Ministri prijavili stanove i nešto novca

Izvor: Politika, 26.Jun.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ministri prijavili stanove i "nešto novca"

Bogati ljudi u Srbiji do sada uglavnom nisu bili uspešni u politici, a iz Karićevog primera su možda mogli i da zaključe da i nije naročito mudro mešati se političarima u posao

U Srbiji i dalje svaki drugi funkcioner na pitanje o imetku koji poseduje, odgovara: "To je privatna stvar", što potvrđuje i podatak da je do isteka martovskog roka za prijavljivanje imovine manje od polovine njih Odboru za sukob interesa prijavilo imovinu i prihod za prošlu godinu (6.128 od ukupno >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << 13.000 funkcionera). I to, nakon što je rok za prijavljivanje produžen, jer je do 31. januara svega oko 5.000 njih prijavilo svoje kase. Među "neprijavljenima" je 31. marta bilo i 38 narodnih poslanika i osam poslanika Skupštine Vojvodine.

Izvesno je, ipak, da su svi članovi nove vlade podneli ove izveštaje, a većina ministara je ove podatke iznela i u javnost, preko medija. Do sada bar, nisu želeli da ih obnaroduju samo ministri trgovine Predrag Bubalo i ministar prosvete Zoran Lončar tvrdeći da su podneli izveštaj Odboru, ispunivši zakonsku obavezu.

Ministar ekonomije Mlađan Dinkić objavio je da ima dvosoban stan od 68 kvadrata, garažu od 16 i "pežo 206", dok je ministar zdravlja Tomica Milosavljević prijavio kuću od 250 kvadrata u kojoj stanuje sa suprugom, dvoje dece i roditeljima, da ima "fijat punto" (iz 2004. godine) i "tojotu jaris" (1999), dodajući da kredite i lizing članova porodice prijavljuje svake godine.

Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić naveo je da živi u iznajmljenom stanu i da vozi "suzuki svift", dok je ministar za infrastrukturu Velimir Ilić rekao da ima pet-šest kuća ali da želi da se razjasni da je reč o nasleđu od dede i roditelja i da tu imovinu deli sa bratom. Takođe, naglasio je da akcija do sada nije imao ali da će imati od bolnice u izgradnji, kao i da ima redovni mesečni prihod od šest hiljada evra, od raznih zakupnina, na koji uredno plaća porez.

Ministar odbrane Dragan Šutanovac je naveo da stan u kome živi sa suprugom i decom pripada tastu, da supruga takođe ima stan u selu kod Prokuplja, a u imovinskoj karti su mu i automobili "fijat" i "škoda superbo" kao i "nešto novca u banci".

Ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Milan Marković ima stan od 70 kvadrata, automobil star 10 godina i "nešto ušteđevine u banci", dok je ministar telekomunikacija Aleksandra Smiljanić prijavila da živi sa roditeljima u porodičnoj kući i da ima malu ušteđevinu zarađenu posle boravka u Americi.

Ana Pešikan, ministar nauke, prijavljuje porodični stan u Beogradu, kuću u selu Lovćenac kod Malog Iđoša, suprug poseduje deo kuće u Aranđelovcu, ona udeo porodičnog imanja u Crnoj Gori i "opel vektru".

Ministarka sporta i omladine Snežana Marković-Samardžić ima porodični stan od 70 kvadrata na Banovom brdu, u kome živi sa mužem i dvoje dece, plac u Čortanovcima od 8,5 ari, dok suprug poseduje plac u Grockoj i deo nasleđene kuće u Erdeviku. Vozi "opel astru". Ministar za rad i socijalna pitanja Rasim Ljajić ima deo porodične kuće od 90 kvadrata u Novom Pazaru, Vlada Srbije mu plaća iznajmljen stan u Beogradu, on vozi "pasat" (1996.) a supruga "golf 3" ima ušteđevinu od 12.000 evra. Ministar za dijasporu Milica Čubrilo ima stan u Parizu od 50 kvadrata, blizu Ajefelove kule, u Beogradu imovina pripada porodici a vozi "reno klio". Ministar ekologije Saša Dragin ima garsonjeru od 37 kvadrata u Novom Beogradu, supruga ima jednosoban stan, a voze "opel kadeta" i "golfa". Uštedeo je oko "par hiljada evra". U Vlasništvu drugih članova njegove familije su, dva stana, dva placa i pet jutara zemlje, delovi dve kuće..

