Izvor: Nezavisne Novine, 13.Sep.2014, 10:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Glas indijske djece daleko se čuje
"Balaknama" ili "Dječji glas" je kvartalna publikacija koju u potpunosti uređuju i pripremaju djeca iz sirotinjskih četvrti Nju Delhija. Uz čitalačku publiku koja se mjeri desetinama hiljada, ove novine su označene kao najimpresivnija publikacija na svijetu.
Uz pomoć indijske neprofitne organizacije "Cetna", "Balaknama" objavljuje tekstove i životne priče indijske djece koja rade i žive bukvalno na ulici.
Na ovom projektu u početku je radilo samo 35 djece, ali su >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << počele da pristižu priče i iz drugih krajeva Indije, poput Utar Pradeša, Bihara i Andra Pradeša.
POKRIVA ČITAV NIZ TEMA: "Balaknama" se objavljuje isključivo na hindu jeziku, a pokriva čitav niz tema koje su vezane za probleme s kojima se susreću djeca koja žive na indijskim ulicama. Jedno tipično izdanje ovog lista sadrži priče i ispovijesti djece o policijskoj brutalnosti, dječjim brakovima i radu na crno. Iako ovo nisu teme koje bi "krasile" jedan dječji list, sudbine indijske djece su takve da su im i djetinjstva obilježena surovom realnošću.
REDAKCIJSKI KOLEGIJUM: Za prikupljanje tekstova zadužen je Čandni, koji ima 16 godina i on je taj koji odlučuje koje će priče biti objavljene u novom broju. Četrnaestogodišnji Joti, koji inače rade kao smećar na ulicama Nju Delhija, jedan je od onih koji najviše doprinose ovom listu. U "redakcijskom kolegijumu" je i Šambu (16), koji danju pere automobile, a noću radi u jednom hotelu.
Glavni i odgovorni urednik je Šano (19), koja je naučila da čita i piše u školi pod drvetom, tj. školi na otvorenom, jer je to jedini vid obrazovanja djece u sirotinjskim četvrtima. Ona piše priče i prekucava tekstove djece koja ne znaju pisati, ali koja žele da se i njihov glas čuje. I zaista, djeca čije se priče objavljuju u "Balkanami" su odvažni, hrabri, mladi ljudi koji samo žele da neko čuje i njihov vapaj.
"Najveći problem je bio to što niko nije znao ili nije želio da zna u kakvim uslovima živimo, gdje živimo, jer nerijetko mnogi od nas spavaju na ulici", kaže Čandni.
DJEČJI SVIJET PUN TAME: On dodaje da su odlučni da dignu glas protiv svega toga i ljudima objasne u kakvim teškim uslovima žive i odrastaju.
"Zato smo i odlučili da sve to stavimo u novine, naše novine", ističe Čandni.
Priznaje da su sve priče koje objavljuju izuzetno teške dječje sudbine.
"Djeca čije priče objavljujemo u 'Balkanami' su djeca čiji je svijet pun tame", kaže Šano i dodaje: "Oni i žele svijetu da pokažu kako moraju da rade cijeli dan i noć kako bi zaradili bar za obrok dnevno."
Joti kaže da djeca koja rade za novine prolaze kroz određenu obuku prije nego što počnu da pišu:
"Mi smo već prošli kroz određenu obuku i svoje znanje prenosimo i na njih, kako bi znali kako pravilno da napišu članke", kaže Joti.
RAD ZA NOVINE OSTVARENJE SNA: Šambu priznaje da je rad za "Balkanamu" njegovo ostvarenje sna.
"Moja ideja je bila da u svakom broju objavljujemo sudbinu nekog drugog djeteta. S obzirom na to koliko je djece koja, poput mene, žive na ulici, imamo zaista mnogo materijala", kaže Šambu, koji priznaje da je nekada čak koristio i drogu.
Ističe da se, na sreću, "izvukao iz tog pakla".
"Ali, i dalje postoje djeca koja redovno uzimaju drogu i koja ne mogu ništa da naprave od svog života, jer su u potpunosti zavisna od dilera, a koje i rade", kaže Šambu.
ŽIVOT U NEHUMANIM USLOVIMA: Inače, prema statističkim podacima, samo u Nju Delhiju ima više od pola miliona djece, maloljetnika, koji su prisiljeni na rad. Većina njih živi u sirotinjskim četvrtima, u kolibama koje su nerijetko napravljene od kartona. Širom Indije ima više od 11 miliona djece koja žive i odrastaju u nehumanim uslovima sirotinjskih četvrti. Ona čak nemaju ni za jedan obrok dnevno, dok knjige, obrazovanje i zdravstvena zaštita ostaju samo pusti san za ovu djecu. Postoji realna bojazan da je ove djece i daleko više, jer mnoga od njih čak nisu upisana ni u knjigu rođenih, pa se zato za njih ni ne zna.
OTKRIVANJE NOVIH TALENATA: Redakcija "Balakname" je među rijetkima koji su odlučili da pruže ruku toj djeci, kako bi se i njihov glas čuo. Nerijetko, ova djeca pišu i pjesme, pa se tako otkrivaju i novi talenti.
Uredništvo "Balakname" redovno se sastaje, a na svojim sastancima od mnoštva materijala odlučuju šta će biti objavljeno, a šta ne.
Inače, djeca novinari ne dobijaju platu za svoje tekstove, ali im se refundira novac ako su imali putnih ili drugih troškova za potrebe novina.
Kada se novine završe, tu na scenu stupa neprofitna organizacija "Cetna", koja organizuje štampanje i prodaju po simboličnoj cijeni od jednog rupija. Sva zarada od prodaje novina usmjerena je na poboljšanje uslova života djece iz sirotinjskih četvrti.
Nastavak na Nezavisne Novine...











