Izvor: Politika, 15.Maj.2010, 23:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pitanje identiteta uključuje i emocije
Srpski manastir okružen albanskom zajednicom ne bi smeo da bude ostrvo bez komunikacije sa zajednicom koja ih okružuje
Na Kosovu je u dva velika talasa uništavano srpsko versko i kulturno nasleđe i u međuvremenu sporadično.Kako gledate na te događaje i razloge koji su do njih doveli?
Mislim da bi sociolozi i istoričari trebaloda predstave >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << analizu tužnih događaja koji su se desili na Kosovu posle rata, a posebno u martu 2004. Tokom proteklih godina, videli smo da su verski i etnički simboli identiteta bili ugroženi u sukobima, i to ne samo na Kosovu, već i u regionu, ali i u celom svetu. Mislim da je neophodno da naša društva odlučno i jasno razlikuju religije, etnicitet i građanstvo. U pogledu položaja verskog i kulturnog nasleđa i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu, moram da kažem da je situacija bolja, iako smo svi svesni najnovijih i veoma tužnih skrnavljenja na srpskim grobljima.
Postoji verovanje kod Srba da međunarodna zajednica i njene snage nisu učinile dovoljno da zaštite srpsko versko i kulturno nasleđe, te da je poveravanje brige za zaštitu nasleđa kosovskoj policiji i snagama bezbednosti nedopustivo. ŠtaVimislite o tome?
Lokalne vlasti su se zvanično i formalno obavezale na ispunjavanje određene obaveze u zaštiti i očuvanju verskog i kulturnog nasleđa Srpske pravoslavne crkve. Ove obaveze uključuju preduzimanje mera kojima bi se sprečilo narušavanje baštine, a eventualni počinioci bili kažnjeni. U bliskoj budućnosti očekuje se razvijanje integrisane politike očuvanja verske i kulturne baštine i aktivno angažovanje u povećanju i podizanju opšte svesti o poštovanju tog i takvog nasleđa. Kosovske vlasti su zaista isleđivale incidente koji su se dogodili. Imamo slučajeva u kojima su počinioci krivično gonjeni i kažnjeni. Na primer, napadač na manastir Visoki Dečani od pre nekolikogodina je osuđen. Lopov koji je krao olovo sa krova crkve u Prizrenu je krivično gonjen, šestoro ljudi koji su ilegalno prekopavali u Koriši uhapšeni su i osuđeni. U ovom trenutku ima oko 15 lokaliteta Srpske pravoslavne crkve koje čuva KPS, i svi oni su predmet redovne patrole. Euleks podržava KPS redovnim nadzorom. Trebalo bi zapamtiti da je Kosovska policijska služba multietnička, da postoje i Srbi u policiji i neki od policajaca kojima je dužnost zaštita spomenika su Srbi. Ja to pažljivo pratim, u saradnji sa Euleksom, i želim da vas uverim da odgovarajući broj Srba policajaca učestvuje u obezbeđivanju verskog i kulturnog nasleđa. Ono što sam pokušavam da prenesem sagovornicima jesteda lokalne zajednice moraju da shvate da od prisustva srpske kulture i spomenika mogu imati samo koristi. To je nešto na čemu obe zajednice moraju da rade. Manastir okružen albanskom zajednicom ne bi smeo da bude ostrvo bez komunikacije sa zajednicom koja ih okružuje. Zajednica će možda imati potrebu da razvije turističku infrastrukturu itd., tako da će ljudi koji posećuju manastire takođe posetiti prodavnice, kafe-barove ili hotele u susednoj zajednici. Nadam se da će kosovski Albanci shvatiti da je prisustvo srpskih manastira u njihovoj zajednici mogućnost koja ne predstavlja pretnju.
U poslednje vreme bilo je različitih pokušaja nekih albanskih istoričara da preimenuju srpsko versko i kulturno nasleđe na Kosovu i da ga predstave kao albansko i kosovsko, što se vidi i na internet-stranici visitkosovo.org.Srbi to doživljavaju kao sofisticirani oblik neprekidnog razaranja. Kome mogu da se obrate i traže zaštitu u ovakvim slučajevima?
Zaštita i ostvarivanje prava Srpske pravoslavne crkve garantovani su zakonima Kosova. Ovo uključuje i priznavanje verskog i kulturnog nasleđa, kao i pripadajuće imovineSrpske pravoslavne crkve čije je sedište u Beogradu. Više saradnje između dve strane na tehničkom nivou pomoći će u rešavanju ovih pitanja. Ja ga, kao moderator, vidim kao deo moje dužnosti i nastojim da radim u tom smeru i, naravno, moram reći da po ovom pitanju blisko sarađujem sa kancelarijom SPEU i dobijam veliku pomoć iz njegovog kabineta jer je tamo dobar broj stručnjaka angažovan da radi na tome. Pomenuli ste turistički sajt. Kada ste videli to?
