Izvor: Glas javnosti, 19.Jan.2010, 07:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Slave "Oluju" i "Bljesak"
BEOGRAD - Hrvati nemaju nameru da slede Srbiju u osudi zločina i usvoje deklaraciju o akcijama "Oluja" i "Bljesak! Naprotiv, u Hrvatskoj je još na snazi Deklaracija hrvatskog sabora o akciji hrvatske vojske "Oluja", doneta 30. avgusta 2006, u kojoj se kaže da je u pitanju "vojno-redarstvena akcija sprovedena uz poštovanje svih odredbi međunarodnog ratnog, humanitarnog i civilnog prava".
Jedan od zahteva srpske kontratužbe, kako saznajemo, jeste da se u Hrvatskoj promeni Zakon o blagdanima, >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, po kome se dan kada je započeta "Oluje" slavi kao državni praznik. Direktor Dokumentacionog centra "Veritas" Savo Štrbac potvrđuje naše saznanje.
- To je 5. avgust koji su oni uzeli za početak "Oluje", a naknadno su dodali i dan hrvatskih branitelja. Ovaj događaj se slavi tri dana! Pošto u kontratužbi tražimo da Međunarodni sud proglasi da je nad Srbima u Hrvatskoj izvršen genocid, posebno u "Oluja", tražimo i da sud naloži da se u Hrvatskoj promeni Zakon o blagdanima - objašnjava Štrbac.
On navodi da će Hrvati teško ukinuti postojeću i usvojiti novu rezoluciju o "Oluji".
- To Hrvati ne žele i pored činjenice da se pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vodi proces protiv hrvatskih generala za zločine počinjene u "Oluji", posebno na području severne Dalmacije i Like, gde su direktno optuženi Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Makrač, a indirektno celi vojni i politički vrh Hrvatske. Jedino bi Međunarodni sud pravde mogao naterati Hrvatsku da briše postojeću i usvoji novu deklaraciju - ističe Štrbac.
Male šanse usvajanju rezolucije u kojoj bi se osudili zločini nad Srbima daje i Milorad Pupovac, potpredsednik SDSS.
- Mislim da će tako nešto biti potrebno i da je neka vrsta prostora za to stvorena. Međutim, kako u Hrvatskoj ne postoji dovoljna svest o tome koliko je Srba stradalo u Hrvatskoj i kolike su razmere tih stradanja, onda će najpre morati da se ljudi ovde osveste - naglašava Pupovac.
S druge strane, Vjerica Radeta iz SRS kaže da Hrvati neće usvojiti rezoluciju, ali da ni mi ne treba da je usvajamo.
- Bez obzira što je Ivo Josipović novi predsednik Hrvatske, sumnjam da će se bilo šta promeniti. Dužnost Srbije je da utvrdi pravo stanje stvari u Srebrenici, a ne da usvaja nekakve rezolucije - smatra Radeta.
Poslanik DS Srđan Milivojević kaže da je na Hrvatima da urade svoj deo posla.
- Na nama je da odradimo ono što je do nas. Šta će Hrvatska uraditi ne znam, ali se nadam da će učiniti nešto na popravljanju odnosa naše dve zemlje - poručuje Milivojević.
Izjava predsednika Srbije Borisa Tadića da samo politikom koja podrazumeva odavanje pošte tuđim žrtvama možemo braniti i sopstvene žrtve izgleda da uopšte nije dotakla Hrvate, pa tako juče iz kabineta novog predsednika Hrvatske Ive Josipovića nismo uspeli da dobijemo odgovor na pitanje da li, u bližoj ili daljoj budućnosti, Hrvatska namerava da usvoji rezoluciju kojom će osuditi zločine počinjene nad Srbima.
TADIC je vise Hrvat ( po majci) nego Srbin ( O-nula, otac crnogorac). N
Seam ih bilo, odma da Tadici ode da im se izvini.
zasto sram ih bilo?pa jesu li srbi prvi napali hrvatsku ili nisu????jesu li prvi napali bosnu ili nisu?jesu!dakle,posto je sve pocelo od srba,nemaju se sad sta tuziti. a sto se tice hrvata-narod se oslobodio od agresora pa slavi-sta je u tome lose?
vjerojatno je srbima tesko to razumjeti jer nisu njih klali,silovali,bombardirali i granatirali svaki dan i zapalili im i opljackali kuce kao hrvatima i bosancima.
