Izvor: Večernje novosti, 16.Sep.2015, 13:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Predrag Vukić: Srbima se ukida ime

U kolektivnoj antisrpskoj histeriji koja već generacijama traje na Balkanu ali i u mnogim društvenim zajednicama zapadne i centralne Evrope, srpskom narodu se istrajno osporavaju ne samo osnovna građanska i nacionalna prava, već često i pravo na sopstveno nacionalno ime. U Hrvatskoj Srbi se imenuju kao "srbočetnici", "Vlasi", "dotepenci", "remetilački faktor" i ko zna kako sve ne. Osnivač modernog hrvatskog šovinizma Ante Starčević još je šezdesetih i sedamdesetih godina 19. veka govorio >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << i pisao: "Srbi su vlaški nakot zreo za sjekiru". Ovu krilaticu ubrzo je sa oduševljenjem prihvatila golema većina Hrvata, i našla je svoju praktičnu primenu u Pavelićevoj NDH i u Tuđmanovoj Hrvatskoj. Bošnjački šovinisti Srbe imenuju kao "Vlahe", "kaure", "četnike", "ćafire", "nevjernike" i sl. Kosovski Albanci komšije srpske narodnosti imenuju kao "škije" ili "škevelje". "Evropska" Crna Gora poseban je slučaj za izučavanje. Dukljanski šovinisti lokalnu srpsku populaciju imenuju kao "posrbice", najavljujući njihov izgon iz Crne Gore, dok premijer Milo Đukanović govori o, doslovno ga citiramo, "građanima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi". Jasno je da vladajuća politička pseudoelita u Crnoj Gori srpskoj nacionalnoj zajednici ne priznaje ni pravo na sopstveno nacionalno ime, pa samim tim ni pravo na postojanje u sopstvenom kulturnom i nacionalnom identitetu. Sinhronizovanim delovanjem antisrpski usmerenih političkih zvaničnika i vladajućih elita na terenu od Zagreba do Cetinja i Prištine, instruisanih i usmeravanih iz nadnacionalnih centara moći zapadnih velesila, želi se "dokazati" da etnički i nacionalni Srbi obitavaju jedino i isključivo u predkumanovskoj Srbiji, dok su Srbi izvan teritorijalnih okvira Srbije određenih odlukama Berlinskog kontresa 1878. godine u stvari etnički Hrvati, Bošnjaci ili Crnogorci, kojima je u minulim vremenima navodno nametnuto srpsko nacionalno osećanje i pravoslavno duhovno određenje. Ove teorije se uporno i neodstupno forsiraju i propagiraju među sopstvenom nacionalnom populacijom u Hrvatskoj, Federaciji BiH i u Crnoj Gori, iako one nemaju utemeljenje u istorijskim izvorima. Složićemo se da se identitet svakog čoveka temelji na ličnom imenu koje nosi i na prezimenu koje je nasledio od svojih predaka. Tako se i ukupan, globalno shvaćen identitet svakog naroda temelji ne samo na jeziku kojim govori, na pismo kojim se služi, na veri praotaca koju ispoveda, već i na sopstvenom nacionalnom imenu koje od praiskona nosi. Zatiranje srpske nacionalne populacije na Balkanu sprovodi se još od dolaska Turaka na prostore Balkana pa do naših dana široko osmišljenom metodologijom mera, od tihe asimilacije do kolektivne fizičke eliminacije miliona. Osporavanje prava na sopstveno nacionalno ime samo je jedan ali značajan fragment u mozaiku nečovečne i beskrupulozne geopolitičke strategije balkanskih šovinista i zapadnih centara moći čiji je krajnji cilj biološko i kulturološko nestajanje Srba na prostorima evropskog jugoistoka. Da bi opstali kao samosvojan narod, Srbi izvan Srbije moraju da brane i pravo na sopstveno nacionalno ime. Da li će u tome uspeti, zavisi od njihove istrajnosti, strpljenja i snage volje, ali i od mnoštva okolnosti na koje kao teritorijalno dezintegrisani nacionalni kolektivitet malo možemo da utičemo. Ipak, minulo istorijsko iskustvo pokazuje da budućnost prevashodno pripada onim narodima koji se odlikuju najčvršćom snagom volje i kolektivnom istrajnošću u geopolitičkoj borbi za ostvarenje jasno definisanih ciljeva od kojih se ne odstupa do njihovog konačnog ostvarenja.

Nastavak na Večernje novosti...