Izvor: Blic, 02.Sep.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
U životu k’o u priči
Nekadašnja ateistička funkcionerka i aktivistkinja sad piše (i objavljuje) religiozne stihove. Ne bi se moglo reći da je baš u ekstazi, tj. u transu, ali neki zanos, nadahnuće, valjda ozarenje, nesumnjivo postoji.
Doduše, činila je ona to i ranije. Pisala i objavljivala stihove, svakako drugačije, ali podjednako loše, netalentirane. Onaj odozgora, Gospod naime, nije joj bio dao jedino talenat dok je sve ostalo imala. No, možda i nije svjesna nedostatka, možda ona feler ne vidi >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << kao manu. Zar toliki ne pišu bez uspjeha, ali uporno?
Treba li, baš njoj, zamjeriti na promjeni uvjerenja? Jest da je prevalila pedesetu, ali nikad nije kasno da pređemo na pravu stranu, među pobjednike. Do kada čovjek može mijenjati svoja ubjeđenja? Da li postoji neki trenutak, čas kad to više nije moguće? Uvjerenja ipak nisu garderoba pa da se svlače i navlače prema godišnjim dobima, ali će ih novi argumenti, tj. novi razlozi, svejedno pokolebati. Ako naiđu, ako ih život nanese, kao novu ljubav.
Naša junakinja sa golemim zakašnjenjem otkriva prastare prizore. U mladim svojim danima nije imala priliku da se upozna sa scenama iz Svetog pisma te je to tek sada oduševljava. Ako život, međutim, potraje (i opet se stubokom promijeni, tj. ako dođe do još jednog preokreta), možda će joj i dosaditi ovo što je sad raduje.
Nikad ne reci nikad! „Stalna na tom svijetu samo mijena jest" - možda je rekao Sterija (u „Putovanju gornjim Dunavom"), a možda i koji od starih Dubrovčana. Ona to ne zna, ali se mijenja, a možda ipak ne. Možda samo ima istančan osjećaj za vjetar pa se, nestalna, povodi za njim. Kako vjetar istorije tako i ona.
Ako i nema osobitog dara za umjetnost, dara za život ima u izobilju. A i šta je kratka, prolazna umjetnost prema vječnom životu?