A zar Hrvati nisu prvi ukinuli konstintuivnost naroda i napravili manjinu od Srba a zar se nepitas zasto su dobili konstituivnost ??!! Mozda bi to treba pitat svoga cacu ili dedu sto su zavrijedili??
Anoniman u 12:54
Ma nemoj da seres. Tko je 1990-1991 godineubijao vujnike u Hrvatskoj Srbi ili Hrvati?
Kako je poceo rat u BiH jesu li "bosnjaci" napali na Srpske svatove ili obrnuto?
Jesu li Hrvati 2 godine prije rata bili naoruzani automatskim i poluautomatskim puskama,skorpionima,heklerima i kalasnjikovima?
Jesu li Hrvati svima u koga su sumnjali da je Srpske krvi 1990-1991 iskljucivali struju i vodu(to su od vas i Siptari naucili)?
Za to sve postoje dokazi p.... lazljiva, i tko je onda zapoceo rat?
ne trućaj, da ne kažem lupetaj! Ja sam sa porodicom tamo živeo i znam ko mi je decu napadao. Jel se Mesić sada švrćkao po Kosovu i priznao ih, a Srbi su u Hrvatskoj u početku tražili puno manje. Samo o paljevini ne pričaj, tu bi imalo šta da se kaže. Nadam se da su "vitezovi" slušali Danke Dojčland i američku himnu jer su ih oni vukli cep rat.
Pa Hrvatska nije na rasprodaji kao Srbija! Tamo Hrvati vode zemlju, kod nas Ličani, Bosanci, Hercegovci i Crnogorci. Nama ne odgovara ni jedan Srbin koji je visoko u politici!!? Pa se onda iščudjujemo što Hrvati slave, to što slave.
Drzava Srbija i srpski narod netrebaju da se bave pitanjem sramnih rezolucija usvojenih u hrvatskom saboru i hrvatskim drzavnim praznicima vec da budu dosledni u tuzbi za genocid protiv hrvatske i da nikada i ni po koju cenu od te tuzbe ne odustaju..
Samo na taj nacin svet ce konacno biti upoznat sa genocidom koji je srpski narod doziveo u hrvatskoj i bice srusen imidz hrvatske kao navodne zrtve srpske agresije.
Proslava zlocina kao drzavnih praznika nakon toga bila bi jasna poruka svetskoj javnosti o licemerju hrvatske drzave.
Za zaljenje je cinjenica da se tuzba drzave Srbije protiv republike hrvatske za genocid pocinjen nad srpskim narodom podnosi tek 2010 godine,i to u vidu kontratuzbe kao iznudjeni odgovor na hrvatsku tuzbu.
Komentar ministra Jeremica "nismo imali izbora"na najbolji moguci nacin govori sa koliko volje zvanicna Srbija to radi i u najmanju ruku je uvredljiv za sve zrtve hrvatskih zlocina,njihove potomke kao i srpski narod u celini.U isto vreme odrazava stvarnu iskrenost i spremnost zvanicne Srbije da ispuni svoju istorijsku obavezu i duznost prema srpskom narodu pod pretpostavkom da je danasnja drzava Srbija maticna drzava svih Srba,sto ona u osnovi i jeste i treba da bude ali se u stvarnosti tako ne ponasa.
Sramno je samo po sebi to sto se pitanje tuzbe za genocid koristi kao sredstvo u politickom potkusurivanju umesto da se tretira kao istorijska obaveza i duznost sa kojom se nemoze praviti kompromis.U tom kontekstu nedopustivo je da bilo koji pojedinac,politicka stranka ili bilo koja druga institucija u Srbiji uzima sebi za pravo da samostalno odlucuje o pitanju podizanja ili povlacenja tuzbe za genocid a zarad svojih politickih interesa i laznog pomirenja sa hrvatskom nacijom.
Nemoze se trajno i iskreno pomirenje medju nacijama graditi na temelju zataskavanja zlocina vec upravo obrnuto na njegovom priznavanju i rasvetljavanju,i nemoze taj proces biti jednosmeran.
Interesantna je sama po sebi licemerna,drska i bezobzirna odluka hrvatske da tuzi drzavu Srbiju za zlocne genocida i loginco se namece pitanje stvarne pozadine te odluke.
