Izvor: Blic, 28.Dec.2000, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ne mogu reći da mi je mirna savest

Ne mogu reći da mi je mirna savest

Nema logičnijeg pitanja za Željka Simića, bivšeg ministra kulture u Vladi RS i upravnika Narodnog pozorišta u Beogradu od toga šta radi u poslednje vreme. Tačnije, tokom ova dva meseca. 'Privodim kraju knjigu koju sam ispisavao čitavih pet godina, pod nazivom 'Estetika politike'. Ta knjiga se bavi problemom fenomenologije politike od antičkog doba pa sve do sredine dvadesetog veka. Osim toga, u međuvremnu je izašlo drugo dopunjeno >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << izdanje moje knjige 'Ideološko čitanje romana', koja je pisana u izričitom i veoma oštrom protivstavu prema ideološkom i svakom drugom učitavanju određene, mahom politčko ideološke sadržine u književna dela, i to na primeru 'Nepodnošljive lakoće postojanja' Milana Kundere koja je pogrešno okarakterisana kao 'antikomunističko' delo, dok je naša ispolitizovna književna kritika, roman Dobrice Ćosića 'Vreme smrti' svojevremeno označila kao 'nacionalističko' delo.

To je što se tiče vašeg književnoteorijskog angažmana. Javnost vaše ime ipak, više vezuje za politički angažman. Šta vam se dešava u tom pogledu?

- Od tog prelomnog momenta koji je drastično promenio politčku mapu Srbije ja sam u pozociji posmatrača, ali i u poziciji nekoga ko je svojevrsna politička meta. Uprkos tome što se trag koji sam ostavio u političkom životu ni politički ni vrednosno, ne može dovesti u pitanje. Politika koju sam sprovodio u kulturi poslednje dve i po godine je bila lišena bilo kakvih represivnih i antidemoktraskih postupaka. Optužbe koje me poslednjih dana sustižu, primam sa određenom dozom 'otpora' zato šte one ne počivaju ni na kakvim konkretnim argumentima. Ovih dana je na delu veoma pogubna pogromaška praksa po kojoj se gubi uvid u stvaran učinak pojednica u političkom životu, pa tako i u moj.

Da li je bilo konkretnih optužbi?

- Ta lepeza je vrlo široka i prostire se od toga da sam od Vlade Republike Srbije dobio stan, pa sve do onih optužbi koje se tiču mog represivnog ponašanja prema kulturnim poslenicima. U tim optužbama provejava tvdnja da je neko bio otpuštan, da su neke predstave bile zabranjivane i da sam ideološki bio toliko kontaminiran da sam kulturi naneo veliku štetu. Zato bih voleo da čujem jedan jedini dokaz da sam sprovodio partijsku politiku u kulturi.

Osećate li lično odgovornim za bilo šta što ste učinili ili niste učinili u periodu kada ste participirali i vlasti?

- Ta osćenja su pomešana. Nemam nikavih uluzija da nisam pravio greške u svom plitičkom angažovanju ili u oblikovanju kulturne politike, jer sam uveren da 'su samo mrtvorođenčad bezgrešna'. S druge strane ne mogu da prihvatim ni tezu da smo svi za sve odgovorni, jer je ta teza, privlačna u umetnosti, u političkoj praksi neprimenljiva. Dakle, odgovoran sam za ono što sam činio ili ono što nisam, a bio sam u prilici da činim. Mogu ipak biti ponosan na svoj angažman jer nikome od poslenika kulture nisam otežavao položaj i mogućnost da stvara, što ne znači da spadam u one kojima je 'mirna savest', jer sam ipak bio reprezentant politike koja je programski težila demokratiji ali je nije ostvarila.

Učetvujući u septembarskoj predizbornoj kampanji vi ste, za razliku od delovanja u kulturi, prihvatili prilično oštar i nedemokratski vokabular vaše partije.

- Ta predizborna kampanja je vrvela od teških reči i opakog jezika. Mislim da sam se, koliko je to bilo moguće, klonio tih teških reči, bez obzira što tvrdite da sam takvu praksu upražnjavao.

Nedavno je emitovan jedan snimak vašeg govora u kome oštro govorite opozicionon delovanju, čak ste, ako se dobro sećam pominjali i konkretna imena?

- Najdalje dokle sam ja otišao jeste tvrdnja da je DOS kao jedna politička grupacija, amalgam različitih i nespojivih ideja. Ako mislite na konkretnu izjavu koju sam dao u Pančevu, ona nije išla na povredu integriteta bilo kog od pojedinaca, samo sam tvrdio da su spojene nespojive stvari. Pouzdano znam da nije bilo nikakvih uvreda.

U vladi narodnog jedinstava, čiji ste bili član, takođe su bile objedinjene partije izrazito suprotstavljenih programskih načela?

- Spajanje o kome govorite, i u kome sam ja participirao, takođe je bilo veštačko, ali je imalo strateški cilj, koji je takođe podložan kritici. Ono ipak spada u deo mojih uverenja, ne ubeđenja. Tada smo se okupli kako bi smo jedostavno spasili vitalne interese države i nacije, i to su bili glavni razlozi zbog kojih smo se ujedinili sa određenim političkim snagama koje su imale opak plitički jezik, koje nisu vodile računa o finesama i koje su po mnogo čemu bile ekstremne kada je u pitanju 'estetika politike'. Ali, bili smo objedinjeni oko želje da očuvamo zemlju i korpus vrednosti nacionalnog i kulturnog bića.

Da li ste zadovolji učinkom, rezultatima?

- Mislim da to ideološko političko objedinjavanje nije bilo srećno i nije ishodilo onim rešenjim za koja sam ja bio uveren da su politički bila moguća. S druge strane, ne bih olako prihvatio ni današnju estetiku politike, pogotovu onu od 5. oktobra pa na ovamo, iz više razloga. U toj političkoj praksi se mogu razabrati elementi ideološko političkog programa jednog Blankija i Robespjera, a s druge Kardelja. Ja mogu da prihvatim tezu da je ova situacija posledica jednog uzroka, ali se bojim da u ovoj posledici može da se razabere zametak 'novog uzroka' koji se takođe oslanja na samovolju, silu i odsustvo legalizma.

Vaš dolazak na čelo Narodnog pozorišta je svojevremeno izavao velike polemike. Tužili li ste list 'Vreme' zbog toga što su objavili da ste se 'samoimenovali'. Šta se tačno zbilo povodom toga?

- Pretpostavio sam da će takva odluka doživeti niz osporavanja, ali sam je prihvatio kao neku vrstu izazova. Smenjivanje Bradića odigralo se na pozadini njegove odluke o davanju otkaza Duški Dragićević i Konstantinu Kostjukovu, mada sam uveren da je on nije doneo dragovoljno.

Pa zbog čega je zapravo smenjen?

- Razapet između tadašnjeg 'transparentnog patriotizma' i svesti o nesumnjivom značaju pomenutih umetnika, on je za tom drakonskom i nepopularnom merom morao posegnuti pod nekakvim pritiskom čije poreklo nisam znao, niti sada znam. Odjek je u Vladi bio izrazito negativan, a rđave posledice po njega neizbežne, iako je Narodno pozorište u doba agresije funkcionisalo besprekorno i bilo na visini 'istorijskog zadatka'. Bilo kako, taj događaj jeste, u mom vlastitom doživljaju, jedno 'tamno mesto' u mom ukupnom delovanju u politici kulture. Željko Jovanović

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.