Pre nekoliko dana. Znam da je trenutno nedostupan, ali je do pre nekoliko dana bio vidljiv.
Znam, imao sam sastanak sa odgovarajućim vlastima ovde i objasnio im da to nema smisla. Naišao sam na razumevanje, sajt trenutno nije u funkciji, i mislim i nadam se da će u budućnosti više odražavati pravi identitet onih čiji su spomenici.
Po Vašem mišljenju, kome i na koji način treba poveriti zaštitu srpskog verskog i kulturnog nasleđa na Kosovu?
Verujem da primarna odgovornost za zaštitu tih spomenika leži na lokalnim vlastima. Lokalni zakoni pružaju čitav niz mera za zaštitu srpskog kulturnog i verskog nasleđa. Zaštita Srpske pravoslavne crkve i njene baštine na Kosovu je ne samo u interesu SPC, već i u interesu Kosova i zaista u interesu čovečanstva, jer ti spomenici pripadaju čovečanstvu i svi smo bogatiji zbog njihovog postojanja. Ja, kao posrednik, imam za cilj pospešivanje dijaloga između svihstrana.
Da li Ahtisarijev plan prema Vašem mišljenju nudi odgovarajući okvir za zaštitu srpskog kulturnog i verskog nasleđa na Kosovu? Srpska strana veoma često tvrdi kako ne postoji garancija i nema mehanizama sankcija u slučaju neuspeha?
Kao što sam rekao: ako strane rade zajedno i shvataju da je zaštita baštine u njihovom interesu, onda da – plan će se pokazati dobrim. Lokalni zakon predviđa kazne i bilo je slučajeva kada su prekršioci zakona krivično gonjeni. Naravno, krajnji cilj bi bio da nema takvih prestupa, pa zbog toga ni krivičnog gonjenja. Šta dobijate ukoliko nekog procesuirate i kaznite nakon toga što je spomenik već pretrpeo štetu koja će zadugo ili zauvek ostati? Sve to ukazuje na potrebu saradnje i posredovanja i nadam se da ću tome doprineti u skladu sa mojim sposobnostima.
Imate li kontakte sa ljudima iz Beograda koji su odgovorni za očuvanje srpske kulturne baštine i da li ste zadovoljni saradnjom?
Bio sam pozvan da preuzmem ulogu posrednika nakon procesa konsultacija pod vođstvom EU. Tokom ovog procesa, svi relevantni akteri i sve zainteresovane strane dalisu saglasnost, a to znači i vlasti u Beogradu i Prištini. Tokom mojih uvodnih sastanaka u poslednjih nekoliko nedelja, svi sagovornici su izrazili posvećenost očuvanju srpske kulturne baštine na Kosovu. Ova zajednička obaveza je od ključnog značaja za uspostavljanje održivog dijaloga, što i sam pokušavam da promovišem.
Kako ocenjujete dosadašnji rad na obnovi razorenih crkava i manastira na Kosovu i posebno Vašu saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom?
Imam dobru saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Posetio sam patrijarha Irineja 25. marta u Beogradu. Imali smo zvanični sastanak na kojem je izrazio podršku za moju misiju i dao svoj blagoslov za nju. Rekonstrukciju srpskih manastira koji su pretrpeli oštećenja tokom nesrećnih događaja u martu 2004. preduzela je Komisija za sprovođenje obnove, kojuje pokrenuouglavnom Savet Evrope i finansira je Evropska komisija. Lično nisam bio uključen u proces rekonstrukcije tih spomenika, to je mandat druge grupe, drugog tela. Koliko razumem, njihov mandat ističe, jer se posao na crkvama i spomenicima koji su uništeni i oštećeni a potom uključeni u proces rekonstrukcije bliži kraju. Mislim da ukupno ima 34 spomenika i rad na njihovoj obnovi biće završen do kraja ove godine.
Kako gledate na pokušaje Albanaca da predstave neke praistorijske, neolitske predmete, koji su deo antičke nenacionalne vinčanske kulture na Balkanu, kao deo svoje nacionalne kulturne baštine i sebe kao direktnepotomke drevnih Ilira, odnosno Dardanaca, i slično?