Postoji samo jedno racionalno objasnjenje takvog postupka a to je da je republika hrvatska potpuno svesna istorijske odgovornosti svoje drzave i naroda za pocinjene zlocine,a sto javno nikada nece priznati,i da ovu tuzbu koristi samo kao vest takticki potez u odvracanju Srbije u pokretanju pitanja istorijske odgovornosti hrvatske drzave za zlocine nad srpskim narodom.Princip je jednostavan:Napad je najbolja odbrana.
Hrvatska je potpuno svesna slabosti i nezainteresovanosti Srbije i opravdano ocekuje da ce Srbija biti presrecna ukoliko hrvatska samo povuce svoju tuzbu,cime bi verovatno i zauvek bila stavljena tacka na to pitanje.
Cinjenice koje nesporno potvrdjuju genocid nad srpskim narodom pocinjen od strane hrvatskog naroda i drzave od 1941 do 1998 su nepobitne.
Taj genocid nad srpskim narodom je bio istorijski proces i projekat,planiran,organizovan,i sprovodjen od strane hrvatske drzave cije je ostvarenje bilo zvanicni proklamovani cilj a ujedno i glavna pretpostavka uspostavljanja nezavisnosti zasnovane na apsolutnoj brojcanoj dominaciji jedne nacije(hrvatske).
Cinjenice koje se nesmeju gubiti iz vida su:
Da je genocid nad srpskim narodom u hrvatskoj kontinuirani proces pocev od 1941 god.
Da je NDH bila zvanicna drzava hrvatskog naroda u periodu drugog svetskog rata.
Da su zlocini nad pripadnicima drugih naroda cinjeni u ime same hrvatske drzave.
Da su NDH i republika hrvatska genocid nad srpskim narodom sprovodili i izvan teritorije hrvatske(Bosni i Hercegovini) sa ciljem potpunog unistena srpskog naroda.
Da je NDH bila saveznik hitlerove nemacke i da se nasla na strani porazenih u tom ratu a da pritom nikada nije kao drzava snosila odgovornost i zakonske sankcije.
Monstruoznost i metode zlocina koji su primenjivani u NDH prevazilaze sve do sada poznate zlocine u istoriji covecanstva a pritom su dokumentovani cak i od strane samih zlocinaca.
Centar Simon Vizental koji predstavlja jedan od vodecih svetskih autoriteta kada su u pitanju zlocini u drugom svetskom ratu poseduje izmedju ostalog i obimnu istorijsku gradju i dokumentaciju o zlocinima pocinjenim u NDH i ta gradja bi sama po sebi bila dovoljna kao dokaz za tuzbu Srbije a ujedno je i dokaz nespremnosti srpske drzave i nacije da sve ove decenije neiskoristi tu cinjenicu za pokretanje potpuno legitimne tuzbe.
Izjave predstavnika Srbije u medjunarodnom sudu pravde gospodina Sase Obradovica,
kao i izjave ostalih srpskih zvanicnika su konfuzne i protivrecne i nazalost doprinose da ovaj proces u startu bude pogresno shvacen u srpskoj javnosti.
Naime,hrvatska tuzba se odnosi na period 1991-1995 a i kontratuzba Srbije se na zalost odnosi samo na period 1991-1998 a ne i na period drugog svetskog rata.
Drzava Srbija nije zvanicno tuzila republiku hrvatsku za zlocine pocinjene za vreme NDH i netrazi odgovornost hrvatske za zlocine pocinjene u tom periodu vec se ti zlocini samo pominju u sklopu sireg konteksta a u cilju boljeg razumevanja dogadjaja koji su predmet tuzbe i kontratuzbe,i to je ono sto srpski zvanicnici izbegavaju da otvoreno kazu javnosti,a morali bi.
Kao izgovor za to se uzima cinjenica da je konvencija UN o genocidu doneta i vazi tek od 1951 god. pa zbog toga po misljenju naseg pravnog tima i nevredi tuziti hrvatsku zbog zlocina koji su se dogodili pre 1951 god. ,sto je potpuna besmislica jer zlocini nikada ne zastarevaju.Tuzba za genocid u NDH je neophodna kako bi svet konacno saznao o postojanju tog zlocina koji je godinama zataskavan.
