Izvor: Blic, 12.Avg.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Prolazak loših vremena
Da je Evropa ipak jedno veliko prostranstvo najbolje je pokazalo ovo ljeto kad su istovremeno u jednom dijelu kontinenta zavladale tropske vrućine, a u drugom katastrofalne poplave. Pokazalo se da ni najrazvijeniji dio čovječanstva još uvijek nije u stanju da se uspješno nosi sa razarajućom silom prirode, sa sušom, požarima i drugim pogibeljima. Malo kad je bilo toliko epidemija, svinjske kuge, ptičjeg gripa, bolesti goveda... kao da se vascijela loša prošlost iznova uzdigla a sa namjerom >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << da ponovo nad ljudima zagospodari.
Ni ovdje, ni kod nas, nije bilo drugojačije, a posljedice već sustižu ako nikako drukčije a ono kroz poskupljenja, razne nestašice i sve teži život običnog čovjeka. Taj obični građanin već je i tako i tako nekoliko godina plaćao tzv. cijenu tranzicije, odnosno prelaza iz nekadašnjeg sistema u novi, a sad ga je zakačilo još i nevrijeme iz prethistorije. Jer suša što odnese gotovo pola roda po definiciji ne spada u moderne fenomene, ali takva kakva je ona do modernosti i ne drži već prži i hara i u propast odnosi sve čega se dotakne i sve što dohvati.
Bilo je naravno i gorih i težih dana. Milorad Panić Surep ostavio je onaj strašni naslov „Kad su živi zavideli mrtvima", a i mnogi drugi pisci imali su šta da opisuju jer ovdje muke i nevolje nikad nije manjkalo ni nedostajalo. Ono što danas, uprkos nevremenu, daje nekakvu nadu jest odsustvo ratnih tenzija, jest neka vrsta zamora „ratnog materijala". Bez obzira na sve kroz šta su uglavnom nezasluženo prošli, ljudi su se zamorili i nije im do ponovnog uludog arčenja glava i sudbina, nije im do ratovanja a za tuđe babe zdravlje.
Ali, je li moguće da će bar jedna generacija mirno odživjeti svoj vijek? Je li moguće definitivno pobjeći od svojih pjesama, uspomena, gatki i predaja, od starih kazivanja i još starijih uvjerenja? Je li moguće pobjeći od sebe? U tome se krije možda najteži zadatak ovog naraštaja, a ako mi postariji i ne doživimo da vidimo njegov ishod, dobro bi bilo da ovi najmlađi bar ne ponove naše greške, da ne plate ponovno ono što je već ne jednom skupo plaćeno.