Na pitanja kao što je ovo treba da odgovaraju stručnjaci iz arheologije i istorije. Dozvolite mi da naglasim da ja verujem kako organizacija današnjeg društva ne treba da se zasniva na arheološkim nalazištima, već na aspiracijama i vrednostima sadašnjosti. Arheologija i politika su dve različite stvari. Svaka osoba će vam interpretirati drugu verziju istorije, svuda u svetu. Ja ne nameravam da ponovo pišem istoriju, ali dozvolite mi da ponovo naglasim da će tehnička saradnja između dve strane olakšati svima bavljenje ovim pitanjima..
Koliko je očuvanje verskog i kulturnog nasleđa struka a koliko politika?
Kulturna i verska baština su deo nečijeg identiteta, a kada je identitet u pitanju, emocije su uključene. Pogotovo kada postoji percepcija da je jedan identitet osporen, bez obzira na to da li je to slučaj ili ne. Čuli smo mnoge iracionalne izjave na Balkanu kada je u pitanju nacionalni identitet. Ja verujem da je moguće približiti se pitanju verskog i kulturnog nasleđa na Kosovu na racionalan i konstruktivan način. Mislim da je to u svačijem interesu, svi će zalaganjem dobiti od racionalnog pristupa – Srpska pravoslavna crkva, vlasti na Kosovu. Mislim da je izvestan napredak postignut, ali to ne znači da ne moramo i dalje mnogo da radimo. Kao posrednik u saradnji, uvek uz pomoć kancelarije specijalnog predstavnika EU, odlučan sam da nastavim započeto.
Kako ocenjujete značaj i vrednost kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji?
Ja bih odgovor na to pitanje dao kao privatno lice koje se divi vrednostima umetnosti. Veoma sam impresioniran umetnošću koju sam video u srpskim verskim spomenicima. Mislim da je umetnost u Dečanima, da su arhitektura i freske izvanredne. Ja sam imao iskustvo ravno otkrovenju kada sam prisustvovao liturgiji tamo, okružen tim remek-delima. Mislim da sam bogatija ličnost nakon što sam posetio Dečane, Patrijaršiju u Peći i Gračanicu. Mislim da ti spomenici svojim postojanjem čine čovečanstvo bogatijim. Imperativ je sačuvati ih, zaštititii predati budućim generacijama, tako da one takođe imaju korist od ove izvanredne umetnosti.
Znate li za neki sličan primer u svetu koji može da posluži kao model za upoređivanje i rešavanje problema koji postoje na Kosovu kada govorimo o verskom i kulturnom nasleđu?
Moram da priznam, ne. Ne znam, tu bi zaista moglo biti i drugih slučajeva za koje ja lično ne znam, ali u isto vreme mislim da mi to svakako moramo učiniti. Važno je da radimo na zaštiti, bez obzira na to da li možemo izvući pouku iz drugih primera ili ne. Ovo je slučaj koji je svakako jedinstven. Suočeni smo sa problemom očuvanja verskog i kulturnog nasleđa i to je jedinstven izazov ispred nas.
Šta vidite kao najrealnije rešenje za pitanja zaštite, brige, vlasništva nad objektima srpske kulturne baštine na Kosovu?
Sve što je potrebno jestevelika doza razuma, pragmatizma i konstruktivnog pristupa i to je slučaj u kome će svi izaći kao pobednici. Zaštita nasleđa Srpske pravoslavne crkve na Kosovu je definitivno u interesupravoslavne crkve i to je potpuno jasno. Takođe je u interesu Kosova i Kosovo je usvojilo zakon koji je obavezujući onoliko koliko to zakon može da bude, u smislu zaštite Srpske pravoslavne crkve i poštovanja njenog identiteta. Kada govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi,jasno je da ona ima sedište u Beogradu i da su kosovske vlasti preuzele najvišu formalnu obavezuda poštuju njen identitet i da zaštitenjeno prisustvo, priznajući da je to deo Srpske pravoslavne crkve čije je sedište u Beogradu. Diferencijacija između religije, etniciteta i građanstva dugo će potrajati,ali to je jedini put ka razumevanju svih strana u ovoj situaciji i ovom problemu.
Goran Avramović
[objavljeno: 16/05/2010]
Pitanje identiteta uključuje i emocije
Izvor: S media, 16.Maj.2010, 18:34
Na Kosovu je u dva velika talasa uništavano srpsko versko i kulturno nasleđe i u međuvremenu sporadično.Kako gledate na te događaje i razloge koji su do njih doveli? ..Mislim da bi sociolozi i istoričari trebaloda...