Znaci,Srbija netuzi i ne postavlja pitanje odgovornosti hrvatske za zlocine za vreme NDH sto je neshvatljivo i nedopustivo.
Danasnja republika hrvatska jeste i mora biti odgovorna,makar moralno,za zlocine pocinjene za vreme NDH jer obe te drzave NDH i republika hrvatska su zvanicne drzave hrvatskog naroda.Decenijsko skrivanje iza zavese Jugoslavije i promena imena ne predstavljaju diskontinuitet izmedu te dve drzave hrvatskog naroda vec samo pauzu i prekid celog procesa usled promenjenih istorijskih okolnosti.
Jednostavno,zlocini genocida nikada ne zastarevaju a takav tretman imaju i pred medjunarodnim pravom.Dovoljno je samo pogledati kako Jermeni kao nacija dosledno insistiraju i decenijama
istrajavaju u dokazivanju genocida koji je nad njima izvrsila otomanska turska 1915 god.trazeci pritom da danasnja Turska prizna taj genocid kao istorijsku cinjenicu.Pritom se poziva na cinjenicu da je danasnja Turska drzava nastala na temeljima i rusevinama otomanske Turske i da su obe ove drzave bile zvanicne drzave turskog naroda i da su zlocini vrseni u ime turske drzave i njenih tadasnjih interesa.
Pritom niko,cak ni sama Turska ne osporava odgovornost danasnje Turske vec se polemika vodi samo o broju nastradalih i da li se taj dogadjaj moze podvesti pod kategorju genocida.Treba napomenuti i cinjenicu da je kongres SAD nedavno kao rezultat dugogdisnje aktivnosti mocnog jermenskog lobija usvojio posebnu rezoluciju kojom se prepoznaje taj zlocin i naziva pravim imenom,genocid.
Na zalost sve ukazuje na to da Srbija nevoljno ulazi u ceo ovaj proces i da joj stvarni cilj nije dokazivanje genocida i zlocina hrvatske vec se kontratuzba samo koristi kao sredstvo zastrasivanja u nadi da ce hrvatska povuci svoju tuzbu i time ceo proces biti okoncan.
To bi ujedno bio i najsramniji epilog ovog dogadjaja a sve sto se ovih dana moze cuti i videti samo govori u prilog takvim namerama.
Danasnja srpska drzava mora pokrenuti pitanje svih zlocina pocinjenih nad Srbima bez obzira kada i gde su se dogodili,to je njeno pravo i obaveza prema zrtvama i srpskom narodu u celini,i istovremeno naci snage da se suoci i prihvati odgovornos za zlocine koji su pripadnici srpske nacije ucinili u njeno ime.Istovremeno nikako netreba izgubiti iz vida ogroman broj casnih i postenih pripadnika hrvatske nacije koji nikada nisu,niti ce odobravati zlocine pocinjene nad Srbima i koji su isto kao i pripadnici srpske nacije kroz istoriju i sami bili zrtve postupaka svoje sopstvene drzave i naroda.
СИНУ ТИСУЋЉЕТНЕ КУЛТУРЕ
Ти не знаде мрети крај сломљеног мача,
На пољима родним, бранећи их часно
Китио си цвећем сваког освајача,
Певајућ’ му химне, бестидно и гласно.
Слободу си вечно, закржљала расо,
Чек’о да донесу туђи бајонети,
По горама својим туђа стада пас’о,
Јер достојно не знаш за Слободу мрети.
Покажи ми редом Витеже твог рода,
Што балчаком с руку сломише ти ланце,
Где је Карађорђе твојега народа,
Покажи ми твоје Термопилске кланце.
С туђинском си камом пузио по блату,
С крволоштвом звера, погане хијене,
Да би мучки удар с леђа дао Брату,
И убио пород у утроби жене.
Још безбројна гробља затравио ниси,
А крваву каму у недрима скриваш,
Са вешала старих нови коноп виси,
У сумраку ума новог газду сниваш.
Бранио си земљу од нејачи наше,
Из колевке пио крв невине деце,
Под знамење срама уз име усташе,
Ставио си Христа, Слободу и Свеце.
У безумљу гледаш ко ће нове каме,
Оштрије и љуће опет да ти скује,
Чију ли ћеш пушку обесит’ о раме,
Ко најбоље уме да ти командује.
