Blog: Bašta Balkana, 02.Nov.2011, 01:26 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Odoh u Kaliforniju
Jagoda Kljaić * * * - O D O H U K A L I F O R N I J U - - Slušam, pa čujem. Gledam, pa vidim. Svjetinu, gomilu prizornih, prozirnih, providnih, neuračunljivih, nepredvidivih, neskromnih, zalutalih, poremećenih, opterećenih, dvojnih, višeslojnih, samouplašenih, autocenzuriranih, prerazgovorljivih, glumaca, prepredenjaka, lažova, kradljivaca, račundžija, pametnjakovića, dosadnjakovića, sebičnih, nerazumijevajućih, nerazumnih, zavidnih, ljubomornih, nezainteresiranih, zlonamjernih, zlobnih, zločestih. Sve sam to pomalo i sama, ne može ni biti drugačije. Nisam se rodila, kao ni oni, sa svim tim karakteristikama, ali su razni faktori utjecali da postanemo takvi kakvi jesmo. Dobri i najbolji, pravedni i najpošteniji, razumni i najpametniji. Svatko to i jest, ali samo sam za sebe i što se ranije spozna ta jednostavna istina, lakše je živjeti i pojedincu i drugima s njim i onima oko njega. Samo u jednome se razlikujemo, svi moji prijatelji i neprijatelji, poznanici i nepoznanci i ja. Njima treba sve što vide. Sada ne više samo u najbližoj trgovini u kvartu ili na tezgi na pijaci koju posjećuju subotom. Vidici se proširili na televizijske ekrane. I na šarene slike na finom papiru što, umjesto razglednica, stižu u poštanske kasliće. Predviđeno i za nepismene, jer, čak ako neko ne zna slova, znade brojke. Bez brojaka život nije moguć. Ne vjerujete? Pokušajte prevariti onoga koji nije u svom životu pročitao ni jednu knjigu, a novine zadnji put imao u rukama pred više godina, pokušajte ga prevariti za bilo koju, najmanju novčanu jedinicu. Neće ići, jako dobro zna čitati brojeve i snalazi se u jedinicama, stoticama i hiljadarkama. Na njega računaju oni sa šarenih slika, ali ipak, za svaki slučaj, pišu brojke velikim pismom, kako bi pojačali moć njihovoga značenja. Što veća brojka, to više vrijedi. Upućuje kako za malo, napisano kao veliko, možemo dobiti još veće. Mali brojevi ispisani velikim slovima postaju
Dalje