Ministar prosvete Slobodan Milosavljević ima polovinu stana u Beogradu, od 100 kvadrata, roditelji imaju stan od 80 kvadrata, sestra stan od 50 a majka kuću na Zrenjaninskom putu. Vozi "fijat" (2001), supruga "škodu fabio", akcije je prodao, "ušteđevina nije velika, a deo dobio prodajom akcija". Radomir Naumov, ministar vera, prijavio je udeo u roditeljskom stanu u Zrenjaninu od 15 kvadrata, živi u ženinom stanu od 70 kvadrata, prodao je polovni automobil i kupiće novi na kredit, ušteđevina mu je "za ne daj bože".

Aleksandar Popović, ministar za energetiku, poseduje stan od 48 kvadrata, vozilo "suzuki svift" (1996) koje mu je otac poklonio za ženidbu, ušteđevinu "u obveznicama, nedovoljnu da reši stambeno pitanje".

Ministar bez portfelja Dragan Đilas prijavio je da je supruga vlasnik kuće od 250 kvadrata u kojoj žive, da je on suvlasnik firme "Multikom" iz Sarajeva i firme MDI "Internacional" iz Praga. Vozi "saab" iz 2003. a supruga "sitroen C3", uštedeo je 70.000 evra.

Potpredsednik Vlade Božidar Đelić, doduše, nije mogao odmah da bude sasvim precizan jer je, kako je objasnio javnosti, u međuvremenu podneo ostavku na sve funkcije u "Kredi agrikol banci" pa je pokrenuta prodaja udela koji ima u finansijskoj strukturi koja je jedan od akcionara i još ažurira predatu kartu. Ali, na tvrdnje radikala da ima oko 11 miliona evra u Meridijan banci, on je izjavio da je "daleko od toga da ima toliku svotu" premda je "imućan čovek i za zapadne standarde".

Đilas i Đelić su, bar u našoj praksi, retki slučajevi bogatih ljudi koji su daleko odmakli u političkoj karijeri. Zbog toga su se, izgleda, ostali bogataši Srbije sa zazorom osvrtali na primere uzaludno potrošenih svota iz kasa Bogoljuba Karića i privrednika Zorana Drakulića. Karić, koji je 2004. godine osnovao Pokret snaga Srbije, i pored toga što je jedini prekoračio dozvoljene iznose za kampanju, nije uspeo da u januaru ove godine uđe u Skupštinu Srbije na izborima, iako je na predsedničkim izborima 2004. godine osvojio treće mesto. Karić je, inače, bio prototip bogatih koji su godinama pomagali političke partije i lidere i još je 2000. godine, potvrđuju u SO Savski venac, poklonio Slobodanu Miloševiću deo placa kupljenog u Tolstojevoj 31. Dvehiljaditih je, u cilju očuvanja svog bogatstva, pokušao da zauzme bazu za političko delovanje da bi i on "krojio zakone ", ali je , iako i dalje treći čovek po bogatstvu u Srbiji, pokazao izgleda ostalima kako ne treba raditi.

Zoran Drakulić, predsednik kompanije Ist point bio je kandidat DSS-a na izborima za gradonačelnika Beograda na kojima je nastupio sa mnogo elana, ali je potom došao u sukob sa strankom i njenim predsednikom, od čega se, kako je govorio i poslovno dugo oporavljao.

Ovakvi primeri, ali i izjave sadašnjih poslanika Vladana Batića i Nataše Mićić da su dok su obavljali visoke državne funkcije morali da zatvore vrata svojih advokatskih kancelarija, izjava Zorana Anđelkovića da bi "stekao više da se nije bavio politikom", ili dokazi bivšeg predsednika parlamenta Predraga Markovića da je osiromašio za svoga mandata, možda su odvratili od najavljene kandidature na predsedničkim izborima i Filipa Ceptera koji tvrdi da je najbogatiji čovek na ovom delu Balkana i čija se imovina u medijima procenjuje na milijardu do četiri milijarde dolara.

--------------------------------------------------------------------------

Postpetooktobarske imovinske karte

Popunjavanje imovinskih karti predložio je bivši premijer i lider DS Zoran Đinđić još u vreme kada je bio u opoziciji 1994. godine, ali u parlamentu predlog nije prošao. Posle petooktobarskih promena obećao da će svi članovi DOS-a na funkcijama podneti imovinske karte, ali je na kraju, osim njega, javnosti na uvid dalo svega desetak funkcionera među kojima su prvi bili Goran Svilanović, Miroljub Labus, Boris Tadić, koji su uglanom govorili da imaju do tridesetak hiljada nemačkih maraka, a jedino je Božidar Đelić tada rekao ima imovinu vredniju od 300.000 evra.

Mirjana Nikić

[objavljeno: 26.06.2007.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.