Napisao Jovan Ducic, jedan od najvecih Srpskih pesnika.
Takodje je izjavio cuvenu recenicu:
"VI HRVATI STE NAJHRABRIJI NAROD, NE PO TOME STO SE NICEGA NE BOJITE, VEC PO TOME STO SE NICEGA NE STIDITE!!!"
Konacno da neko iznese istinu
Datum objave: 19.1.2010 | 13:03
Zadnja izmjena: 19.1.2010 | 13:22
OBNOVA RATNOG RJEČNIKA
Mesićevo zveckanje oružjem: Još jedna neozbiljna izjava s ozbiljnim posljedicama
Autor/izvor: Ivan Hrstić - ivan.hrstic@seebiz.eu - www.facebook.com/ivan.hrstic
KOMENTAR - "Hrvatska je jamac Daytonskoga sporazuma. Kada bi Dodik referendumom o odcjepljenju srušio Daytonski sporazum, Republika Srpska odmah bi morala nestati, i zato bih vojno prekinuo koridor", rekao je hrvatski predsjednik novinarima gotovo usput, u neformalnom razgovoru. Nastranu to što on nema takve ovlasti, ostaje zabilježeno da je po ustavu vrhovni zapovjednik baš hrvatskih oružanih snaga prvi koji nakon formalnih prekida ratnih sukoba na ovim prostorima, ponovno spominje mogućnost rata, dapače, otvoreno prijeti.
Mesić je u pravu, možda jedini način da se onemogući Dodikove planove je vojna prijetnja, no pitanje je je li bilo baš na njemu, i to baš na ovakav način, da ju izgovori urbi et rbi. Jer, mnogi će njegovu rečenicu s pravom prvo prevesti na "Mesić Dodiku prijeti vojnom intervencijom", a zatim i na sasvim jednostavno i suštinsko: "Hrvatska prijeti novim ratom!"
Mnogi će pozdraviti njegove riječi, pogotovo oni koji smatraju da se Hrvatska vojska nije smjela zaustaviti pred Banja Lukom i tako omogućiti stvaranje srpske paradržave u BiH. Sjeme Dodikovog referenduma posijano je još tada. No, nije se moglo protiv volje svjetskih centara moći, koji nisu htjeli potpuni poraz srpskih snaga u BiH, a i humanitarna katastrofa izbjeglog stanovništva poprimila bi biblijske razmjere. Bosna je tako podijeljena voljom međunarodne zajednice, Sarajevo je također pokleknulo i jedino oko čega su se zapravo žestoko svađali bilo je tko će dobiti 51, a tko 49 posto.
Danas, kad su prve generacije već rođene i odrasle u Republici Srpskoj, ona je činjenica koju nije tako lako izbrisati. Zapravo, odavna je izgovoreno da bi mogla nestati jedino u novom ratnom sukobu. Nekima je zapravo bilo žao što su Srbi silom prilika odustali od pokušaja vojnog realiziranja svojih pretenzija. Stvaranjem daytonske RS, države u državi, za to zapravo nije više bilo ni potrebe, jer je nastala savršena platforma za pokušaj 'nacionalnog samoopredjeljenja' srpskog naroda u BiH te ostvarivanja konačnog cilja: izdvajanje srpskog entiteta te stvaranje posebne države ili eventualno priključenje Srbiji.
Mesić je u pravu, možda jedini način da se onemogući takve planove je vojna prijetnja, no pitanje je je li bilo baš na njemu, i to baš na ovakav način, da ju izgovori urbi et orbi. Jer, mnogi će njegovu rečenicu s pravom prvo prevesti na "Mesić Dodiku prijeti vojnom intervencijom", a zatim i na sasvim jednostavno i suštinsko: "Hrvatska prijeti novim ratom!"
Dolazak Stipe Mesića na Pantovčak simbolično označava tranziciju iz ratom obilježenog političkog života i mirnodopskog razdoblja. Paradoksalno, baš iz njegovih usta na samom odlasku s Pantovčaka ponovno se čuju prijetnje vojnim intervencijama, mnogo, mnogo prije no što su iscrpljene sve diplomatske mogućnosti.
Stipe Mesić uvijek je dobro dočekivan u Sarajevu, no i njegov osobni je neuspjeh što u dva mandata nije mogao ili htio posjetiti Banja Luku ni Mostar.
