Izvor: Večernje novosti, 17.Maj.2020, 12:17

Čuva se u izrekama, šalama, pa i na društvenim mrežama: Vranjski jezik kao kulturno blago

U Vranju se govor dijalektom neguje u književnom stvaralaštvu, kao i u svakodnevnoj komunikaciji REČENICA "Dala majka na dve deca po dve jabuke", postala je urbana legenda jer mnogi stručnjaci kažu da je nemoguće prevesti je na književni jezik i zbog toga se u Vranju tvrdi da je ona napisana na "vranjskom jeziku".Čuveni književnik Bora Stanković je zadužio Vranjance svojim delima, ali ipak, činjenica je da se dijalekt korišćen u njegovim romanima danas koristi delimično >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << u kombinaciji sa žargonom. Vranjanci u šali kažu da kada se svađaju može da ih razume samo onaj koji govori "vranjski jezik", koga se oni ne odriču, pa ni u sveri savremenih tehnologija. Na nekoliko stranica i grupa na društvenim mrežama mogu se naći simpatični postovi pisani ovim dijalektom, a jedna od takvih stranica je i "Vranjske rabote svake subote". PROFESOR srpskog jezika i književnosti Gordana Dimitrijević kaže, za "Novosti", da dijalekti srpskog jezika nisu imali podjednak "tretman" poslednja dva veka.DOVOLjAN JEDAN PADEŽ VRANjANCI uopšte nemaju dilemu da su padeži suvišni i da jedan završava posao. U čuvenom "priručniku za strance" - "Vranjski bez muku u 25 lekcije", može se naučiti lekcija o padežima, uz adekvatnu ilustraciju primerom. "Nominativ - Toj si je Vranje; genitiv - Toj je razglednica od Vranje; dativ - Idem prema Vranje; akuzativ - Vidim Vranje; vokativ - Oj, Vranje; instrumental - S Vranje što još može da se poredi; i lokativ - Što još ima u Vranje." - Dok su jedni uzeti za osnovu srpskog standardnog književnog jezika, drugi su proglašavani jezikom seljaka i provincijalaca. Zato ne čudi činjenica da ljudi sa govornog područja starih štokavskih dijalekata, u koje spada i govor južne Srbije, često smatraju da njihov maternji jezik nije dovoljno emancipovan. Oni se ustručavaju da ga koriste izvan svog govornog područja i posledica toga je da danas nemamo izvorno čist dijalekat, već mešavinu normiranog jezika i govora naših predaka - pojašnjava Dimitrijević. Prema njenim rečima, realna jezička praksa pokazuje da se stari vranjski govor još uvek čuva u frazeologizmima, u izrekama, šalama, pa čak i na društvenim mrežama. - Važno je naglasiti i to da književno stvaralaštvo na dijalektu uglavnom ostaje u uskim lokalnim okvirima, što svakako nije dovoljno za njegovo očuvanje - kaže Dimitrijević. SLAĐANA Nedeljković, autorka zbornika pesama na dijalektu pod nazivom "Ete takoj", kaže da u Vranju postoji dosta ljudi koji govore dijalektom. - U osnovi to je najvažnije jer znači da je dijalekat živ i da se koristi u komunikaciji. Ono što u tom kontekstu privlači pažnju jeste taj pežorativni smisao ili ton, ako govorite u nekom drugom gradu dijalektom, ali sreća je da imamo predstave, pesme, manifestacije koje mogu na najlepši način predstaviti ono najlepše iz govora Vranja, ono što srce dira i budi osećanja - kaže Nedeljković.Gordana Dimitrijević Promocija povodom knjige "Ete takoj" Međunarodnog Zbornika poezije na dijalektu iz 2019. godine, okupila je veliki broj kako stvaralaca, pisaca na dijalektu iz Vranja, tako i publike.

Nastavak na Večernje novosti...