionalnoj isključivosti po pitanju “slobode izbora” određenih vrednosnih kriterijuma etičke i  kulturološke pripadnosti. 

Srbija se nešto sama, a nešto i protiv svoje volje, našla u poziciji “tamnice naroda”, vazalnog odnosa prema savremenim modernim tamničarima i takozvanim globalističkim zverima: EU, Amerike i NATO, gospodarima svega onoga što u Srbiji još diše i kreće se. 

Predsednik države je paradigma “pokornosti” te i takve Srbije, Srbije bez identiteta, prošlosti i sadašnjosti, bez budućnosti, kojoj je od svih atributa ostalo još jedino njeno ime (a, ni tog imena ne bi bilo da se, svojevremeno, ona o tome pitala, a ne Crna Gora, na svom referendumu o otcepljenju).

Cela Srbija je “Čiča Tomina koliba” u kojoj srpski narod zauzima “predsoblje” i „špajz“, a njen Predsednik najbolje odaje: „glavnu sobu“, „dnevni boravak“, „sobu za goste“, pa, čak, i „bilijar salu“. I ne samo to, već se Predsednik Srbije dosetio (sve uz saglasnost EU gospodara) da svoju kolibu proširi i renovira u trajno zdanje pod nazivom „zgrada Predsedništva Srbije“, a da „namenu objekta“ promeni (u skladu sa „upotrebnom dozvolom EU“) u „Fondacija Dragice Nikolić“.

 U takvoj konstelaciji snaga, može se reći da je "Tomina koliba“ postala  "privilegovan i luksuzan  objekat", sa jakim potpornim EU stubovima, gde je gospodar vlastan da onog ko ne poštuje kućni red, bez previše rasprave, izbaci napolje  i više mu ne dozvoli povratak natrag. 

Šta to Tomu Nikolića odvaja od  drugih političara u Srbiji i po čemu je „specifikum“ njegovog  ponašanja tako interesantan?


Prvo, Toma je odrastao u siromašnoj porodici i kao mnoga druga deca, koja su rasla u nemaštini, u njoj nije video tragiku svoje sudbine, već izazov i inspiraciju. Išao je Toma kroz život udarnički, krčio sebi put (kao i mnogi drugi), kako je znao i umeo. Svojim radom i vrednoćom postepeno je sticao „založno pravo“ nad jasnom perspektivom svoje „svetle budućnosti“i bolnim  saznanjem istine o surovoj sadašnjosti.

Jedna blistava i bez mrlje karijera pratila ga je sve do 2008.g., a onda se desilo nešto, što niko u Srbiji nije očekivao: Toma Nikolić odlučio je da „pogazi“ sve ono što je godinama i decenijama kroz svoju karijeru stvarao i da okrene, kako to naš narod kaže: "ćurak naopako".

"Prodao se" trulom i beščasnom zapadu za šaku srebrenjaka,
 a da, pritom, nije pružio neki iole ozbiljniji otpor iskušenjima savremenog (EU) Mefistofela. "Prodao je" svoju lepu i čistu srpsku dušu EU đavolu u zamenu za malo „lažnog sjaja zapada“, neproživljenog i „neodživljenog“ života njegove stvarnosti.

I tu je sve krenulo naopako. Psihologija kao nauka je već davno objasnila šta se u čovekovoj psihi dešava kad  neko „iz opanaka uskoči u lakirane cipele“. Tako je Toma, uz malo EU srebrenjaka i  lažnih komplimenata, postao rob svoje sujete, nezajažljivi i pohlepni vlastodržac kojem je jedino u životu važno „još“ i „samo još“. 

Bolest pohlepe se kao zaraza proširila na celu njegovu porodicu, i još jednom (po ko zna koji put), otelotvorila nam u našoj stvarnosti likove junaka iz romana čuvenih srpskih pisaca: Jovana S. Popovića, Branislava Nušića, Radoja Domanovića i drugih. Sve to i ne bi bilo toliko strašno da ne traje već prilično dugo i da se ne obija o glavu celom srpskom narodu i svakom od nas pojedinačno.




