Izvor: B92, 24.Okt.2013, 10:59 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pustite mene da bežim prvi
Beograd -- Kada privatizovano preduzeće počne da tone, a radnici zaprete štrajkovima, među prvima sa ovakvih "brodova" beže direktori.
Kupi, obećaj, upropasti ili preprodaj i beži. Ovo je sve prisutniji model privatizacije u valjevskom kraju, i to pre svega kada su u pitanju stranci.
Uz časne izuzetke slovenačke kompanije "Gorenje", italijanskog "Valija", austrijskog "Austroterma" i još nekih firmi, sa ostalim znatno većim brojem kupaca koji su se "zagledali" u ovdašnja >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << preduzeća i fabrike nije bilo previše sreće.
U najnovijem slučaju posle gromoglasne najave da će sa svojim pogonom za proizvodnju HTZ opreme u Valjevu sve "pozlatiti", kompanija "Bemako" iz Slovačke ni posle godinu dana nije ostvarila obećanja. Oko 130 zaposlenih pet meseci nije primilo zarade, a u međuvremenu stala je i proizvodnja, dok je direktor, po tvrdnji dobro obaveštenih radnika, pobegao u Ameriku.
Sa ovom firmom propala je i realizacija projekta otvaranja pogona za pedesetak radnika, mahom žena, u selu Poćuti, za šta im je grad Valjevo obećao ustupanje već sagrađenog objekta, a Agencija za strana ulaganja (SIEPA) odrešila kesu u iznosu od 4.000 evra za svakog novouposlenog radnika.
U međuvremenu, iz Slovačke se pismom radnicima i javnosti obratio Ladislav Kovalski, vlasnik "Bemaka", koji je objasnio da su u pitanju nepredvidive poslovne prepreke i da će brzo konsolidovati fabriku, isplatiti radnike i nastaviti sa proizvodnjom. Što se tiče Željka Božića, direktora firme, kazao je da on nije pobegao, već je uzeo odsustvo zbog poslovnog puta u SAD. Takvo objašnjenje niko od zaposlenih nije uzeo za ozbiljno, dok je grad, ne želeći da ulazi u komplikovane odnose, raskinuo ugovor o ustupanju objekta za otvaranje pogona u Poćuti.
Pre dve godine u nepoznatom pravcu nestao je i tadašnji direktor privatizovane "Nove Srbijanke". Doduše, tako nešto moglo se i očekivati, jer kada je počela demontaža i seča linije za proizvodnju svojevremeno čuvenih sokova "zlatne kapi" svima je bilo jasno da je to kraj jednog velikog kombinata koji je bio od vitalnog interesa za ceo valjevski kraj i Kolubarski okrug.
Direktor Anton Valjov, kojeg je na to mesto postavila bugarska kompanija "Medija svjat", posle prethodnog policijskog saslušanja i hapšenja zbog sumnje za više krivičnih dela u vezi sa poslovanjem firme, jednog dana, a da to niko nije primetio, napustio je Valjevo i otišao u nepoznatom pravcu. U "Novoj Srbijanki" ostavio je pustoš i oko 40 tona amonijaka koji je, sve do letošnjeg pretakanja o trošku grada i odvoženja na sigurno, curio iz dotrajalih instalacija fabričke hladnjače. Prava je sreća što nije došlo do većeg ekološkog akcidenta, jer se u blizini ove fabrike nalazi veliki broj kuća.
Sličan epilog bio je i sa direktorima i vlasnicima privatizovanog "Valjevoputa", gde su po saznanju da će sa njima biti raskinut kupoprodajni ugovor, zbog neispunjavanja preuzetih obaveza, vlasnici iz Mađarske naprosto pobegli. Mnogo elegantnije to su učinili novi gospodari Fabrike vijaka "Gradac", "Krušik-akumulatora", "Elinda", konfekcijskog preduzeća "Uzor" i građevinskog preduzeća "Jablanica".
Iza ovakvih "sprintera" iz direktorskih i vlasničkih fotelja u Valjevu je ostalo skoro 10.000 radnika bez posla. Hoće li ih najavljeni novi zakoni o radu i stečaju, kao i drugi podzakonski dokumenti o privrednim društvima urazumiti i uhvatiti za tregere - ostaje da se vidi.
Izvor: Politika
