Izvor: Blic, 08.Okt.2005, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bajat vic
Bajat vic
Vic: Englez se žali da ima platu 2.000 funti i da mu za lagodan život nedostaje još 500. Amerikanac kuka da zarađuje 3.000 dolara, ali mu ipak nedostaje još 1.000. Srbin na to dobacuje da ima platu 200 evra i da nema pojma odakle mu još onih 300!
Srpske stranke ponašaju se kao - poslovično najpametniji i najduhovitiji - Srbin iz pomenutog vica. Naime, realni troškovi funkcionisanja najjačih partija u Srbiji - ne računajući izdatke za izborne kampanje >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << - iznose oko dva miliona evra godišnje i čak deset puta su veći od prihoda koje te stranke prijavljuju u finansijskim izveštajima. Kako preživljavaju i odakle nadoknađuju tu razliku? Nemaju pojma.
Odgovor se krije u javnoj tajni da, pored prijavljenih prihoda, stranke i njihovi šefovi neuporedivo više novca zgrću od donacija bogatih biznismena i 'biznismena' koji, biće, nešto traže zauzvrat.
O tim donatorima u finansijskim izveštajima nema ni reči, iako je poznato da su neki od njih javno priznali da finansiraju pojedine stranke.
Deo tog novca ide u stranačke kase, a deo direktno u džepove partijskih lidera. Eto gde počiva izvor korupcije.
Ja tebi keš, ti meni unosan tender, dokapitalizaciju, gledanje kroz prste kad izvrdam zakon...
Možda naši politički lideri misle da su pametni i duhoviti kao onaj Srbin iz bajatog vica. Ali, mi se ne smejemo.