Tadić s porodicama nestalih i poginulih

Izvor: S media, 03.Avg.2009, 18:15   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tadić s porodicama nestalih i poginulih

Predsednik Srbije Boris Tadić razgovarao, povodom obeležavanja 14.godišnjice akcije "Oluja", sa delegacijom Udruženja porodica nestalih i poginulih u Hrvatskoj, koju je predvodio predsednik Udruženja Čedomir Marić.

Kako je saopštila Pres služba predsednika Srbije, delegacija je upoznala Tadića sa problemima sa kojima se članovi Udruženja suočavaju i izrazila nezadovoljstvo što

proces ekshumacije i identifikacije žrtava, stradalih tokom rata u Hrvatskoj, >> Pročitaj celu vest na sajtu S media << teče sporo.

Predstavnici Udruženja su naglasili da se, prema njihovim podacima, oko 2.230 osoba srpske nacionalnosti vode kao nestale u Hrvatskoj.

Tadić je naglasio da su povratak izbeglih, problemi vezani za povraćaj imovine Srba u Hrvatskoj, kao i proces ekshumacije i identifikacije žrtava, pitanja koja moraju da

se rešavaju u okviru poboljšanja sveukupnih bilateralnih odnosa dve zemlje, Srbije i Hrvatske.

Informaciono-dokumentacioni centar "Veritas" upozorio da Hrvatska "nije rešila srpsko pitanje u skladu sa evropskim standardima", iako je prošlo 14 godina od egzodusa 220.000 Srba u operaciji "Oluja" kojom je okončan gradjanski rat.

Povodom godišnjice egzodusa Srba iz RSK i 13 opština u zapadnoj Bosni koja će biti obeležena sutra, ova nevladina organizacija traži da medjunarodna zajednica aktivira i primeni plan Z-4 koji je Srbima u Hrvatskoj garantovana "država u državi".

U saopštenju "Veritasa" taj zahtev se zasniva na činjenici da se prognanim Srbima i danas sistematski i planski onemogućava povratak.

Hrvatska je, kako se kaže, usvojila diskriminatorske zakone na osnovu kojih je oduzela osnovna gradjanska, politička i ekonomska prava svojim državljanima srpske nacionalnosti izgnanim u "Oluji" i akcijama koje su joj prethodile: "Miljevački plato", "Maslenica", "Medački džep" i "Bljesak".

Ove akcije sprovedene su po principu "spržena zemlja" i dovele do zatiranja srpske zajednice u RSK, "a Hvatska niti želi, niti hoće da ponovo naruši ovu dugo planiranu i etničkim čišćenjem Srba ostvarenu 'demografsku ravnotežu' .

U saopstenju se podseća da je u Haškom tribunalu u toku sudjenje trojici hrvatskih generala "za udruženi zločinački poduhvat" čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje Srba sa područja Krajine, kao i druge ratne zlocine počinjene nad Srbima u "Oluji".

Osim njih, na ovoj optužnici je više čelnika državnog vojnog i političkog vrha, uključujući i tadašnjeg predsednika Hrvatske Franju Tudjmana, koji je preminuo pre nego što je optužnica podignuta.

Uprkos tome, Hrvatska zločin nad Srbima slavi kao državni praznik, pod nazivom "Dan domovinske zahvalnosti", a na snazi je i Deklaracija Sabora od 30. juna 2006. u kojoj se tvrdi, suprotno haškoj optužnici, da je "Oluja" sprovedena "uz poštivanje svih odredbi medjunarodnog ratnog, humanitarnog i civilnog prava".

Operacija "Oluja" i dalje nosi atribute „medjunarodne pravno legitimne i savezničke antiterorističke akcije", a medjunarodna zajednica još nije reagovala na ovakvu deklaraciju, nego se sprema da Hrvatsku, posle prijema u NATO, primi i u Evropsku uniju", ukazao je "Veritas".

U medjuvremenu, za izgnane Srbe se ništa nije promenilo nabolje, samo 57.000 se vratilo na ognjišta i to uglavnom starih i nemoćnih.

Prema navodima "Veritasa", prognani Srbi i dalje žele da se vrate u zavičaj, na svoja imanja i u svoje stanove; i dalje žele da sakupe kosti svojih najmilijih i da ih sahrane po svojim pravoslavnim običajima, ali traže da taj povratak "bude održiv i dostojan čoveka na početku trećeg milenijuma."

"Čelnici hrvatske države javno zagovaraju da je povratak Srba prioritetno državno i nacionalno pitanje, u praksi se prema rešavanju srpskog pitanja skoro ništa nije promenilo na bolje.

Naprotiv, u Hrvatskoj se i danas glorifikuje ustaštvo na sportskim utakmicama i koncertima estradnih zvezda; pred nacionalnim sudovima su u upotrebi dvostruki standardi; hapse se i napadaju povratnici i turisti iz Srbije, a sve to šalje jasnu poruku Srbima da su i dalje nepoželjni", istaknuto je u saopštenju "Veritasa".

Zbog toga, prognani Srbi rešenje svoga statusa u Hrvatskoj vide u aktiviranju i primjeni plana Z-4 s početka 1995. godine, kojim im je medjunarodna zajednica garantovala "državu u državi".

Hrvatske oružane snage, uz odobrenje i podršku NATO-a, a u sadejstvu sa snagama HVO i Armije BiH, izvršile su agresiju na RSK (sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija) 4. avgusta 1995. godine.

Za četiri dana, izgnano je više od od 220.000 Srba, a od preostalih 8.500, uglavnom starijih i nemoćnih, 3.200 je deportovano u logore.

Prema podacima "Veritasa", ubijeno je blizu 2.000 ljudi, od toga 1.193 civila, medju njima 538 žena, od kojih su dve trećine starije od 60 godina, kao i 12 dece do 14 godina, a samo u sektoru "Jug" opljačakano je porušeno i popaljeno 22.000 srpskih kuća.

Agresija na RSK izvršena je uprkos tome što je ova oblast bila pod zaštitom UN .

Hrvatska za ovaj, najmasovniji zločin "etničkog čišćenja" u Evropi na kraju 20. veka nije pretrpela nikakve medjunarodne sankcije.

Nastavak na S media...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta S media. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta S media. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.