Slovenci protiv srpskih biznismena

Izvor: Politika, 10.Nov.2008, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Slovenci protiv srpskih biznismena

Nepoželjan „stranac” je u prvom redu „Delta” Miroslava Miškovića o čijoj nameri da kupi „Merkator” ovdašnji mediji alarmantno obaveštavaju publiku

Od našeg stalnog dopisnika

Ljubljana, 10. novembra – „Merkator ne smemo da prodamo”, tvrdi većina ispitanika u anketi lista „Delo”, podstaknuta >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << najavom šefa „Pivare Laško” Boška Šrota da će sa „Infond holdingom” prodati polovinu vlasništva u „Merkatoru”. List javlja da se „javnost gromoglasno odazvala” na vest da „na taj način ’Merkator’ preuzme strana trgovačka mreža”. Nepoželjan „stranac” je u prvom redu „Delta” Miroslava Miškovića o čijoj nameri da kupi „Merkator” ovdašnji mediji alarmantno obaveštavaju publiku.

Iako se činilo da je odzvonilo retorici koja huška javno mnjenje protiv biznismena iz Srbije, te da su Miškoviću vrata za kupovinu akcija u Sloveniji konačno široko otvorena, poslednji komentari po štampi i prilozi u elektronskim medijima sugerišu da „Delta” ipak nije poželjan partner. „Naši ispitanici su odlučno protiv prodaje ’Merkatora’ – svega 15,9 odsto to podržava, dok se čak 77 odsto tome protivi”, saopštilo je „Delo”. Odakle takvo neraspoloženje da „najboljeg komšiju” kupi tuđin, pita se list, da bi odgovor ponudio kroz mišljenja dobijena na pitanje: „Da li prodaja ’Merkatora’ ugrožava slovenačke nacionalne interese?”.

Čak 75,8 odsto anketiranih odgovara potvrdno, a 17,7 odsto smatra da „’Deltin’ naskok” na „Merkator” ne ugrožava slovenački nacionalni interes prema kome „paradne domaće firme ne smeju pasti u ruke stranog kapitala”, a posebno ne „južnjaka”. Mada se očekivalo da „Delo”, koje je deo Šrotovog carstva, neće ponoviti matricu iz prošlosti u huškanju javnosti protiv potencijalnog kupca „Merkatora” iz Srbije – budući da Šrotu treba gotovina, inače ne bi prodavao „Merkatorove” akcije – ni sada ne izostaje ruženje Miškovića. „Delo” je tako juče objavilo tekst „Pažnja, dolaze bogati (Srbi)!”.

Uz navode da su „Miškovićeva preduzeća vredna oko tri milijarde dolara, a da samo ovogodišnji prihodi iznose 102 miliona dolara”, „Delo” upozorava da „Mišković preko svojih 85 firmi kontroliše 70 odsto tržišta srpske prestonice, a ima preduzeća i u Bugarskoj, Crnoj Gori, Sloveniji", pri čemu kontroliše i srpsku vlast, a naročito parlament”. Dodaje da Mišković „drži u šaci sve najvažnije srpske institucije”, kao i da je nedavno „uzurpirao i sam vrh EU” kada se u Briselu sastao sa komesarom za proširenje Olijem Renom. „Delo” nije nezadovoljno samo Miškovićem kao potencijalnim kupcem slovenačkih firmi, pa ističe da se „i drugi srpski tajkuni žudno osvrću ka slovenačkom tržištu”, a među njima izdvaja Filipa Ceptera uz „još dva srpska tajkuna – Predraga Rankovića Peconija i Đorđa Nicovića”. Zatim sledi detaljan opis njihovih „kapitalskih” imperija.

Negativno raspoloženje prema prodaji „Merkatora” strancima podstiču i sindikati koji su se zauzeli da se država umeša ukoliko zapreti opasnost da „Merkator” padne u tuđe ruke. Sindikat radnika trgovine Slovenije, na primer, protivi se prodaji „Merkatora” i poziva državu da preduzme akciju spasavanja. Znači da „država otkupi nazad udeo u ’Merkatoru’ koji su 2005. (po diktatu vlade premijera Janeza Janše) prodali paradržavni fondovi KAD i SOD”. Sekretar tog sindikata Ladislav Kaluža podseća da su KAD i SOD ispod cene prodali deo „Merkatora” Bošku Šrotu („Pivara Laško”) i Igoru Bavčaru („Istrabenc”), a začudo su obojica prošle sedmice najavili da će prodati te („Merkatorove”) akcije. Kaluža kaže da bi scenario u kome bi država ponovo došla u posed „Merkatora” bio najbolji, ne samo zato što bi to „onima koji su 2005. učestvovali u prodaji omogućilo da malo operu svoje ime” (jer je „Merkator” tada prodat netransparentno, „ispod stola”), već i zato što bi „samo državno vlasništvo omogućilo ’Merkatoru’ stabilan i dugoročan razvoj, i da ostane u slovenačkim rukama”.

Ovdašnji analitičari se slažu da u Sloveniji nema kupca za „Merkator” (u prodaju ulazi oko 60 odsto akcija zajedno sa „Istrabencovim” delom), pa je jasno da kompaniju može da pazari „isključivo stranac”. Tome se suprotstavljaju sindikalisti zbog „ogromnih dugoročnih posledica”, jer ne samo što se svaki treći Slovenac snabdeva u „Merkatoru” zahvaljujući jakoj osvešćenosti potrošača da treba kupovati slovenačko, već „Merkator” na svojim prodajnim policama neguje oko 75 odsto robe koju proizvede 2000 lokalnih proizvođača. A ako dođe stranac na čelo „Merkatora”, domaći proizvođači su gotovi, kažu sindikati.

Zato predsednik sindikata radnika u trgovini Franc Lavrič upozorava državu da se igra sudbinom sto hiljada ljudi u industriji, pre svega prehrambenoj, a ne samo sa „Merkatorovim” radnicima, zbog čega je ubeđen da bi „socijalni problemi, u slučaju prodaje (’Merkatora’) strancima – bili strašni”. I predsednik Saveza slobodnih sindikata Slovenije Dušan Semolič opominje da „slobodno tržište nije univerzalan lek za probleme, zato država ne sme dozvoliti vlasnicima kapitala (Šrotu i Bavčaru) da rade šta im se prohte”, inače bi, ako „Merkator” ode strancima, „nastala velika šteta čiju bi cenu platili (slovenački) radnici”.

Svetlana Vasović-Mekina

[objavljeno: 11/11/2008]
Pogledaj vesti o: Pivo

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.