Izvor: Politika, 20.Jun.2014, 10:22 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vraća li se Srbija u 2003.
Mnoge javne ličnosti u pola glasa raspravljaju o paralelama između 2003. i 2014. godine ali slabo ko je spreman da i javno iznese svoj stav
Koliko sagovornika – toliko različitih teorija o tome šta se krije iza najnovije „vruće teme” u pojedinim beogradskim medijima, u čijem je središtu premijer Aleksandar Vučić, njegov odnos sa crnogorskim kolegom Milom Đukanovićem, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << stanje u policijskim strukturama u Srbiji, kontrola nad medijima i već poslovični problem uticaja tzv. stranog faktora u regionu.
Pitanja je mnogo. Ko ruši Vučića? Ili – da li uopšte neko želi da ga ruši? Da li samo Vučića ili i Tomislava Nikolića? Je li, usput, i Milo Đukanović nečija meta ili je on taj koji, u sadejstvu sa za sada nepoznatim partnerima, pokušava da zavlada beogradskom medijskom i političkom scenom? Ili, možda, Đukanović i Vučić imaju zajedničkog neprijatelja koji ih na ovaj način svađa? I da li zaista sve ovo liči na 2003. godinu, kako je upozorio sam Đukanović, reagujući na pisanja tabloida „Kurir” da crnogorski premijer navodno priprema udar na nezavisne medije u Srbiji?
Vladimir Beba Popović – čovek za koga se zna da sarađuje sa Đukanovićem, a od kada je otvorio svoj Institut za javnu politiku i u Beogradu sve češće se pominje i kao blizak Vučiću – dao je svoje viđenje ove paralele sa godinom u kojoj je ubijen premijer Zoran Đinđić. Podsetimo, Popović je posle 5. oktobra bio na čelu Biroa za komunikacije, koji je napustio krajem 2002, da bi se posle Đinđićevog ubistva opet aktivirao na tom mestu i imao zapaženu ulogu u brifovanju medija tokom akcije „Sablja”. Za jučerašnji „Danas” je naveo da obaveštajni aparat radi protiv Vučića i Đukanovića i da je atmosfera „vrlo slična” onoj iz 2003, potvrdivši ocenu premijera Crne Gore.
„Prepoznaje se to po udruživanju u blok do juče zaraćenih medija, političara, pojedinaca, delova diplomatske zajednice, takozvanih boraca za građanska prava i fašista”, rekao je direktor Instituta za javnu politiku.
E sada, ko nije veoma pažljiv posmatrač medijske i političke scene u Srbiji, ali i u regionu, i još ako do njega ne dopiru više ili manje uvijene diplomatske poruke o novoj konstelaciji međunarodnih odnosa koji se upravo prelamaju na ukrajinskoj krizi, sigurno je zbunjen. Teško da će mu nešto biti jasnije i iz Vučićevih reči da će država u najkraćem roku staviti tačku na krizu koju sam od sebe pravi sistem bezbednosti i da je Srbija stabilna država.
„Postoje neki različiti udari iz više sfera društvenog života, ali to državu ne može da ugrozi, ma koliko neki ljudi ili grupa ljudi imali uticaja na medije ili javnost”, rekao je juče premijer odgovarajući na konstataciju novinara da iz regiona stižu upozorenja da bi država mogla biti destabilizovana zbog dešavanja unutar srpske policije, preneo je Tanjug. Vučić, međutim, nije označio koji su ljudi ili grupe koji to pokušavaju.
Otuda i više teorija o pozadini tih „udara”. Po jednima je to isključivo problem nesređenog policijsko-bezbednosnog aparata koji se na ovaj način brani od namere premijera da zavede „red u kući”. Opet, postoje i tumačenja da je sam Vučić digao svu ovu prašinu ne bi li obezbedio veću podršku za taj svoj cilj – sređivanje stanja u pomenutim strukturama. Nije samo najjasnije zašto bi premijeru, toliko popularnom u javnosti, sa takvom većinom u parlamentu i svim polugama vlasti u svojim rukama, uopšte bio potreban takav „alibi”? Odatle se izvodi nova dilema – da li premijer ipak nije toliko moćan koliko se čini, ili želi da „počisti” ljude koji imaju moćne političke zaštitnike, zbog čega mu je potrebno „opravdanje” za taj potez?
Čini se, ipak, da je situacija kompleksnija. Treba se prisetiti da već nekoliko nedelja, tačnije od poplava u Srbiji, Vučić i njegova vlada trpe kritike za medijsku cenzuru. Nimalo prijatne optužbe stigle su najpre od moćnog Oebsa, kojem su se pridružili pojedini pripadnici diplomatskog kora u Beogradu, oni iz zapadne sfere. Ima mišljenja da „briga” o medijima u Srbiji ne bi bila tolika da je Beograd, toliko prilježno kao na primer Podgorica, sledio poteze i instrukcije Brisela i Vašingtona od početka krize u Ukrajini.
Zaključujući da je „medeni mesec između SNS-a i Zapada gotov”, Miša Đurković, viši naučni saradnik Instituta za evropske studije, napisao je pre dve nedelje u „Politici” da je „Zapad počeo da podiže u Beogradu čitavu svoju NVO, medijsku i ostalu propagandnu strukturu pa odjednom od garanta Briselskog sporazuma Vučić postaje ’mali Putin’, ’proruski premijer’ itd”. Sve to kako bi se, smatra Đurković, vlast u Srbiji vratila na „pravi put” i za početak počeli da pomažu kampanju protiv Dodika u Republici Srpskoj.