Drugo, Toma Nikolić je čovek koji nije nimalo naivan. Ono što trenutno radi Predsednik Srbije može se definisati kao „prefinjena igra“ lisca koji obigrava oko parčeta napuštenog sira. Za razliku od Vučića, Nikolić zna da mu je vreme isteklo i da je njegov sat počeo nepovratno da otkucava unazad. Ono što bi najviše voleo je da se odmah povuče sa položaja Predsednika države i uživa u stečenoj (ničim zasluženoj) mirovini, van arene stalnog dnevno-političkog trvenja i političkih nadmudrivanja.

Hteo bi "Čiča Toma" da napusti „brod koji tone“, al’ ne zna kako to da napravi, a da ostane neprimećen. Morao bi da napusti svoju „kolibu“,a u toj „kolibi“ je sve ono što je njegovo i što je ikad voleo. Tu je stvorio sve. Tu je njegova Dragica. Tu je ceo njegov život. Tu je zarobljena njegova duša. 

Zamenio bi rado Toma svoju „kolibu“ sa crkvom Pokajnicom koju gradi u Bajčetini, ali, Bog se , kao što reče Voja Šešelj, ne može potkupiti. Duša ne može pronaći svoj mir u truležu „ovozemaljskog“, već jedini smisao može naći u svojoj „kolibi“, tvorevini nečastivog, kupljenoj darivanjem i obavezivanjem „u krvi“. 

I to je taj problem koji ima Predsednik Srbije. Ono što je pogubno za Tomu je što on ne može i nema gde da ode. Zato čini smešne i jadne poteze kako bi opet prevario svoj narod i spasio izgubljenu dušu, tako što predstavlja nepostojeću platformu o Kosovu, što (kobajagi) izražava zabrinutost zbog toga što Srbija nema spremne svoje tužioce i sudije za sudove na Kosovu, što neće da ide na inauguraciju novog Predsednika Hrvatske i sl. 

Toma hoće da stvori „alibi“ za napuštanje funkcije Predsednika, tako što bi sa te funkcije otišao kao častan i moralan čovek. Međutim, nema nikog  oko njega  ko bi mu objasnio da je to, u sadašnjim prilikama, nemoguće. Čak ni „sposobna“ Stanislava Pak to nije u stanju da realizuje (ni markentiški ni realno). 

Toma kao drogirani bokser pribijen uz konopce, traži izlaz, a jedino što može da ga strefi je novi udarac i definitivni nokaut od kojeg se više ne može oporaviti.  

Treće, ne možemo, a da se ne dotaknemo lažne diplome Tomislava Nikolića kao jednog, ne samo beščasnog i kriminalnog akta, nego i akta koji pokazuje svu blasfemiju Tominog ludila. Iako, i po Ustavu i po zakonu, diploma nekog fakulteta nije uslov za predsedničko mesto, Toma nije odoleo izazovu da iskoristi priliku i postane (ono jedino što mu je još nedostajalo u biografiji): akademski građanin države Srbije. 



I, umesto da spreči, samo je još više doprineo promociji ličnih nedostataka i mana svoje prevrtljive ličnosti i karaktera. Manjak samopouzdanja i kompleksa „niže vrednosti“, zakopan negde duboko u onoj tamnoj rupi teškog i  siromašnog detinjstva, eksplodirao je tamo gde se to i moglo očekivati: na ličnom planu društvenog statusa i društvenih privilegija.

I to je sve, vredno pomena, kad je u pitanju Tomislav Nikolić. 

Jedino mesto gde „Čiča Toma" može da bude još uvek bezbrižan je njegova „koliba“. Zato će građani Srbije to morati ili da istrpe ili da uzmu stvar u svoje ruke i reše problem. Sud, tužilaštvo i policiju treba naterati da rade svoj posao. Da se povede postupak i kazni svako onaj koji je uradio krivično delo, pa makar se on zvao i Predsednik Srbije. 

Ako se ja pitam, celu „Tominu kolibu“ bi trebalo izmestiti na neko sigurnije i lepše mesto. Mesto gde nema gospodara i robova. Mesto gde Sunce uvek izlazi, a nikad ne zalazi: na istok..

Piše: Polić Milanko





Zaštićeno © 2014 - 2015 / KM Novine / Sva prava na autorski materijal zaštićena!
Preuzimanje i upotreba sadržaja dozvoljena jedino uz pravilno navođenje izvora / www.kmnovine.com


Pogledaj vesti o: Tomislav Nikolić

Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.