Neki će možda reći da je to samo nastavak kavanskog prepucavanja Stipe Mesića i Milorada Dodika, no taj obračun kod OK Krčme sad već poprima ozbiljnije oblike. Istina je da se radi o predsjedniku na odlasku, no to nimalo ne umanjuje težinu njegovih izjava. Mesić je još uvijek službeni predsjednik RH, a svojem nasljedniku kao da se trudi prije odlaska ubaciti što više vrućih krumpira u krilo.
Vjerojatno će se i u mnogim zapadnim glavnim gradovima obradovati što je Mesić umjesto njih izrekao ono što oni i sami misle, no, malo je vjerojatno da će bilo tko od njih javno ponoviti takve riječi. Ne znam bi li ih i Mesić ponovio da može vrijeme vratiti unatrag, no, poznavajući njega, on se sad neće povući, zagrist će tvrdoglavo kao pitbull i to će postati njegova nova javna platforma.
Na njoj će ustrajavati, iako je jasno da čak i kad bi još uvijek bio predsjednik u trenutku kad Dodik bude održavao svoj referendum, Mesić ne bi mogao provesti svoju prijetnju, jer za nju nema nikakve ovlasti. On jest formalno vrhovni vojni zapovjednik, ali samo ako mu Sabor i Vlada RH to omoguće i kad se steknu za to potrebni preduvjeti. Čak i kad bi i imao te ovlasti, takav potez bio bi doživljen kao agresija, a Dayton, usprkos onome što priča Mesić, nipošto ne pruža pravnu podlogu za tako nešto. Možda bi ga pozdravili neki u Sarajevu, u kojem bi se itekako našlo onih koji bi podržali koordiniranu intervenciju s juga. No, RS nema svoju vojsku, BiH ipak posjeduje nadnacionalne oružane snage, a k tome, tu su još i snage međunarodne zajednice, da ne potcrtavamo da su u neposrednoj blizini i američke vojne baze. Govoriti o hrvatskoj intervenciji u takvim okolnostima doista zvuči u najmanju ruku neodgovorno. K tome, nije baš jasno na koji način bi fizičko prekidanje Republike Srpske na dva dijela onemogućilo Dodikove planove. Prije bi se moglo reći da bi ih ta intervencija mogla samo zacementirati, a ishod referenduma učiniti neupitnim, osim ako ta intervencija ne bi bila uvod u novi marš na Banja Luku, što naravno, zvuči poput znanstvene fantastike.
Neki će možda reći da je to samo nastavak kavanskog prepucavanja Stipe Mesića i Milorada Dodika, no taj obračun kod OK Krčme sad već poprima ozbiljnije oblike.
Istina je da se radi o predsjedniku na odlasku, no to nimalo ne umanjuje težinu njegovih izjava. Mesić je još uvijek službeni predsjednik RH, a svojem nasljedniku kao da se trudi prije odlaska ubaciti što više vrućih krumpira u krilo. I prije preuzimanja dužnosti, Ivo Josipović je tako stavljen na složen test očuvanja pristojnih diplomatskih i prijateljskih odnosa sa susjedima, koji, ako ga uspješno ne svlada, može imati dalekosežne posljedice ne samo na politički, već i na ekonomski položaj Hrvatske u regiji, te na njen međunarodni ugled u svijetu.
zasto sram ih bilo?pa jesu li srbi prvi napali hrvatsku ili nisu????jesu li prvi napali bosnu ili nisu?jesu!dakle,posto je sve pocelo od srba,nemaju se sad sta tuziti. a sto se tice hrvata-narod se oslobodio od agresora pa slavi-sta je u tome lose?
vjerojatno je srbima tesko to razumjeti jer nisu njih klali,silovali,bombardirali i granatirali svaki dan i zapalili im i opljackali kuce kao hrvatima i bosancima.
napali su oni koji su se htjeli odvojiti 91 iz drzave u kojoj zive i ponjeti s sobom i dio teritorije na kojoj su Srbi zivjeli.
I koga su proglasili agresorom u njihovim kucama pa ga napali
sam si rekao ko je koga napao!!
Nek slave dok mogu, kad napadnu Srpsku nece bit vishe Hrvatske...
