Izvor: Politika, 17.Jul.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nova država, novi jezik
Vlast u nezavisnoj Crnoj Gori smatra da novoj državi sleduje i novo, sopstveno ime jezika: službeni jezik, umesto dosadašnjeg srpskog, treba nazvati – crnogorskim, prema nazivu države u kojoj se koristi. Uostalom, kažu njeni predstavnici, sve države bivše SFRJ imaju službeni jezik nazvan po imenu svoje države ili većinskog naroda u njoj, pa zašto to ne bi bilo i u slučaju samostalne Crne Gore, u kojoj naziv službenog jezika treba da bude, zapravo, stvar puke "političke odluke". >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<
Budući da predstoji donošenje novog ustava Crne Gore, posle izbora zakazanih za 10. septembar, jasno je, ne bude li se promenila "politička piramida", da će tada, u punom svetlu, biti otvoreno i pitanje naziva službenog jezika. A, namera aktuelne vlasti o preimenovanju zvaničnog jezika, kako sada stvari stoje, biće samo još jedan povod za nove političke podele, jer opozicione stranke misle da treba da bude zadržano postojeće rešenje iz sadašnjeg ustava. Jedan od najvažnijih opozicionih argumenata jeste činjenica da se više od 63 odsto građana Crne Gore izjasnilo, na popisu 2003. godine, da govori srpskim jezikom (21 procenat reklo je da govori crnogorski).
Predrag Sekulić, portparol Demokratske partije socijalista, tvrdi nam da DPS još nema svoj konačan stav u vezi sa novim ustavnim rešenjem i da je to "nešto čime će se baviti ustavopisci".
Oko definicije službenog jezika u novom crnogorskom ustavu Miodrag Vuković, visoki funkcioner te partije, ipak, nema dileme. U izjavi za naš list kaže da treba zapisati "crnogorski jezik" i – posle toga staviti tačku. A, druga je stvar to da je Crna Gora građanska država, koja apsolutno garantuje svima da izražavaju svoju različitost – da Srbi govore srpskim, Crnogorci crnogorskim...
Prema stavovima predstavnike crnogorske opozicije, ovo pitanje znatno je složenije, s obzirom na to da veruju da nema nijednog istorijskog, tradicionalnog niti lingvističkog razloga za ovakav potez.
Za dr Dragana Koprivicu, profesora tamošnjeg Univerziteta i književnika, koji je inače poslanik najjače opozicione partije Socijalističke narodne partije u crnogorskom parlamentu, ako eventualno dođe do pokušaja – a nada se da će sve ostati samo na pokušaju preimenovanja – to će biti samo još jedan dokaz više "veštačke montaže identiteta naroda sa ovih prostora", tim pre što se daleko više od 50 procenata građana izjasnilo da govori srpskim jezikom.
–Srpski jezik je, u stvari, atribut državnosti i Crne Gore. To je nešto što je zacrtano u duhovnom biću i naroda u Srbiji i naroda u Crnoj Gori – objašnjava nam on, uveren da bi sve drugo što bi se uradilo po tom pitanju bilo "klasično nasilje i režimska montaža".
Slično su nam rekli i Ranko Kadić, iz Demokratske srpske stranke, i Andrija Mandić, iz Srpske narodne stranke. Kadić navodi da ipak treba sačekati jesenje izbore, uveren da priča o preimenovanju jezika, u svakom slučaju, "neće lako proći". Mandić ocenjuje da se u Crnoj Gori "otvara proces asimilacije Srba i da će vlast, kroz otvaranje jezika i pitanje položaja crkve, kroz diskriminaciju prema srpskom narodu, želeti, u narednom periodu da taj narod prevede u ono u što ona želi – da postanu ljudi koji će se nacionalno iskazivati kao Crnogorci, koji govore crnogorskim jezikom i pripadaju nepostojećoj crnogorskoj crkvi".
Na osnovu sporazuma iz Novog Sada srpskohrvatski je bio službeni jezik u četiri bivše jugoslovenske republike, a od tog jednog, istog jezika danas, prema tumačenju predstavnika crnogorske vlasti, postoje četiri jezika. Naziv službenog jezika je, po Vukoviću, politička stvar, predmet dogovora i konvencije. Odnosno, "političkim putem se dolazi do naziva jezika" i "jezik se, u principu, poklapa sa nazivom države". Pa, tako: –Ako je Bosna – bošnjački, ako je Makedonija – makedonski – precizira Vuković.
Ali, podsećamo ga, ako je Amerika, onda je engleski, a ako je, recimo, Austrija, onda je nemački?
– Pa, kažem u principu – podvlači on, tvrdeći nam da u Austriji postoji pokret intelektualaca čiji je naum da se nemački jezik nazove austrijskim, a što se tiče Amerike, američka nacija je, u stvari, nadnacija, kaže on.
Takvo objašnjenje ni za jednog od naših sagovornika iz opozicije nije prihvatljivo. Koprivica, recimo, takav stav ovako komentariše: – Oni, očigledno, hoće da budu pametniji od onih koji bi im mogli održati predavanje na ovu temu.
Kadić nas je podseća na činjenicu da je crnogorska vlast "prvo smislila priču o maternjem jeziku", a, "maternjim jezikom govori šest milijardi ljudi" na planeti. Zaista, setimo se, uvođenje maternjeg jezika u u obrazovni sistem, na osnovu čega u svedočanstvo može da se upiše crnogorski, srpski, albanski i bosanski jezik, izazvalo je žestoke otpore u Crnoj Gori. Strasti su, tim povodom, bile vrlo uskomešane, pre dve godine, naročito na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Ako zaista dođe do ustavnog predloga o preimenovanju službenog jezika, hoće li to biti povod za još dublji raskol na crnogorskoj sceni od onoga koji danas postoji?
Dok nas Vuković ubeđuje da se strasti u Crnoj Gori sada polako smiruju i garantuje nam da će se na sledećem popisu iskazati sasvim drugačija slika o onima koji govore srpskim jezikom, njegovi oponenti, a naši sagovornici, odgovorili su nam na ovo pitanje gotovo istovetno: da je "Crna Gora toliko podeljena da je teško napraviti jaču podelu"(Mandić), da se, posle referenduma , podele "nisu smirile" (Kadić) i da "danas živimo u još nepovoljnijoj klimi nego što je bila do referenduma" (Koprivica).
– Ovakav pokušaj nasilja nad jezikom koji je u biću Crne Gore i mogućeg preimenovanja samo će još više produbiti i onako duboke podele i napraviti jaz za koji se bojim da ni u kojem slučaju neće biti u znaku perspektivne Crne Gore, u kojoj dogovor treba da bude alfa i omega svih dešavanja – zaključio je Dragan Koprivica.
Biljana Čpajak
[objavljeno: 17.07.2006.]
