Izvor: Politika, 28.Maj.2011, 23:22 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Merkelova na nizbrdici
Posle serije izbornih poraza, principijelno pitanje za nemačkog kancelara ne glasi „da li će se” već kada će se demohrišćani povući u opoziciju
„Odluka će pasti u Berlinu.“
Ovim lakonskim komentarom otvaraju se rasprave širom Nemačke o budućnosti vladajuće Demohrišćanske unije (CDU) Angele Merkel.
Posle serije ovogodišnjih poraza na pokrajinskim izborima, od Hamburga do Bremena, ističe se značaj izbora za Senat Berlina 1. juna.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << />
Novi debakl izvesno bi zapečatio sudbinu vladajuće garniture, ne samo na pokrajinskom, već i na saveznom nivou. Naravno, bio bi doveden u pitanje i položaj šefice stranke.
Eventualna pobeda značila bi samo produžavanje agonije jer, uprkos nezavidnom položaju, rukovodstvo ne menja strategiju. Ne nudi ništa novo ni pred izbore za Senat Berlina.
„Jasno je i zašto je tako”, piše nedeljnik „Cajt“. „Demohrišćani nemaju koncept koji bi privukao, odnosno povratio birače koji su stranci okrenuli leđa“.
Kao zbirno objašnjenje demohrišćanskih poraza ističe se – dezorijentacija stranke. Od dobijenih saveznih izbora 2009. stranka je „srljala” iz poraza u poraz, na svim regionalnim izborima.
Stranačko rukovodstvo padalo je na ispitima donoseći pogrešne odluke. Ovog proleća stranki je zamerana kolebljivost oko učešća ili neučešća Nemačke u „libijskoj avanturi NATO”, zbog zakasnele debate o mirnodopskom korišćenju atomske energije posle havarije atomske centrale u Japanu, sve do debate o nemačkom udelu u akciji spasavanja stabilnosti evra.
Analize opštih političkih smernica koje su demohrišćani postavili još 2005. upućuju na zaključak da je pogrešnom strategijom konstantno podstican odliv članstva i pristalica među biračima.
Angeli Merkel se prebacuje da je uvođenjem inovacija u politički kurs razočarala „tvrdo jezgro“ klasičnog biračkog centra. To se, primera radi, pokazalo posle njene inicijative da se poreska i socijalna politika usredsrede na radnu ženu, nauštrb klasičnih domaćica.
„Bio je to šamar u lice brojnim konzervativcima u stranci”, ističe u komentaru „Zidojče cajtung”.
Usklađivanjem opštih smernica stranačke politike sa neoliberalnim principima – ustupak najpre socijaldemokratama koji su sledili orijentaciju trećeg puta a potom i liberalima – privučena je šačica preduzimača, a izgubljena armija viših nameštenika, okosnica biračkog tela demohrišćana.
Inertno manevrišući „poput tankera na pučini”, stranka je oterala birače u zagrljaj Zelenima pa su oni – vešto koristeći položaj u opoziciji, ne snoseći odgovornost u vladi – stvorili alternativu i klasičnoj levici i klasičnom centru.
„Vremena su se promenila, stasale su nove generacije birača koje, većinski, gledaju ne samo u svoju budućnost već i u budućnost svoje dece i unučadi: zahtevaju ekološku odgovornost, predanost socijalnom opredeljenju i traže političku inovaciju koja podrazumeva samostalniji politički kurs – bez plaćanja danka sviračima u kolu globalista”, zaključuje „Cajt”.
Sudeći prema opštem mišljenju upućenih, demohrišćanima Angele Merkel predstoji principijelna odluka. Ne postavlja se pitanje da li će se, već kada će se povući u opoziciju? Hoće li raspisati prevremene izbore i prepustiti politiku u narednom periodu onima koji nude odgovarajuće koncepte?
Ili će, na uštrb prosečnog Nemačkog birača, ispuniti obaveze koje Nemačka ima pred međunarodnom zajednicom kao jedan od motora globalizma?
Miloš Kazimirović
objavljeno: 29.05.2011