Izvor: B92, 28.Apr.2010, 10:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pare još postoje nemarom Vlade
Beograd -- Iako je još 2007. Narodna banka Srbije iz opticaja povukla i poslednji apoen manji od jednog dinara i dalje se svakodnevno vide cene sa decimalnim iznosima.
Mada je potpuno jasno da nije moguće ni platiti račun ni vratiti kusur za proizvod koji košta recimo dinar i 99 para, cene sa decimalnim iznosima postoje na rafovima prodavnica i na računima za komunalne usluge, poput onih za električnu energiju >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << ili Infostan u Beogradu.
NBS je sa svoje strane još pre tri godine donela odluku kojom je naloženo da se konačni obračun u gotovinskom prometu uvek zaokrugljuje, ali cene i dalje opstaju sa decimalama, zato što Vlada Srbije nije donela istu takvu odluku za bezgotovinsko plaćanje.
Naime, prema odluci NBS-a, ako se račun završava iznosom od jedne do 50 para, zaokrugljivanje se vrši na nižu vrednost, a ako se završava iznosom od 51 do 99 para, račun treba zaokružiti na viši iznos. Tako će u slučaju da je cena nekog proizvoda 10,50 dinara, potrošač platiti 10 dinara, a ako je cena 10,51 dinar, 11 dinara.
Upravo zbog toga, ne bi ni trebalo da postoje cene sa decimalnim iznosima na rafovima, ali one opstaju zato što odredba o zaokruživanju ne važi za bezgotovinsko plaćanje. Tako, ako iste proizvode platite karticom, sa računa će vam biti skinuto tačno 10,50 odnosno 10,51 dinar.
Za ovakvo stanje odgovorna je Vlada, koja je trebalo da isprati potez centralne banke, budući da u ekonomiji u kojoj se i dalje u ogromnoj većini slučajeva plaća kešom, činjenica da se cene mogu izražavati u decimalama, ali da se ne mogu i platiti u tačnom iznosu, može dovesti do nanošenja štete potrošačima.
Iako je u većini slučajeva, u pitanju mali iznos u odnosu na ukupnu cenu proizvoda, prodavci, ali i javna komunalna preduzeća, zaokruživanjem na viši iznos ostvaruju zaradu koja im ne pripada, dok su potrošači primorani na plaćanje viših cena.
Naravno, u idealnom slučaju zaokrugljivanje na više i niže iznose bi trebalo da međusobno „potre" dobiti i gubitke nastale zaokruživanjem, ali se u praksi često dešava da trgovci svoje cene namerno zaokružuju na iznos viši od 50 para (najčešće 95 ili 99 para), čime se ovo potiranje delimično umanjuje.
Na kraju, čak i ako se uzme da je prihod koji se na ovaj način ostvari beznačajan i dalje ostaje činjenica da građanima treba omogućiti da plate tačno onoliki iznos koliki je naznačen na ceni, a što u sadašnjim okolnostima nije moguće. Mnogima to u velikoj meri smeta, pa ukazuju na razliku između našeg i tržišta Evropske monetarne unije u kojoj je moguće platiti proizvod do u jedan evrocent.
