Izvor: Politika, 27.Nov.2011, 23:16 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Beograd i Priština – taoci dijaloga?
Eksperti Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu predlažu da se u dijalogu Beograda i Prištine otvore i pitanja severa Kosova, ali i razgraničenja Srbije i Kosova
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington – Beograd i Priština su „međusobni taoci”: bez saglasnosti Beograda Priština ne može da uđe u međunarodne >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << organizacije, dok bez aminovanja Prištine Beograd ne može u potpunosti da napreduje ka članstvu u EU, poručuju eksperti Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS)u Vašingtonu.
„Brisel u ovome s jedne strane vidi priliku da otvaranjem vrata Srbiji ublaži eventualnu izbornu pobedu njenih nacionalista, dok sa druge, nerešen problem Kosova može protivnicima proširenja da pruži izgovor za odlaganje srpskog pristupanja”, ocena je Januša Bugajskog,direktora Programa demokratija, i Hitere Konli, direktorkeEvropskog programa Centra za strateške i međunarodne studije, izneta na konferenciji: „Vreme za promene: novi transatlantski pristup zapadnom Balkanu”.
Analiza Bugajskog i Konlijeve usredsređena je na „uspehe i manjkavosti” dijaloga Beograda i Prištine i međusobno suprotstavljene strategije njegovih učesnika: dok lideri Srbije na njega gledaju kao na sredstvo za ispunjenje uslova ka statusu kandidata za EU i nastoje da ga iskoriste za sprečavanje ili bar odlaganje novih priznavanja Kosova, vlada u Prištini ga smatra „prvim korakom ka srpskom priznavanju kosovske nezavisnosti”.
Zvanični Beograd, prema ovoj analizi, dobijanje EU kandidature vidi i kao važno postignuće kojim može da pridobije birače na predstojećim (do maja 2012) izborima.
„Kao minimum, Srbija ne želi da potpisivanjem bilo kakvog bilateralnog sporazuma, sa vladom koju ne priznaje u korist Prištine, promeni status kvo. Treći srpski cilj u bilateralnim razgovorima je da „umanji domaće nacionalističke pritiske da ne čini dovoljno za srpsku braću na severu Kosova”.
Analitičari CSIS-a konstatuju i da su vladini zvaničnici u Beogradu „ukazali da je njihov krajnji cilj podela Kosova, s obzirom na to da povratak kontrole nad celim nije više izvodljiv”.
Što se tiče „računica i ranjivosti” Kosova, analiza ukazuje na tri „crvene linije” Prištine: da ne može da se dovodi u pitanje finalni status, da su granice nepromenljive i da Srbija ne može da ima reč u unutrašnjoj teritorijalnoj organizaciji Kosova.
Priština strahuje da je Evropska komisija više sklona da prihvati poziciju Beograda u dijalogu, jer Brisel „evropsku integraciju Srbije vidi kao bitan deo EU politike za zapadni Balkan”. U tom kontekstu, a i kao dokaz da je EU postala „statusno neutralna”, vidi se i nedavna preporuka da Srbija dobije status kandidata.
Šta CSIS na kraju preporučuje Vašingtonu i Briselu? Među prvim sugestijama je da beogradsko-prištinski dijalog dobije veći i širi fokus, kao i da EU i SAD predlože „mnogo dalekosežniji” dnevni red kako bi se postigli „konkretniji politički rezultati”.
Kao predmet razgovora morao bi da se uvrsti i sever Kosova, u cilju „obnove kosovskog integriteta” s obzirom na to da je „podeljeno Kosovo izvor sporenja Beograda i Prištine ”i da bi kao takvo bilo „tačka nestabilnosti u godinama koje dolaze”. Zbog toga bi u dijalog trebalo da bude uključena i „demarkacija granice kao političko pitanje”.
CSIS preporučuje i „usaglašenu kampanju da se proširi međunarodna priznatost Kosova”, koja bi počela sa pet EU zemalja koje dosad to nisu učinile (Grčka, Španija, Rumunija, Slovačka i Kipar). U protivnom, ove zemlje mogle bi da da blokiraju neke rezultate dijaloga. „Veće jedinstvo EU takođe bi poslalo jak signal Rusiji, dok bi istovremeno UN mogle da ohrabre druge zemlje da Kosovu pruže priznanje”.
Među preporukama je i uspostavljanje direktnih odnosa između Kosova i Brisela, što podrazumeva i ukidanje nadzorne misije Euleksa, kao sugestija da se Kosovu ponudi Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, uz ”mapu puta” ka kandidaturi, što bi EU, po oceni Bugajskog i Hiterove, omogućilo veći uticaj na Prištinu.
Milan Mišić
----------------------------------------------------------
CSIS je „bipartijski”
Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) jedan je od poznatijih u mnoštvuovdašnjih ”tink tank” („istraživački centar”) institucija. Osnovan je još 1962, zvanično je „bipartijski”, što znači da se ne oslanja ni na jednu od dve stranke američke politike, a reputaciju mu daju i bivši članovi koji su nesumnjivi doajeni američke diplomatije, kao što su Henri Kisindžer, Zbignjev Bžežinski, Ben Skovkroft, Madlen Olbrajt…
Ko je Januš Bugajski (ovaj antrfile obavezno ide)
Januš Bugajski, direktor Programa demokratija u Centru za strateške i međunarodne studije, ugledni je američki ekspert za jugoistočnu Evropu koji je u svojim stavovima otvoreno naklonjen Albancima na Kosovu. Analiza koju je sa Hiterom Konli predstavio može se smatrati preporukama Prištini kako da se ponaša u odnosima sa Beogradom. Zbog uticaja koji CSIS ima može se očekivati da preporuke Januša Bugajskog postanu i deo zvanične politike Vašingtona prema Balkanu.
P. R.
objavljeno: 28.11.2011.
Nema lobiranja za „Oskara”
Izvor: Politika, 27.Nov.2011
Dan Tana, jedini Srbin u Američkoj filmskoj akademiji, govori o našim šansama, o brukama i uspesima naše kinematografije, politici kojom gubimo filmske milione..Dan Tana je jedini Srbin, doživotni član Američke...










