Izvor: Blic, 26.Avg.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Oporavak pokojnika
Možda ne bi bilo po ovdašnjem asfaltu toliko prodavača knjiga prethodno bačenih u kontejner da nema marksističke literature. Badava silni pokajnici (nekadašnji članovi Partije ili njihova djeca) to frljaju u kante za đubre kad nepismeni ljubitelji političke publicistike iz prikrajka vrebaju. Tomovi sabranih djela, bezbrojni časopisi, referati, kongresi i štivo poput Staljinovih brošura, Marksovih, Engelsovih i Lenjinovih spisa, Titovih biografija i sličnog „materijala" služi sad >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i ovdje isključivo razmahu sive ekonomije. Jedan je tako jutros kupio „Bedu filozofije", a nije platio PDV. To će liberal Dinkić teško preživjeti.
No, bez obzira na procvat trgovine škartom i otpadom (pretvorimo ulice u buvljake!) prošlo je evo nekoliko godina od sloma socijalista, a ovdje se nije zapatila ni jedna jedina lijeva partija. Zašto ljevica u jednoj Francuskoj doduše redovito gubi izbore, ali ipak postoji, dok ovdje nema ni najmanje nade da se u dogledno vrijeme artikuliše nekakav suvisao lijevi politički projekt? Koji razlozi dovode do takve pojave? Šta to Bevca Kardelja i njegove „Pravce razvoja..." smješta u kontejner?
Desnica je pružila različite odgovore na gornje pitanje od kojih su neki zlonamjerni, a drugi opet nisu (nego su racionalni i možda tačni), ali analiza desnice neće poslužiti oporavku lijeve ideje i pokreta. Što se desnice tiče, najbolje bi bilo da ovakvo stanje potraje što duže i da se ljevica nikad ne oporavi. Onaj koji o svojoj smrti i pogibiji mora nešto odgovorno, tačno i pošteno reći jest sama ljevica, ova koja šuti, koje nema ili ne postoji. Postoje svi razlozi za nju, ali ne postoji ona.
Navodno da se preobratila u tzv. patriotski blok. To sve neka je tačno, ne može biti plodonosno. Patriotizam pripada podjednako svima i u mirnodopskim vremenima stavljati to na barjak kao glavnu stvar nije drugo do znak slabosti i pomanjkanja bilo kakvog originalnog projekta. Današnja ljevica (ovdje ali i drugdje) naprosto nema nikakvog odgovora ni na jedno od pitanja ove epohe, a naročito nije spremna da se osvrne samokritički i javno na vlastite propuste, promašaje i zablude, dakle na sve ono što ju je na kraju balade i strpalo u kontejner. Gdje tavori bez nade, okružena donjim mirisima.
