Izvor: Blic, 09.Sep.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Čekićem protiv nakovnja
Mediji javljaju (pa valjda ne možemo posumnjati) da će se uskoro i Belgija raspasti na flamansku i valonsku provinciju, tj. entitet. Iako nismo ni Flamanci ni Valonci to nije razlog da ne prolijemo koju suzu zbog tog žalosnog događaja jer će se i taj događaj, kao i svaki drugi dosadašnji, o našu glavu obiti. Naprosto nam je takva glava. Ko bi, osim rijetkih, na primjer, rekao da će svojedobno rušenje berlinskog zida dovesti ovdje do rušenja tolikih ovdašnjih zidova i drugih stambenih >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << objekata? A tamo je srušen samo jedan zid dok je ovdje slomljeno i polomljeno sve što je bilo čvrsto i stameno a sklono propadanju. I dok su onda tandrkali o potrebi rušenja zidova, sad ih grade i u Izraelu i u Teksasu. Biva, zid nije zid kad je zid već kad oni kažu da je zid.
Zašto se, dakle, (ako se) raspada Belgija? Zašto smo se mi raspali? Mogu li biti isti razlozi ovdje gdje su Turci i Austro-Ugari pet stotina godina haračili i tamo gdje su Belgijanci nad svojim bogatim kolonijama u istom tom periodu gospodarili? Da li bismo se mi raspali da smo vladali Turskom i da je, recimo, neki moj nepoznati predak bio paša od Anadolije? Da Ćele-kula nije u Nišu, nego u Izmiru? Da je Kongo (zvani Zair) 400 godina bio moja kolonija, da li bih ja danas bio razvijen ili nerazvijen? Da li bi me primali u Evropu? Da li bi mi uvodili vize, postavljali uslove i odobravali milostinju na kašičicu? Ko bi kome bio dužan milijarde i koja bi se još silna a budalasta pitanja mogla postaviti?
Ali otkad robovi i drugi neprosvijećeni narodi imaju pravo na argumente? Otkad boranija može bilo šta očekivati osim mrvica s trpeze a i to tek kad su gazde dobre volje i kad im je ćef i ćeif. Belgija se, elem, od svoje volje može i sastaviti i rastaviti, dočim mi od svoje (volje) ne možemo ništa. I u toj se naizgled nevažnoj sitnici krije sva pamet ovog poštenog svijeta, ovog prekrasnog čovječanstva ka kojem hrlimo. Da nije tako valjda se ni o Kosovu ne bi raspravljalo jer bi sva pitanje i sve nedoumice sama od sebe rješavala demokratija. Kao nekad, na Olimpu, panakeja. Ono univerzalno sredstvo protiv bolesti, koje su koristili bogovi kad bi se, besmrtni, na smrt razboljeli.