Malo pre Đurkovića je i ministar Aleksandar Vulin, povodom optužbi na račun Vlade Srbije da je tokom vanredne situacije sprovodila medijsku cenzuru, upro prstom u velike sile, samo ne precizirajući – koje.
„Ja nisam član SNS-a i mogu da kažem neke stvari koje predsednik vlade ne bi trebalo da kaže. Neće velike sile predsednika Vlade Srbije koji ima podršku 50 odsto glasača”, kazao je Vulin.
Osim pojedinih izvora „Politike”, koji za sve ovo sumnjiče angloamerički deo zapadnog sveta, kojem se ne sviđa pokušaj Srbije da sedi i na njihovoj i na ruskoj stolici, iz čega navodno Vučić pokušava da nađe izlaz okrećući se sve više Berlinu (koji, treba imati u vidu, nije toliko zagrižen protivnik Moskve), ima i onih koji, pak, iz pojedinih tabloida „čitaju” upozorenja iz Rusije. Prema ovim mišljenjima, Moskva zapravo upozorava Vučića da ne kreće Đukanovićevim putem ka NATO-u.
Zoran Živković, lider Nove stranke i narodni poslanik, odbacuje sve ove teorije. Đinđićev naslednik na premijerskoj funkciji, dakle onaj ko je dobro upoznat sa atmosferom iz 2003, kaže za naš list da se ova situacija ne može uporediti sa onom od pre 11 godina.
„Atmosferu kreiraju glavni junaci. Nemoguće je na bilo koji način porediti Zorana Đinđića i Aleksandra Vučića. Drugo, ne vidim ništa neobično u toj medijskoj sferi. Te nazovinovine pišu gluposti svaki dan. Ne mislim da se desilo bilo šta novo”, ističe Živković, dodajući da su dva najpoznatija tabloida neformalni službeni glasnici SNS-a.
Živković zapravo misli da je reč o čistom spinovanju iz Vučićeve kuhinje koje je još teško do kraja razumeti, ali i napominje da, ako je ipak Vučiću ili bilo kome u Srbiji ugrožena bezbednost, kao što se sada stvara slika, ta situacija mora da se reši odmah.
„Niko ne sme da bude ugrožen, a posebno nosioci najviše vlasti. Mislim, međutim, da je ovde pre u pitanju stvaranje kvaziproblema i atmosfere koja ne postoji da bi se pod tepih gurnula nesposobnost i bahatost iskazana u vreme i posle poplava, ali i to što nema nikakvih investicija, to što je prošao rok za pokazivanje ugovora sa ’Etihadom’, to što imamo poplavu plagiranih diploma i doktorata u vrhu vlasti…”, smatra Živković. Prema njegovoj oceni, epilog svega će biti to što će vrlo brzo Vučić sve probleme da reši kao nekim čarobnim štapićem, a najpre one koji nisu ni postojali.
------------------------------------------------------------
Kako je Beba Popović otišao iz Đinđićevog kabineta
Vilijam Montgomeri, bivši američki ambasador u Beogradu, ispričao je svojevremeno „Ninu”, kako je došlo do razlaza između Zorana Đinđića i Vladimira Bebe Popovića 2002. godine.
„Kada su počeli napadi na B92 i Verana Matića, mi smo to posmatrali sa interesovanjem i zabrinutošću. U jednom trenutku, nakon što je počela serija napada u listu ’Publika’ i na Televiziji Pink, u Beogradu su se pojavili posteri sa likom Verana Matića na kojima je pisalo nešto u smislu ’Traži se’. S obzirom na posledice koje je to moglo imati po ličnu bezbednost Verana Matića, to me je zabrinulo dovoljno da prilikom prvog narednog susreta pitam premijera Đinđića šta zna o svemu tome”, naveo je Montgomeri, koji je i u svojoj knjizi „Kad ovacije utihnu” pričao o događajima iz vremena postpetooktobarske Srbije.
Za „Nin” je još rekao da mu je Đinđić bez ikakvog oklevanja rekao da Popović stoji iza tih napada.
„Ja sam se prilično iznenadio i rekao sam: Možete li mi reći nešto više? On mi je objasnio da je Beba Popović neprekidno zvao Željka Mitrovića i zahtevao nove i nove napade na Verana Matića i na B92, i da je sve to činio potpuno bez znanja premijera. Đinđić mi je objasnio da je lično razgovarao o tome sa Željkom Mitrovićem i da mu je Željko potvrdio da su pozivi dolazili od Bebe i da je Mitrović pretpostavljao da premijer zna za te pozive. Đinđić je rekao Mitroviću da on ništa o tome nije znao i da sa tim napadima treba prestati. Premijer je rekao da je Beba Popović otišao, da ne obavlja više svoj posao. Nije rekao da je podneo ostavku, već samo da više nije na poslu”, prepričao je Montgomeri svoj razgovor sa Đinđićem.
B. Baković
J. Cerovina
objavljeno: 20.06.2014
Iz BIA nestao snimak sastanka sa Šarićevim saradnikom
Izvor: Politika, 20.Jun.2014
Formirana radna grupa koja istražuje pod kojim uslovima je nestao snimak susreta Dragana Dudića sa visokim funkcionerima MUP-a i BIA. – Sumnja se da je snimak prodat za milion evra..Snimak svedočenja Dragana Dudića Frica, jednog od bliskih saradnika...









