
Izvor: Politika, 13.Maj.2010, 23:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Država ne može da uzurpira zemljište klubova
Član uprave Crvene zvezde Zoran Ivošević za „Politiku” kaže da privatizacija više od 16 hektara Zvezdinog zemljišta može da se obavi samo zamenom trajnog korišćenja u svojinu kluba
U Crvenoj zvezdi je osnovana radna grupa, čiji su članovi prof. dr Zoran Ivošević, prof. dr Božidar Cerović, mr Jovan Šurbatović (predstavnik navijača) i mr Dejan Šuput, koja je dala predlog stavova o privatizaciji , statusu kluba i drugim važnim pitanjima pravnog uređivanja. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Dokument su prihvatili predsednik kluba Vladan Lukić i generalni sekretar Andrija Kleut, a predočen je i Upravnom odboru, čiji je član odnedavno i Ivošević, profesor na Pravnom fakultetu Univerzitetza Union u Beogradu, sudija Vrhovnog suda u dva navrata i prvi predsednik Društva sudija Srbije.
– Zakon o sportu je u predvorju Vlade Srbije i na njega čekamo dosta dugo. Svi naši fudbalski klubovi su udruženja građana, izuzev Rada i Čukaričkog, koji imaju status preduzeća. Dakle, nas zanima klub kao udruženje, jer je to kod nas dominantni oblik organizovanja. Kao i svako udruženje građana i klub je građansko pravno lice koje stiče sredstva – svojinu. Na osnovu tog propisa, naša dva najtrofejnija kluba, Crvena zvezda i Partizan, već su zemljišno knjižni vlasnici stadiona, sportskih i drugih objekata, kao i nepokretnih i pokretnih stvari koje su stekli kao udruženje. Svojina na tim objektima nije ni državna (ranije društvena), ni gradska, niti opštinska. Postala je privatna, čim je stečena. Zato i ne može biti predmet privatizacije – kazao je u razgovoru za „Politiku” Ivošević, koji je i predsednik Zvezdine Pravne komisije.
Po njegovim Ivoševića, predmet privatizacije može da bude samo zemljište na kojem su sagrađeni stadioni, sportski i drugi objekti.
– Ono je u državnoj svojini, a na njemu klub ima, u smislu člana 105. Zakona o planiranju i izgradnji, trajno pravo korišćenja. Crvena zvezda raspolaže s nešto više od 16 hektara. Privatizacija tog zemljišta mogla bi da se obavi samo konverzijom prava trajnog korišćenja u pravo svojine kluba. To je i jedan od zadataka koji smo dobili od Evropske unije. Pretenzija države da se preko zemljišta domogne dominantnih svojinskih ovlašćenja nad ukupnom imovinom kluba ne vodi privatizaciji, već nacionalizaciji, ili još preciznije uzurpaciji klupske privatne svojine. Bilo bi to uzimanje tuđeg. Još u Rimskom pravu vlasnik objekata je bio i vlasnik zemljišta na kome su se nalazila, i obratno, vlasniku zemljišta su pripadali i svi objekti na njemu – naglasio je Ivošević.
Po članu 55. stav 1. Ustava, podsetio je Ivošević, zajamčena je sloboda udruživanja.
– Ako su članovi kluba, ostvarujući ovu slobodu, osnovali klub kao udruženje, imaju pravo da u njemu budu koliko žele. To pravo im država ne može uskratiti. Nasleđeni status kluba morao bi, stoga, biti polazna osnova za bilo kakvu statusnu transformaciju, ali uvek uz uslov da članstvo slobodno bira željenu pravnu formu delovanja kluba. Nametanje statusa značilo bi kršenje ustavne slobode udruživanja – rekao je Zoran Ivošević.
Statusne promene bi mogle da idu u nekoliko pravaca, a Ivošević je o tome kazao:
– Klub kao sportsko udruženje, samostalno ili zajedno s privatnim kapitalom drugih subjekata, može da bude osnivač sportskog pogona u bilo kom željenom statusu društva kapitala, a mi se protivimo da to isključivo bude otvoreno akcionarsko društvo, kako je bilo predviđeno u ranijim odredbama Zakona o sportu. Pri tome, kao u Nemačkoj, valjalo bi propisima obezbediti odlučujući uticaj kluba na upravljanje društvom. Moguće je, kao u Engleskoj, Italiji i Francuskoj, da se klub iz statusa udruženja preobrazi u bilo koji željeni oblik društva kapitala, pa da sportsku delatnost nastavi u tom statusu. Zakon o privrednim društvima nudi postupnu transformaciju, pa da klub najpre postane – društvo s ograničenom odgovornošću, potom – zatvoreno akcionarsko društvo i najzad – otvoreno. Klub može da izabere i bilo koju drugu, zakonom dozvoljenu, formu organizovanja. Dva najveća španska kluba Real i Barselona su udruženja građana.
Stav Crvene zvezde je da u budućem Zakonu u sportu treba izričito da se zabrani promena namene postojećih sportskih objekata, ali istovremeno treba da dozvoli da se u okviru budućih rekonstrukcija sportskih objekata omogući izgradnja komercijalnih sadržaja, kako bi se fudbalski klubovi učinili zanimljivijim za domaće i strane investitore. Takođe, Zvezda se zalaže da članovi kluba (bivši i sadašnji sportisti, treneri, zaposleni, sportski radnici, navijači…) pri eventualnoj kupovini ili upisu akcija kluba, u slučaju da klub odluči da pređe u pravnu formu društva kapitala.
------------------------------------------------
Vrednost nove „Marakane” – 200 miliona evra
Početkom ovog meseca portugalski investitori iz kompanije „Sonea sijera” su predstavili projekat upravi Crvene zvezde. Nešto ranije, UO Crvene zvezde je odobrio predsedniku Vladanu Lukiću da potpiše tzv. Pismo o namerama s portugalskim investitorima. U toku su pregovori između Crvene zvezde i portugalsko-britanskog konzorcijuma koje vodi Zvezdin generalni sekretar Andrija Kleut.
– Javnost treba da zna da će svi novosagrađeni objekti biti vlasništvo Crvene zvezde. Naš stadion će recimo, umesto sadašnjih 30 miliona evra, vredeti oko 200. Predložićemo da Crvena zvezda, grad Beograd i ako treba i Republika Srbija osnuju zajedničku kompaniju za izgradnju ovog kompleksa. Zvezda će predložiti da Skupština Beograda bude suvlasnik stadiona u određenom procentu kao i da Grad ima zlatnu akciju, odnosno da bez njegove saglasnosti ne može da se promeni ime stadiona, namena, da se nešto ruši... Novac ulažu Portugalci, iza celog projekta stoji Evropska unija i što je najvažnije: sve ostaje Zvezdino i beogradsko – kazao je Kleut.
Lazar Delić
[objavljeno: 14.05.2010.]